Izvor slike:marforrester.co.za

 

Uđite u jesen kao što biste

za sobom zatvorili vrata.

Brzo, oprezno.

U njoj potražite ono što daje boju, ali budite svjesni i onog što odbacujete -

opustošenog odraza,

neizbrisive nijanse.

 

Pamela Steed Hill

 

Jesenski ekvinocij označava dolazak sezone jeseni, tradicionalno poznate kao perioda promjene koji vodi do još tamnije zime.

 

Koja teme za kontemplaciju nudi dolazak jeseni?

 

1. Uravnoteženje mraka i svjetlosti

 

Na jesenski ekvinocij dan i noć su jednake dužine. To odražava poziv na uravnoteženje svjetlosti i mraka unutar nas samih. Prečesto se bojimo mraka a obožavamo samo svjetlost.

 

Budist Gary Thorp u “Uhvaćen u svjetlosti koja nestaje” priča prekrasnu priču o prihvaćanju svih situacija u kojima smo ostavljeni u mraku bez odgovora:

 

“Jednom, kada je zen majster Tokusan još bio učenik, posjetio je svog učitelja Ryutana, neposredno prije zalaska sunca.

 

Sjedili su na podu Ryutanove kolibe, opušteno pili čaj i raspravljali o zenu do duboko u noć.  Konačno je Ryutan primijetio: “Možda je vrijeme da pođeš kući.”

 

Tokusan se poklonio svom učitelju i odšetao do vrata. “Ali vani je potpuni mrak”, rekao je. Ryutan je upalio fenjer i rekao mu: “Zašto ne uzmeš ovo?”

 

U istom trenutku u kojem je Tokusan posegnuo da uzme fenjer iz ruku svog učitelja, Ryutan je ugasio plamen. Tokusan je odjednom spoznao sve što se ima za spoznati.”

 

Thorp komentira: “Ponekad nema drugog lijeka za neku situaciju nego krenuti od točke apsolutne tame.

 

Gašenje televizora i gašenje fenjera imaju određene sličnosti; kod obojeg se radi o naglom prekidu i prijelazu koji nas može ostaviti u drukčijem svijetu. U tami uvijek ostajemo samo mi i naša vlastita snaga.

 

2. Otpuštanje

 

Dok gledamo kako jesensko lišće lagano pada na zemlju, podsjećamo se da se prirodni ciklusi odražavaju u našim životima. Jesen je vrijeme otpuštanja stvari koje su nam predstavljale teret.

 

U ” Vrste moći” James Hillman poziva nas da o tome učimo od drugih: “Ono što glumac pokušava napraviti na pozornici je “maknuti se s puta” tako da lik kojeg on ili ona pokušava prikazati može u potpunosti izići.

 

To isto rade i pisac i slikar; oni se također moraju maknuti s puta kako bi tok mogao doći do papira i platna.”

 

Budistički učitelj Sharon Saltzberg, piše o plodovima otpuštanja: “Velikodušnost ima takvu moć upravo zato jer ju karakterizira unutarnja kvaliteta otpuštanja. Kada smo u mogućnosti da otpustimo, da odustanemo, da se odreknemo, da velikodušno dajemo – sve te karakteristike dolaze iz istog izvora u nama.

 

Kad prakticiramo velikodušnost, simultano  se otvaramo prema svim tim oslobađajućim karakteristikama. One nas nose do spoznaje slobode, jer su i same izraz tog istog stanja slobode.”

 

Jesen je, dakle, odlično doba da drugima velikodušno poklonimo svoje vrijeme i talente. 

3. Priznavanje nestalnosti

Jesen nas podsjeća na nestalnost svega što postoji. Iskusili smo cvjetanje života u proljeće i obilje ljeta.

Sada lišće pada i gole nas grane podsjećaju na kratkotrajnu prirodu svih stvari.

Pisac Harold Kushner predlaže da, kontemplirajući o jesenskim promjenama, pokušamo više cijeniti sve ljepote koje nas okružuju:

“Pjesnik Wallace Stevens jednom je napisao: “Smrt je majka ljepote.” To znači da trebamo cijeniti ljepotu izlaska sunca, jeseni u određenom kraju, ljepotu odnosa ili dječjeg zagrljaja, upravo zato što te stvari neće zauvijek biti oko nas, niti ćemo mi uvijek biti tu da u njima uživamo.”

Studena noć

 

Slušaj. Uz jedva čujan suhi zvuk,

poput koraka duhova koji prolaze,

lišće,

zamrznuto hrskavo,

oslobađa se drveća.

I pada.”

 

Adelaide Crapsey

Uz to, jesen u našu svijest unosi ideju o smrti te nas na taj način izaziva da svaki dan živimo što je ispunjenije moguće. Susan Jeffers nam daje prikladnu vježbu:

Izvor slike: simplyentartaininghome.com

“Jednom mi je netko rekao da određeni duhovni majstori u Tibetu imaju običaj okretati naopačke svoje šalice čaja svaku večer prije nego što pođu u krevet.

To im služi kao podsjetnik na to da je sav život prolazan.  Na taj način, drugo jutro kad se probude i opet okrenu svoje šalice čaja na pravu stranu, svaki put sretno pomisle: “Još sam uvijek tu!” Ta jednostavna gesta krasan je podsjetnik na to da treba slaviti svaki trenutak svakog dana.”

Frederic i Mary Ann Brussat

www.psiha.com.hr