Ponekad se sama sebi činim kao dosadni istjerivač duhova, smiješni ghostbuster, koji neprestano vrti svojom klepetaljkom uz uši spavača, famozno obilježenih kraticom OPS (opredjeljeni prema sebi), a kao, trebalo bi biti zapravo OPD (opredjeljeni drugima)...

Cijeli život nam govore da prvo trebamo biti okrenuti drugima, a sebe zaboraviti..

Ne držimo li se toga, obilježeni smo kao egoisti, i tu se stavlja točka na i.

Služenje drugima se pretače stalno u sve veći lonac.. Koji nema dna..

Kad pogledamo unutar cijelog sistema u kojem trenutno boravimo, cijeli sistem je vješto zakamuflirana igra  koja služi da jedni služe a drugi vladaju..

Ide se na perfidnu igru osjećaja i emocija, uporno pokušavajući obrisati puteve vraćanja k sebi, jer, prvo se u svemu treba poči od sebe, vlastiti dom svoje duše napuniti pozitivom i dobrim stvarima, da bi uopće mogli pravilno i od srca služiti druge..

Služenje drugima bez služenja sebe je čista laž i iluzija.

I odgovara PATOKRACIJI , matrix sistemu, kojim upravljaju patološki orjentirana bića, koja su zastranila na svaki način, jer zapravo ni ne znaju što znači služiti niti će ikad znati..

Jer nemaju sebe, i nisu bića koja imaju emocije..

Poput smiješnih Graysa iliti sivih malih robova, vanzemaljaca, u koje je ugrađen kod-timer, koji im nalaže da robuju drugom.. Bez ikakvih pitanja i pogovora..

Pitanja ne postoje u njihovom sklopu..

Samo naredbe..

I kako da se suprotstavimo tim patokratima, koji nas uporno žele zaplašiti da nemamo šanse sa njima?

Kao ono: truju nas kroz atmosferu, ubacivat će nam chipove kroz sve i svašta, duše nam love u mreže paklene poslije smrti...

Haloooo!!!

Time out!!!

Postoji Netko tko nam je darovao ljepotu  u kojoj sam boravi, netko tko je izvan svih tih sumornih tokova i crnih pokušaja  da nas se veže lancima uzništva..

Postoji Netko tko nam je uz ljepotu Ljubavi darovao i ljepotu slobodne volje..

Taj Netko nema ime..

Ali je ovakav bezimen jači od svih imenovanih bogova i silnika..

Kada svi sistemi zakažu u svojoj nemoći da vladaju do kraja, tu je uvijek njegova ruka umiješana..

Ona topla, draga, velika ruka, koja nam nadasve uvijek želi dobro..

Ali ga ne odvajam od sebe..

Nikako..

Služeći Njemu u sebi, služim druge kroz Njega.

Ali nema među nama povlaštenosti..

On i Ja, jednaki smo..

I zato,

kada se pojave sjene sumnje, i pokušaj razdvajanja, ja svijetu izdvajam ono što uvijek može pomoći i vratiti nas u ono savršeno JEDNO:

LJEPOTU ZAGRLJAJA SVJESNOSTI, KOJU NITI JEDAN ENTITET NE MOŽE UNIŠTITI,

 

 

SVJESNOST DA SAMO I UVIJEK NA SVA PITANJA ODGOVOR NALAZIMO U KREATORU, KOJI SE NE ODVAJA OD PRAGA NAŠEG SRCA

 

I KAO TREĆE, NIKAD I NITKO MI NE MOŽE ODUZETI KRILA KOJA SU MI DAROVANA, DA SE UZDIGNEM IZNAD LIMBOVA TRIVIJALNOSTI I MANIPULACIJE

 

 

 

Sve što sam rekla, vrijedi za sve nas, jer, kad pomaknemo zavjesu sna, stvarnost smo svi mi, povezani u predivnu ogrlicu u Božanskim rukama..

Zato, ne zamjerite što ponekad klepetam svojom čegrtaljkom uz uho spavača..

Nije to san koji okrepljuje.. To su spavači koji hodaju i rade ne znajući da spavaju..

Možda i ja spavam?

Da, ali u svojoj udobnoj postelji, i vrlo malo, tek da skupim snagu za dalje letove..

Postelja je Njegov dlan..

Jastučić- Njegovo Srce...