Vi ste čista svjesnost. Savršena, sveta, božanska. To je esencija vašega bića i esencija svih bića. Bila to stijena, potok, zvijezda ili životinja, sve je svjesnost. Sam svemir sagrađen je od cigala svjesnosti no nikada neće biti dovoljno jakog mikroskopa kojim bi se to moglo vidjeti.
To se može samo osjetiti.
Naši drevni preci osjećali su to. Zato su govorili da stijene i potoci i zvijezde imaju vlastiti duh. Osjećali su duh zvijezda kroz srž vlastitoga bića, svoj vlastiti duh, i davali su zvijezdama imena.
Mi smo se razdvojili od vlastitoga duha. I zato više ne osjećamo duh u svijetu oko nas, iako je baš to ono zbog čega smo ovdje - u ovome tijelu, na ovome planetu, u ovo vrijeme. Ovdje smo da budemo u odnosu. Da spoznajemo duh svijeta koji nas okružuje kroz vlastiti osjećaj bivanja. To je svrha ovoga život, istinska svrha. Biti, ali tako da Jesmo u odnosu sa svijetom oko nas.
Neki odabiru put odricanja (odriču se svjetovnih zadovoljstava u korist potrage za prosvjetljenjem) - kao što sam i ja, sve dok nisam upoznao svoju prekrasnu ženu. Neki odabiru jednu osobu za životnog partnera ili partnericu, drugi tijekom svoga puta imaju više partnera. Za većinu nas odabiri podrazumijevanju djecu, prijateljstva, poslovne odnose. Također imamo i odnos s planetom Zemlja, našim životinjskim suputnicima, zvijezdama koje su nad nama.U konačnici je istinska provjera naše vještine življenja ovo: jesmo li u stanju biti istinski svoji čak i dok smo u odnosu s drugima i svijetom oko nas. A to je teška provjera. Ako ćemo iskreno - većina nas ne uspijeva proći tu provjeru! Većina nas jedva prolazi prvi dio - duboku spoznaju sebe.
Zašto je to tako? Zašto se osjećamo toliko usamljeno, razdvojeno i izgubljeno? Zašto smo činili iste pogreške - povijest se ponavlja - stalno iznova, iz generacije u generaciju? Zašto je broj rastava veći nego ikada prije, zašto se više ratuje nego prije, zašto ima više straha, stresa i kriza?
Odgovor je jednostavan: trauma. Čovječanstvo ima iskustvo jedne vrlo specifične traume, traume razdvajanja (o tome govori i biblijska priča o Edenskom vrtu), a zbog toga smo zaglavili u vjerovanju da je zaista svatko od nas izdvojeno, zasebno biće. Dok god za sebe vjerujemo da smo u biti sami, izdvojeni, moramo se braniti - a to dovodi do straha, pohlepe i korupcije.
Kako smo i kada po prvi puta doživjeli tu traumu razdvajanja gotovo je nemoguće otkriti. Možda se to dogodilo istovremeno s razvojem našeg naprednijeg dijela mozga, neocortexa (stabla znanja): po njemu se najviše razlikujemo od svih ostalih vrsta na planetu Zemlja. Kako smo postajali ‘inteligentnijima’, tako smo gubili doticaj s našim esencijalnim bićem i našim svetim odnosom s prirodom. Rođena su naša Ega u svoj svojoj strahovitoj, sitničavoj, kontrolirajućoj slavi. Zatim smo - koristeći svoju novootkrivenu inteligenciju - počeli svoju djecu rađati na neprirodan način i naš je osjećaj razdvojenosti tako bio potvrđen i uvećan.
No pravo pitanje nije zašto se to dogodilo, već što ćemo učiniti u vezi s tim?
Pozitivno razmišljanje, ukoliko postoji duboki podsvjesni strah, ne pomaže. Energetsko iscjeljivanje može biti privremeni ‘flaster’, no bez otklanjanja uzroka problem je trajan. Psihološki pristup je izrazito neučinkovit jer problem nije ‘u našim glavama’ - već u našim tijelima. Osjećamo ga kao konkretan, vrlo stvaran, tjelesni osjet razdvojenosti. Osjećamo da smo duboko razdvojeni, ne samo od svijeta koji nas okružuje, već - što je važnije - i od vlastitog duha.Što možemo učiniti u vezi s tim?
Pa, kao prvo, činjenica da ste do ovdje došli čitajući ovaj članak je ohrabrujuća: zanima vas vlastito Jastvo. Želite upoznati istinsku ljubav i završiti sa strahom. Želite ostvariti više od pukog preživljavanja, želite bujati. I želite iskusiti cjelovitost vlastitoga bića, ne samo njegovu ograničenu percepciju.
I zato, molim vas, nastavite čitati. Nastavite istraživati sebe. Nastavite tragati.
No znajte da je u konačnici to što vas razdvaja od istine i slobode i ljubavi za kojom čeznete zapravo poput sjenke - nepostojeće. I baš kao što s lakoćom prolazite kroz svoju sjenku, s jednakom lakoćom možete otpustiti svoje podsvjesne blokade. Objasnit ću kako u svojem idućem članku u Naturali.
Podsvjesne blokade nisu stvarne. Nisu trajne i stoga nisu stvarne. One su poput emocija, misli, osjećaja - možemo ih iskusiti, ali nas to ne određuje. One nisu vi. Čine se stvarnima - ali nisu.
Ono što je stvarno, ono što je trajno, jest svjesnost. I to je ona ista svjesnost koja u svakom živom biću i svakom zakutku univerzuma. Vi niste sami ni razdvojeni. Taj privid ne može biti dalje od istine.
*S engleskog preveo: Nenad Maljković
Kolumnista Naturala.hr, Ben Ralston odrastao je, živio i radio u Londonu, no sada s obitelji živi u Sloveniji, nedaleko Zagreba. Duhovni je učitelj, iscjelitelj, učitelj joge i pisac. Svrha njegova rada je podržavanje evolucije osoba te globalne evolucije čovječanstva, a temelji se na jednostavnom uvidu da su uzrok našim problemima traume, te da se oslobođeni posljedica trauma svi mi okrećemo miru, ljubavi i jednostavnosti.
Iz svoga doma Ben vodi uspješnu međunarodnu terapeutsku praksu, podučava na radionicama i predavanjima, te vodi povlačenja.
bglavac
edin.kecanovic
