Postoje raznorazne fobije i preokupacije..

Jedna od najnovijih je fobija od baniranja..

Novonastala, sa neobičnim sindromom straha, kojim bi se možda trebali zabaviti najčuveniji psihoterapeuti koji postoje.

Pitanje je, zašto i odakle toliki strah da netko i nešto neće biti maknuto sa pojedinih portala- nekom se to čini kao da bi bio maknut sa lica zemlje..

Od pamtivijeka postoje neke sheme i moralne norme, koje ljudima pomažu da se snađu u džungli arhaičnog kaosa i nereda, jer, zaboravljaju zapravo, da se trebaju okrenuti sami sebi i vlastitom osjećaju savjesti, koji je ugrađen kao kod u tkivo njihove duše..

Ako netko konstantno radi na sebi i svom osobnom razvijanju toga osjećaja za druge i savjesti, da druge na povrijedi, tada je oslobođen okova samog sebe, a time i okova mišljenja ljudi oko sebe..

Pa logično dolazimo do uključivanja riječi ISKRENOST, koja je nit poveznica u tkanju nečijeg bića, poveznica sa savješću i osjećajem kako i gdje što reći, a da ne postoji strah..

Kada smo slobodni u sebi, ne ističemo toliko svoje teme, a još manje povređujemo druge svojom dvoličnošću..

Kada smo slobodni od drugih, ako kojim slučajem svjesno odemo sa nekog portala, ostavit ćemo nešto korisno, i nešto lijepo, poput spomenika, na kojem zapis ostaje vječno (hvala, Biby..)

1. Svojim pisanjem i komentiranjem govorim o sebi.

(Predstavljam moje osobno viđenje, moje trenutne osjećaje i mišljenje ili stav.)

2. Ne uzimam preosobno komentare upućene meni.

(Komentari drugih ljudi su odraz njihovog doživljaja napisanog. Oni mi otvaraju i onu drugu stranu mene koja mi se ponekad možda ne sviđa, ali je tu...)

3. Snosim odgovornost za sve što kažem.

(Kamo me vodi put pisanja, komentiranja, razgovaranja, stvar je moje odluke i odabira.)

4. Prihvaćam različitosti.

(Poštujem pravo svakoga da misli, govori i izražava se drugačije. Svatko je unikat.)

5. Pišem s povjerenjem.

(Pišem ovdje upravo zato jer osjećam da se mogu otvoriti i biti onakva kakva jesam.)

6. Zabavljam se.

(Zabava ne isključuje mogućnost da nekom drugom trenutno nije do zabave, i da nemamo svi jednako poimanje zabave, ali što je tu je...)

7. Suosjećam s drugima.

(Svjesna sam da nije svaki dan svakome i uvijek sretan i dobar dan.)

8. Verbalna grubost, podcjenjivanje, zajedljivost, psovke i vrijeđanje ne spadaju u moj vokabular.

(Dovoljno je znati da ovo mjesto nije smetlište, ali ni istresanje otpada ne funkcionira uvijek po dogovorenim pravilima... )

9. Kritika je ljudska.

(Pogledaj pod 2.)

10. Ne zamjerim ništa nikome.

(Odnosim se prema drugima onako kako želim da se drugi odnose prema meni, ali sam svjesna da smo svi samo ljudi a ne programirani strojevi i da nam se ponekad "omakne"...)

 

Ili ne ostavljamo ništa, i naše tragove prekrije voda, jer smo se suviše približili vlastitom egoljublju, što ne rezultira puninom..

00000000000000000000000000000000000

U ovom slučaju, ljudi se nažalost, baniraju sami..

Svojim postupcima, koji ih udaljavaju od drugih ljudi, i na kraju ostaju usamljenici, vlastitim neznanjem i upornim udaranjem glavom kroz zid..

Preslušajte malo svoje glasove, i pozabavite se malo simbologijom baniranja, vi, koje hvata panika na samu tu izgovorenu riječ..

Okrenite se 360 stupnjeva oko sebe, pa ćete vidjeti da itekako možete činiti i ostaviti nešto korisno ljudima oko sebe..

Ne frustracije i strahove, nego nadu i optimizam..