Misli na sve moguće kontrole kojima si  podvrgnula sebe, samo zato što imaš potrebu za društvom i prihvaćanjem od strane drugih. Odrekla  si se slobode u korist komoditeta. Zašto si to učinila? Možeš li reći što si time dobila?

Pusti  druge neka  dolaze i odlaze slobodno, kao da ti je to potpuno svejedno. Rasterećenost i najdivnija sloboda doživljavaju se kada druge ostavimo na miru, tako da mogu posojati, voljeti i  rasti, bez nametljivosti, miješanja, bez uplitanja i manipulacija njihovim životima. Uoči sada kako se uplitanja smanjuju, u onoj meri u kojoj prestaješ  glumiti zainteresiranost i brigu. U stvarnosti sve to ne pravi razliku. Oni se ne oslobađaju? Ti se ne oslobađaš? Vidiš li pretvaranja, očekivanja i vrline koje si odbacila?

To nije bezosećajnost: to je ljubav. To je prihvaćanje i bliskost na najvišem nivou. Ali istovremeno ne očekuješ da će druge osobe to razumjeti. Nemoj  pretpostavljati  da drugi imaju oči da sve to vide.

Oni su možda naučeni suditi o svemu na osnovu obrazaca iz prošlosti, društvenih konvencija i religioznih uvjerenja.

Komentar:

Osnovni razlog za tugu koja caruje u svijetu samo je nesposobnost ljudi da se odupru i da ne budu obmanuti dvoličnošću i licemjerstvom kojom ih nauče drugi ljudi, počevši od roditelja, pa nadalje.

Netko se interesira za tebe da bi od tebe dobio ono što želi? Normalna stvar.

Netko vrši pritisak na tebe zato što živiš svoj život protivno njegovim  očekivanjima, zato što ne zadovoljavaš  njegove želje?  Obitelj ili prijatelji? Netko inzistira da živiš svoj život u skladu sa pravilima koja su drugi uspostavili? Tvoji roditelji, tvoji poslodavci?  Kakva vrsta osobe teži kontrolirati druge ljude?

Ti dozvoljavaš da netko, licemjerno, vrši pritisak na tebe i  da pokažeš sebične i nezahvalne osjećaje?

Kako uspijevaš  u tome?  Da li si odlučna da ne podlegneš zahtjevima i tako razočaraš osobe koje računaju na tebe i koje žele da se ponašaš kao i one?