RAZGOVOR S LENOM PLAVŠIĆ, PSIHOLOGINJOM I ART TERAPEUTKINJOM
Pronađimo kreativno dijete u sebi, upoznajmo ga i zavolimo
Odrasle osobe često će reći da ne znaju crtati. Međutim, lijepa slika ili precizno naslikan predmet nije cilj art terapije. Daleko je važniji sam proces crtanja, kaže Lena Plavšić
|
|
Nina ORLOVIĆ RADIĆ
Već na sam spomen psihologa ili ne daj bože psihijatra među sugovornike se uvlači tišina. Te nas riječi podsjećaju na probleme koji se polako, uz puno rada, strpljenja i vremena, mogu, ali i ne moraju riješiti. Ono što nas razlikuje od dobrostojećih Amerikanaca, koji uz svog liječnika, bankara, poslovnog savjetnika i ine imaju i vlastitog psihoterapeuta, na čijem kožnom naslonjaču provode dobar dio poslijepodneva, pokazujući time i svoj društveni status, jest taj što mi psihoterapiju najčešće vežemo uz osobe s psihičkim poremećajima.
Psihoterapija je usmjerena na razvoj ličnosti
- Na žalost, nerijetko se odlazak psihoterapeutu kod nas povezuje s tezom da je to »za ljude s težim psihičkim poremećajima«. Upravo zbog tog - pogrešnog - stava obitelj se teže odlučuje nekog svog člana poslati na psihoterapiju, a kad se taj korak već i napravi, to je najčešće u situaciji u kojoj nema drugog izbora, kad problem postane akutan, kaže psihologinja i art terapeutkinja Lena Plavšić. Ističe da se psihoterapijom generalno ne »ispravljaju« poremećaji, već je usmjerena na cjelokupan razvoj ličnosti, odnosno podršku u pristupu i rješavanju problema.
- Uvriježeno je mišljenje da se psihoterapija isključivo bavi problemima i našim negativnim stranama. Međutim, ona razvija i naše pozitivne i jake strane, ne bismo li se i sami mogli suočiti s problemom. Načini na koje ćemo to ostvariti različiti su. Za neke je to psihoanalitički, drugima gestalt, a trećima kognitivni pristup. Doprijeti do nas samih ili, kako volim reći, probuditi dijete u nama možemo i uz terapijske radionice – art, glazbenu, dramsku i terapiju pokretom i plesom, i one će nam pomaći da se bolje upoznamo i istražimo, kaže Plavšić čije iskustvo u art terapiji uključuje i volonterski rad sa seksualno zlostavljanom djecom u Centru za ranjivu djecu u Edinburghu. Osim toga, bila je i voditeljica kazališta sjene i ritma, kreativnih radionica Dječja kuća Borovje u Zagrebu te radionice mozaika za djecu s posebnim potrebama u udruzi Sunce.
Već nas sama riječ »art« asocira na umjetnost i kreativnost. Pitali smo Plavšić znači li to da je takva terapija namijenjena isključivo osobama koje znaju crtati, odnosno može li nam psiholog kroz tumačenje našeg crteža dati dijagnozu i eventualno rješenje problema?
- Uvriježeno je mišljenje da se psihoterapija isključivo bavi problemima i našim negativnim stranama. Međutim, ona razvija i naše pozitivne i jake strane, ne bismo li se i sami mogli suočiti s problemom. Načini na koje ćemo to ostvariti različiti su. Za neke je to psihoanalitički, drugima gestalt, a trećima kognitivni pristup. Doprijeti do nas samih ili, kako volim reći, probuditi dijete u nama možemo i uz terapijske radionice – art, glazbenu, dramsku i terapiju pokretom i plesom, i one će nam pomaći da se bolje upoznamo i istražimo, kaže Plavšić čije iskustvo u art terapiji uključuje i volonterski rad sa seksualno zlostavljanom djecom u Centru za ranjivu djecu u Edinburghu. Osim toga, bila je i voditeljica kazališta sjene i ritma, kreativnih radionica Dječja kuća Borovje u Zagrebu te radionice mozaika za djecu s posebnim potrebama u udruzi Sunce.
Već nas sama riječ »art« asocira na umjetnost i kreativnost. Pitali smo Plavšić znači li to da je takva terapija namijenjena isključivo osobama koje znaju crtati, odnosno može li nam psiholog kroz tumačenje našeg crteža dati dijagnozu i eventualno rješenje problema?
Psiholog nije mađioničar
- Dva puta apsolutno ne. Prvo je »ne« odgovor na pitanje trebate li znati crtati, a drugo »ne« na uvriježenu i sasvim pogrešnu tezu da je psiholog mađioničar koji pokretom čarobnog štapića rješava sve probleme. Dakle, važno je istaknuti da se art terapija ne bavi otkrivanjem umjetničkog talenta, već polazi od teze da svi, ali baš svi znamo i možemo crtati. Koliko je nacrtano vjerodostojno i estetski lijepo i prihvatljivo uopće nije važno. Nas zanima proces nastajanja slike, a ne konačni produkt. Interesira nas ono što crtež izražava, njegova slojevitost i komunikativna vrijednost. Crtež je naime tek način da fizički izrazimo emocije, da ih izbacimo iz sebe, ogolimo i promatramo sa strane. Art terapeut nije taj koji će dešifrirati crtež i ponuditi magičnu tabletu. Upravo suprotno, njegova je uloga da kroz opuštenu atmosferu i temu ili tehniku, koje može i ne mora sugerirati, potakne proces i osigura vrijeme, prostor i mjesto za prodiranje u sebe same. Naime, poanta je u tome da autor sam interpretira svoj crtež. On osvješćuje i ogoljuje situaciju na način da se prevlada um, odbaci logika i vlastite unutarnje kočnice. Vrlo je važno naglasiti da crtež daje samo onoliko koliko si spreman prihvatiti. Ako varaš, i crtež je lažan, nije odraz pravog svijeta pojedinca, kaže Plavšić.
Zanimalo nas je i kome je art terapija namijenjena te ima li prednosti u odnosu na verbalnu analizu.
- Art terapija se u Velikoj Britaniji primjenjuje već 50 godina i vrlo je popularna, dok je kod nas tek u začetku. Namijenjena je širokoj grupi klijenata, od sasvim male djece pa do najstarije populacije. Uočeno je da pomaže i kod različitih vrsta oboljenja, primjerice demencije ili Alzheimera, kao i u specijaliziranim područjima kao što su rad sa zlostavljanom djecom, ovisnicima, psihijatrijskim bolesnicima i slično. U odnosu na verbalnu psihoterapiju, posebice u radu s djecom, ima veliku prednost jer se problem lakše može predočiti crtežom nego verbalno objasniti. U tom kontekstu mladi su ljudi u odnosu na starije, koji se ponovno trebaju vratiti u dječji svijet i narisati problem, u boljoj situaciji. Prednost je crteža i u tome što on ne poznaje kategoriju neugode i crvenila zbog izrečene riječi, i ne trpi »naučene riječi« kojima najčešće sakrivamo svoje pravo ja.
Dakle, art terapija namijenjena je svima nama, svima koji se želimo bolje upoznati i kroz crtež duboko pogledati u sebe same. I dok u razgovoru možemo sakriti prave misli i osjećaje, i reagirati na način kako se to od nas očekuje, crtež nas razgolićuje. Tek kada postanemo svjesni da prestankom glumljenja stvaramo preduvjete za mogućnost vlastitog mijenjanja i razumijevanja, možemo ići naprijed. Ukratko, art terapija namijenjena je svima koji žele razvijati vlastitu kreativnost, bolje upoznati sebe i svijet koji ih okružuje, riješiti probleme, naučiti biti ono što jesu, čime će automatski postati zadovoljniji i ispunjeniji, kaže Lena Plavšić, psihologinja i art terpeutkinja.
Zanimalo nas je i kome je art terapija namijenjena te ima li prednosti u odnosu na verbalnu analizu.
- Art terapija se u Velikoj Britaniji primjenjuje već 50 godina i vrlo je popularna, dok je kod nas tek u začetku. Namijenjena je širokoj grupi klijenata, od sasvim male djece pa do najstarije populacije. Uočeno je da pomaže i kod različitih vrsta oboljenja, primjerice demencije ili Alzheimera, kao i u specijaliziranim područjima kao što su rad sa zlostavljanom djecom, ovisnicima, psihijatrijskim bolesnicima i slično. U odnosu na verbalnu psihoterapiju, posebice u radu s djecom, ima veliku prednost jer se problem lakše može predočiti crtežom nego verbalno objasniti. U tom kontekstu mladi su ljudi u odnosu na starije, koji se ponovno trebaju vratiti u dječji svijet i narisati problem, u boljoj situaciji. Prednost je crteža i u tome što on ne poznaje kategoriju neugode i crvenila zbog izrečene riječi, i ne trpi »naučene riječi« kojima najčešće sakrivamo svoje pravo ja.
Dakle, art terapija namijenjena je svima nama, svima koji se želimo bolje upoznati i kroz crtež duboko pogledati u sebe same. I dok u razgovoru možemo sakriti prave misli i osjećaje, i reagirati na način kako se to od nas očekuje, crtež nas razgolićuje. Tek kada postanemo svjesni da prestankom glumljenja stvaramo preduvjete za mogućnost vlastitog mijenjanja i razumijevanja, možemo ići naprijed. Ukratko, art terapija namijenjena je svima koji žele razvijati vlastitu kreativnost, bolje upoznati sebe i svijet koji ih okružuje, riješiti probleme, naučiti biti ono što jesu, čime će automatski postati zadovoljniji i ispunjeniji, kaže Lena Plavšić, psihologinja i art terpeutkinja.
bglavac
irida
edin.kecanovic
