Uzdizanje Planete Zemlje i Čovjeka –

Iskustvo by Velimir Gašparić on Ožu 5, 2012 • 18:18  „Jer saveznik moj je Sila.

I silan saveznik on jest. Život stvara ta i čini da raste. Energija njezina okružuje nas i veže nas. Bića mi jesmo od svjetlosti, ne sirove tvari. Osjetit je moraš. Osjetiti tek. Osjetiti Silu oko sebe. Evo, tu između tebe i mene i onog stabla i kamena.“ Yoda (iz filma „Zvjezdani ratovi“) Tekst je posvećen ovom predivnom biću- majčici Zemlji. Znam da će uskoro doći dan kada će svaki čovjek na Zemlji moći uživati u tvojim plodovima kojima nas daruješ i znam da će uskoro doći dan, kada će ljudi znati međusobno da ih dijele. Hvala ti što si nas nahranila i napojila. Hvala ti na tvojim životnim čarolijama-biljkama, životinjama, bojama, godišnjim dobima, planinama, vodi… Hvala ti na svemu! Pišući ovaj tekst, želio sam da bude temeljen na iskustvu i da za čitatelja bude lako čitljiv, želio sam da ovo bude tekst u kojem čitatelj neće morati naprezati um, nego se jednostavno prepustiti emocijama i višem Ja.

Još jedan od razloga, zašto sam odlučio pisati ovaj tekst, osim prenesti vlastito iskustvo, je da prenesem i pozitivne vibracije pa možda bar netko bude motiviran ovim riječima, krene u prirodu da se raduje, divi životu i ovom predivnom biću-planeti Zemlji. Jer doista, ovo biće te može probuditi, usrećiti, pomoći ti da spoznaš sebe, radost i onu istinsku i pravu ljubav. I zato je vrlo bitno imati vlastito iskustvo. Napisao sam ovaj tekst, da prenesem iskustvo, kako ova Zemlja može uzdići čovjeka na jednu višu razinu ljudskog postojanja. Jer doista, potpuno sam se promijenio i na svijet gledam drugačijim očima a znam da nas ima sve više. Dakle, ovo što nam se događa, ova promjena, ova evolucija, doista je jedno veliko Uzdizanje planete Zemlje i čovjeka. Kad nemamo iskustvo, onda moramo naprezati svoj um. Kako je to kad… Kako bi bilo kad je… I slično. Tad počinje filozofija i progovara svjesni um. Kad imate doživljaj, onda se cijelo vaše biće prisjeća danog trenutka i vaše emocije se pretaču u riječi-a to je alkemija života. Riječi teku iz srca, pa se zato nadam da će ovaj tekst biti lako čitljiv i motivirajući. U tekst sam ubacio i neke fotografije iz dva razloga;

1. Fotografija ili slika govori tisuću riječi
2. Neke stvari jednostavno ne biste mogli razumjeti ili ih ne bi shvaćali doslovno (a sve što pišem to je doista i doslovno), kao na primjer kad spominjem vretence koje mi se smije, ali kada vidite fotografiju sve će vam biti jasno. Samo na žalost nisam uspio fotografirati elementarna bića, bar još ne….

Pa krećemo „Za tebe je ovaj svijet tajanstven, jer su tebi ponuđene samo dvije krajnosti, ako ti nije dosadno, onda ti je sve krajnje čudno. Za mene je ovaj svijet tajanstven zato što je ogroman, zastrašujući, nepredvidljiv, nedokučiv. Moja namjera je da te uvjerim da moraš da prihvatiš odgovornost za svoje postojanje ovdje, u ovom divnom svijetu, u ovoj divnoj pustinji, u ovom divnom vremenu. Želio sam da te uvjerim da naučiš da svakom činu svoga djelovanja daješ podjednaku važnost, a to želim prije svega radi toga što ćeš ovdje provesti sasvim malo vremena, toliko malo vremena da nećeš moći da posvjedočiš svu čudesnost ovog predjela.“ Don Huan (iz romana Carlosa Castenede) I kako da moje srce iskaže te osjećaje radosti, sreće i jedinstva sa ovim veličanstvenim bićem-planetom Zemljom, Gejom. Tek kad dodirnete to biće, kad dodirnete koru drveća, zemlju, travu. Tek kada svim srcem poslušate zvuke njezinih anđela kako pjevaju, te predivne ptice pjevice, tek onda će i ona vas dodirnuti i to u samo srce. Znao sam već, nakon, što me je prvi put dodirnula u srce, da više ništa u svijetu ljudi neće biti isto. Znao sam da me više ništa u svijetu ljudi neće obradovati i usrećiti kao ovo biće. Ništa neće biti isto. Znao sam da više nikad u svijetu ljudi neću moći pronaći takvu ljubav, ispunjenje, mir, radosti… To biće me je izduboka promijenilo. Vratio sam se u stari svijet sa novim pogledom na život. Svijet sam gledao drugačijim očima. Bile su to oči Ratnika Svjetlosti. „Ono što sam osjećao nije bila neka ravnodušnost ili nehaj. Nije to bila niti otuđenost ili želja da budem sam. Bio je to više otuđen osjećaj rezerviranosti, sposobnost trenutnog uronjavanja s isključivanjem svih drugih misli. Nisu me više dirale djelatnosti drugih ljudi, jer od njih nisam više ništa očekivao. Čudesni mir je postao glavna snaga mog života. Osjećao sam da sam se nekako privikao na jedan od zakona života ratnika-na odvojenost. To je bilo više nego privikavanje, to je bilo utjelovljenje.“ Carlos Castaneda Više me nisu dirale mnoge stvari svijeta ljudi. Mnogo toga je bilo marginalno. Većina ljudi su bili kao živi mrtvaci, nesposobni spoznati i uvidjeti istinsku radost života koja je pred njima. Nije žalosno kad čovjek umre, nego je žalosno kad živ čovjek ne živi-to je tragedija. Koliko ih samo ima. Utvare-ljudi koji nemaju ljudsku bit i srž. Kako im objasniti istinsku ljubav, sreću i radost života. Nemoguće. Možemo cijeli život govoriti o njoj, ali ju nikad nećemo istinski spoznati dok ju ne osjetimo i sami doživimo. Bitne stvari za ovaj svijet, postale su mi nebitne jer su u svojoj suštini to i bile-potpuno marginalne! Kao da me više nisu mogle dodirnuti iluzije ljudskog društva. Menom je vlada strašna mirnoća i harmonija. Nije isto na svijet gledati kao neki mali stvor, za kojeg velika prepreka može biti i zid od hrpe smeća, ili gledati na život kao orao, koji na svijet gleda sa potpuno drugačije perspektive. Treba naučiti letjeti. Da bi smo to uspjeli, trebamo odbaciti okove koji nas sputavaju. Okove iluzije, ega, odvojenosti, tuge i žalosti. „Kako evolucija napreduje, i čovjek uči lekcije povezane sa svrhom njegova očitovanja, zemlja će postajati mekšom a njen duh sve slobodnijim.“ Max Heindel Ulazak u šumu

Šuma-portal vremena i prostora.

Ulazak u šumu je za mene bio kao da sam prošao vratima vremena, vratima vječnosti i beskonačne ljubavi. Iskra radosti vječnog svjetla je zaiskrila u meni. Od onog trenutka kada sam ušao u šumu, znao sam da više nikada neću biti isti. Nešto se u meni prelomilo. Srce ratnika je kucalo drugačije. Zatitralo je na višoj vibraciji. Od tog trenutka, morao sam u svom srcu napraviti još malo mjesta za još jedan čarobni kutak ovoga svijeta. Bio sam kriv, bio sam kriv jedino zato jer sam imao premale ruke da obuhvatim cijeli svijet i da ga zaštitim i volim. Bio sam kriv. Ali zato sam imao dovoljno veliko srce da u njega stavim sve što volim i što mi je drago, pa čak i ovo predivno biće, ovu Zemlju. Za svoje voljenje uvijek je bilo mjesta u mojem srcu. Čim sam ušao u šumu, osjetio sam toplinu i bezuvjetnu ljubav ovoga bića. Osjetio sam jednu predivnu dobrodošlicu. Tu toplinu ponio sam u svojem srcu kao vječnu uspomenu na ovaj mistični i čarobni trenutak. Svaki trenutak razmišljajući o tom trenutku i tim emocijama, samo bi ukaljalo tu mistiku i čaroliju života koja je neizreciva i nedokučiva za um, koji ne može obuhvatiti svu veličinu ovog bića. „Obično se pretpostavlja da zemlja ni pod kojim uvjetima ne može osjećati. Okultni znanstvenik, ipak, dok promatra žetvu zrelog žita i sakupljanje plodova sa drveća ujesen, ili branje cvijeća, zna koliko zadovoljstva sama zemlja pri tome osjeća. To je ugoda slična onoj koju osjeti krava kada joj njeno mladunče napeta vimena oslobodi mlijeka. Zemlja osjeća zadovoljstvo što je proizvela hranu za svoju brojnu djecu, a to je zadovoljstvo najveće u vrijeme žetve.“ Max Heindel Čim sam ušao u šumu, rekao sam, sam sebi, na ovom mjestu će zauvijek ostati jedan dio mene. I doista, jedan dio mene je zauvijek tamo ostao, da mogu preskočiti granice vremena i prostora i biti tamo kad god poželim. Osjećaj prvog ulaska kroz ta vremenska vrata, je bio kao da sam došao kući. Kao da sam tražio ovo mjesto cijeli svoj život. Moj životni bunar napunio se je gotovo do vrha jednom neopisivom srećom, radosti i unutrašnjom tišinom. Sad znam. To je bila jedna ljubav koja je vječno kolala mojim venama, samo sam zaboravio na nju. Zelena boja lišća nekako je bila puno intenzivnija i jasnija. Detalji koje prije nisam zapažao sad su mi postali okupacija. Uvijek se je nešto događalo!!! Što su mi to učinili, zašto su mi to učinili…. Od malih nogu su me odvraćali od ove ljepote, istine, radosti… Zašto… Predugo sam im to dopuštao… Ali ovo biće, umirilo me je, utišalo moju bol. Pomoglo mi je da nađem unutrašnju tišinu i moć. U meni nije više bilo ni trunke tuge, žalosti, mržnje… Ničega, nestalo je, zapuhao je vjetar promjena u mom srcu, zapuhala je snažna oluja sreće i odnijela svu prašinu koja je zacrnila čudesne boje radosti i ljubavi. Kad se jednom vinete u nebesa i naučite letjeti, više nikada nećete biti isti. Zato, predajte svoja slomljena krila ovom biću da vam ih zacijeli i onda ćemo zajedno ponovno učiti letjeti. Poručuje ti Zemlja. Čovjek dođe na ovaj svijet sa životnim bunarom koji treba ispuniti da bi pronašao svoj mir i sreću. Ljudi ga često žele napuniti materijalnim stvarima a to jednostavno ne može proći. Takva sreća je kratkotrajna pa postanemo ovisni o njoj. I tako u nedogled. Životni bunar možemo napuniti samo istinskom srećom koja se ne može vidjeti očima, a ona je svud oko nas i ono najbitnije-ona je u nama. Čovječe, spoznaj sama sebe! Kakva je to toplina oko srca kad čujem cvrkut sjenice, kao milovanje toplih zraka Sunca u rano jutro. Ta prekrasna melodija za tijelo je kao najfinija svila na koži. Ova Zemlja, ovaj svijet, doista su mistični. Nauči ih voljeti i oni će i tebe voljeti i paziti. Nikad nećeš biti sam, tužan, gladan niti bez krova. U konačnici, dragi čovječe, tko te hrani i oblači, tko ti daje toplinu i čaroliju hladnoće. Tko ti daruje čaroliju promjene. Ovo biće, ova Zemlja.

Uvijek se nešto događa, uvijek je nešto u pokretu. Mali plavi cvijet na polju koji te zove da se diviš i raduješ ovoj maloj iskri života. Trava na livadi koja te kao svila miluje i vjetar što huči. Sve je u pokretu.

Kakva je to toplina oko srca „Priroda je vidljiv Božji simbol, a danas smo suviše navikli o njoj razmišljati u materijalističkom smislu. Iza svakog prirodnog očitovanja postoje sile, NE SLIJEPE SILE, VEĆ INTELIGENCIJE koje potiču djelovanje.“ Max Heindel Osjećaj kad si na polju, kad je nad tobom beskrajno nebesko plavetnilo, milovanje kose vjetra što nosi promjenu. Dodir vjetra po obrazima, kao poljupce koje ti šalje Zemlja-neprocjenjivo! (i ne, ovo nije subliminalna reklama za master card . Istinska spoznaja koliko si mali čovječe, koliko si mali u cijelom Svemiru, i ujedno zahvalnost na toj spoznaji. Upotrijebi Hod moći. Pomoću njega ćeš spoznati Silu koja teče između nas ovdje i sad. Sila nas okružuje i čini nas. Hod moći će ti omogućiti viđenje svijeta iz perspektive sokola. Samo hodaj po zemlji, samo se kreći, a onda stani, osluškuj, vidi, gledaj i raduj se. Elementarna bića „Tisućama godina ranije, vračevi su uz pomoć viđenja, shvatili da je zemlja svjesna i da njezina svijest može da utječe i na svijest ljudi.“ Don Huan Sa elementarnim bićima upoznao sam se prvo teoretski (vidi: „Škola geomantije“ i „Elementarna bića“ – Marko Pogačnik) a tek potom u praksi. Stariji ljudi koji žive na selu znaju pričati da su nekada viđali vile, vilenjake… Pa i moja baka mi je znala pričati da je na vrtu viđala vile kako plešu. Ali znate i sami, mlađi od nje govorili su da je malo, znate i sami-čaknuta… Tek nedavno, upoznavši elementarna bića u teoriji, za mene nije bilo dvojbe-tu nešto ima i zašto ih ne bi potražio, zašto da ih ne upoznam. I tako je počelo. Drveća za mene više nisu bila samo obične biljke. Ona su za mene bili mudraci. Mudraci koji imaju potpuno drugačije viđenja života jer se ne kreću, ona su za mene bila mjesto gdje mogu pronaći elementarna bića. Često stajem kod starih drveća i započinjem igru. Prvo sam počeo tako da sam želio osjetiti energije samog drveta, biti dio tog bića. Reakcije su bile-ubrzanje disanja i kucanje srca, strujanje energije (informacija po tijelu). Zatvaranjem oči vidio sam kao neku rijeku bezbrojnih točkica plavičaste boje koje teče u svim smjerovima. Potraga za elementarnim bićima odvela me je još dalje. Kad ono, gle čuda. Bio je tu fizički osjećaj dodira neke energije, nepravilnih oblika. Nešto me je dodirnulo po leđima, pa se penjalo po meni, pa je tu bio osjećaj topline, trnci, osjećaj kako se energija obavija oko mojih nogu, nešto je tu bilo… Jednom sam naletio na jako staru trešnju i stao kod nje, i kad gle ti ovo-osjećaj kao da mi netko iznad zgloba na nozi ide prstom lijevo desno. Kao da mi neki patuljak želi poručiti, hej ja sam tu, ovdje dolje. Kao da me je želio pozdraviti. Hm… Čudesnog li bića, pomislih…

Neki tajnoviti kutak na rubu šume gdje se okupljaju vile i plešu svoj ples da slave dolazak proljeća, da slave zelenilo, Sunce, svjetlost i buđenje života. Mistično…

Tokom vremena, bez ikakvih problema, počeo sam osjećati elementarna bića. Čim priđem nekom stablu, počinjem ih osjećati, kao da su me čekala da započnemo još jednu igru. „Upozorio sam te da će ova tema navesti tvoj um na iskušavanje samih njegovih granica. Valjana stvar koju moraš učiniti jest da napustiš svaki oblik rasuđivanja i dopustiš da se stvari odvijaju svojim tijekom, što znači dopustiš da ti anorganska bića pristupe.“ Don Huan Budi kao voda O vodi su napisane mnoge knjige i snimljeni dokumentarci. O njoj ima veliki broj zanimljivih činjenica. Meni, jedna od najzanimljivijih je ta da upravo voda omogućuje da DNK lanac ima spiralnu strukturu. No, ovdje ćemo izostaviti znanstvene činjenice i dalje krenuti putevima srca. Toliko čudesna, čarobna i nedokučiva da samo ona može utjeloviti materijalne sile Zemlje i sile cjelokupnog Svemira u jednu jedinstvenu točku. To može biti samo Voda. Ako ste ikada tražili Silu preko koje energija stvara materiju, sada ste ju našli!

Neka ti voda bude uzor. Tako jednostavna a opet tako tajnovita i mistična. U jednostavnosti leži čarolija. Ugledaj se u nju. Pronađi mirno jezero i pogledaj se u njega. Pronađi to netaknuto zrcalo svoje duše. Veličanstveno jezero tvoje sadašnjosti.

Toliko je proučavana, kao niti jedna tvar u povijesti a o njoj ne znamo gotovo ništa. A upravo voda čini život-ne znamo ništa o životu!!! O njoj znamo kako, ali ne znamo zašto!!! Zašto radi ovo ili ono. Ti si kap vode u pustinji za nekoga, a nekome to može značiti sve, baš sve. Dopusti i drugima da se napiju iz tvojeg izvora. Nedaj da ti zdenac života ikad presuši. Napuni ga vodom, jer voda je život, voda je transformator duha i osjećaja u materiju. Jer u konačnici što su tvoje suze? Suze su samo transformacija emocija i životne sile u materiju! Poručuje ti Zemlja. Budi kao voda. Budi prilagodljiv svakoj situaciji, bilo to hladno, vruće, toplo… Prilagodi se svemu. Neka ti duh bude kao voda. Neka bude jak da ga ne može porezati niti najjača oštrica, niti razbiti najjači malj. Neka ti duh bude neuništiv i vječan. „U svijetu svakidašnjeg života, voda je element okoline koju koristimo za putovanje.“ Don Huan Dopusti da te preplave bujice sreće, budi u svemu i van svega. Samo ono što je jednostavno može stvarati čarolije. Budi kao izvor svog života, budi kao Voda. Poručuje ti Zemlja. Baš kao i tvoja krv koja kola tvojim tijelom, tako i voda teče mojim tijelom. Teče, odlazi u dubine da se pročisti, pa odlazi do mojih oceana koji se dižu i spuštaju baš kao i tvoja pluća i onda ponovno donosi život zemlji. Sličniji smo nego što možeš i zamisliti čovječe. Poručuje ti Zemlja. Svijet oko tebe Svijet je živ. Svijet se kreće, možeš li uhvatiti korak s njim? Možeš li hoditi s njim? Pronađi mjesto i trenutak intime, mali kutak koji će biti samo tvoj.

Cijeli Svemir sadržan u samo jednom jedinom pogledu. Koja je njegova tajna… Pitam se. Što se krije iza toga pogleda. Predivne oči koje te moraju osvojiti, oči koje se pamte i ostavljaju trag. Trenutak spoznaje.

A koja li je pak njegova tajna. Maleno biće, vretence koje mi se smije. Šalje mi taj osmjeh, igra se i raduje. Razmjenjujemo osmjeh… Zove me da se igramo… Naučio me je jeziku kojim govori cijeli svijet, a to je alkemija, to je radost, to je sreća. To je ta krivulja koja može izravnati mnoge neravnine-osmjeh, samo to, darujte ga.

Samo kratki predah momka, prije nego ponovno započne ljubavnu igru sa djevojkom, kojoj će pokušati osvojiti srce. Predivnog li ljubavnog plesa i ljubavne igre. A ona, iako zna da je on taj, neće mu se odmah predati. Čekat će, da vidi koliko je uporan, da mu se divi, dopustit će mu nek se šepuri. Stvarat će napetost oko njegovog srca, napetost koja će samo dodati još jednu notu čari na ovu ljubanu igru. A na kraju, nastat će novi život i novi ciklus. Nedokučive čari ljubavi koje viđamo svud oko nas i u nama.

Smrt za gusjenicu nije kraj života, nego početak novog. Pa tako i ti čovječe predivni, oslobodit ćeš se ove kukuljice i zasvijetlit ćeš jače nego ikada prije. Spoznat ćeš da si jedan predivan leptir sa veličanstvenim krilima koja će ti omogućiti da se vineš visoko među oblake! Poručuje ti Zemlja. Pokreni se čovječe, pokreni umjetnost u sebi „Razum me ničemu nije naučio, sve što znam otkrilo mi je srce.” Lav N. Tolstoj Čovječe predivni. Uvidi koliko si ti kreativno biće. Probudi u sebi kreativnost i izrazi se. Izrazi svije emocije i misli. Na taj način ćeš istražiti Svemir koji je oko tebe i u tebi. Pusti osjećaje neka teku, budi ono što jesi, budi kreativno i znatiželjno biće, probudi dijete u sebi. Što smo? Jesmo li vražji bič Božja ruka, Vjetar koji puše Ili izgubljene duše? Trag koji ostaje iza nas Vrijeme koje ga briše, Život koji se davno obrisao Ili samo jedna misao? Što smo? Možda duga na nebu Životne boje koje mi daju smisao, List koji vene Ili nečije uspomene? U Svemiru smo samo šapat Misao jednoga trena, Život kao kap kiše Ljepota koja se u trenu briše. Što smo? Sve što vidiš oko sebe To si ti, Sve što vidiš oko sebe To je dio tebe. I na kraju sve što ostaje Sve što jesmo Je nečija uspomena I vječnost ovoga trena. Umjetnost je alkemija života. Umjetnost je pretvaranje emocija i životne sile u boje, crte, slova, pokret tijela… Postani alkemičar! U zadnje vrijeme bombardirani smo tekstovima koji nas potiču na razmišljanje, filozofiju, akciju… Ja sam ovime želio upravo suprotno. Želio sam u vama potaknuti odbacivanje svjesnog uma (barem na tren), prepuštanje Zemlji, svijetu i svojem podsvjesnom Ja, kao i nešto suprotno od aktivizma a to je nedjelovanje. „Nedjelovanje je vrlo jednostavno ali i jako teško. Suština nije u razumijevanju već u ovladavanju njime. Viđenje je naravno, posljednji doseg mudraca, a viđenje se postiže jedino zaustavljanjem postojeće stvarnosti, do čega se dolazi tehnikom nedjelovanja.“ Don Huan Ti sad znaš da je Zemlja živa, pa tako se i odnosi prema njoj. Ali, ti si to oduvijek znao, i u svojoj vječnosti, ovaj tvoj oblik je samo jedan moment zaborava-ništa strašno. U cijeloj tvojoj vječnosti to je samo jedan mali trenutak zaborava. Ali sad si ponovno sretan. Samo jednostavna zahvala od srca na kraju dana, što me je Sunce još jednom umilo svojim zrakama, utoplilo me, i podarilo mi svjetlosti. Samo jednostavna zahvala što me je Zemlja ponovno nahranila i napojila. Samo to, ništa više… „Traganje za slobodom jedina je pokretačka sila koju znam. Sloboda da se poleti u beskonačnost. Sloboda da se rasprši; da se uzdigne; da se bude nalik svjetlosti svijeće koja, unatoč svjetlucanju naspram bilijuna zvijezda, ipak ostaje netaknuta jer nikada ne nastoji biti više od onoga što jest: jednostavno svijeća.“ Don Huan

Autor: Ivan Žganec