Sve manje je sna

sve  manje  je vremena..

Svijest nam pokazuje gdje se treba pronaći,

usidriti..

Ona naša svijest, koju na momente prepoznamo

kao bljeskove u magli..Kao slijepac, kojemu se opet vraća vid

pa prepoznaje tek siluete.. Ali samo onoga što je slijep mogao svojim dodirom dotaknuti..

Sada mu se svijet otvara u punoj širini..

Pokazatelji...Krug u žitu...Veličanstvena Zmija stvaranja, koja se konačno

želi probiti kroz uski kanal rodilje, koja strahom odgađa svečani,

najljepši čin rođenja istinskog sebe...



"O, veličanstveni Lave," -rekao je Paramahansa Yogananda u svojoj

viziji i spoznaji vlastite snage..

"Shvatio sam koliko sam dugo živio u vlastitoj iluziji da sam ovca, živeći sa drugim ovcama, blejući kao one, živeći u strahovima i ograničenjima kao one.. Dok mi se nije ukazao veličanstveni Lav vlastite svijesti i zagrmio svojim glasom:"Ti si Lav, a ne ovca..Otvori svoje oči, i urliči kao ja,,," Tada sam uronio u kristalni ocean spoznaje i shvatio da je u meni snaga cijelog svemira. Stresao sam sa sebe sve drhtave tihe strahove,i u veličanstvenosti svoje slobode, probio se kroz džunglu ljudskih iluzija, odagnavši od sebe sve prijašnje bezvrijedne brige oko nepotrebnog, i otjerao od sebe sve hijene nevjera u sebe"...

Nakon buđenja i rađanja, veličanstvene Zmije i Lava, dolazi preporođenje... Duša koja dobiva oblik leptira, spremna da konačno ostavi kolijevku svoje kukuljice i vine se u beskraj Istine...



Znakovi pored puta, ili sveta geometrija anđela koji bdiju?

I ne dozvoljavaju da se izgubimo u tuđem labirintu stvarnosti?

O Lave, o Zmijo, o Leptiru, koji me dotičeš svojom besmrtnošću..Ja sam spremna za let...