Tantra je proces transformacije niže prirode i nižih energija u višu Spiritualnu prirodu. Cilj Tantre jeste da oslobodi tragaoca od dualnosti i njegove niže tamaističke prirode te njegova ekspanzija u Višu Svijest ili Više JA. Tantra je Sadhana uz koju tragaoc ostvaruje svoju Višu Prirodu i oslobađa se uticaja dualnosti, patnje i bola.

Tačno značenje riječi Tantra jeste: "Ono što Um oslobađa od tuposti". Također riječ Sadhana (Spiritualna praksa) označava ekspanziju i ta ekspanzija nije ništa drugo do oslobađanje od dualnosti i niže ljudske prirode, pomoću transformacije ili integracije.

Tako da ne postoji razlika između Tantre i Sadhane. I "Tantra znači Sadhana a Sadhana znači Tantra".

U Tantri osoba koja teži ka oslobađanju od dualnosti, patnje i bola kroz tantričku Sadhanu, bez obzira na bilo koju vrstu religiozne, etničke, socijalne pripadnosti, jeste Tantrik. Tantra nije ni religija, ni dogma, već je Tantra spiritualna znanost koja ima za cilj Oslobođenje ljudskog bića od ograničenja i njegove niže ljudske prirode.

Bilo koji oblik koji ima za cilj ritualno obožavanje idola, umiljavanje bogovima, molitve, izmoljavanje usluga od boga ili viših bića, vjersko ili nevjersko obožavanje i žrtvovanje ili ritualnost u bilo kojem obliku, uzdizanje bilo kojeg dijela niže ljudske prirode tj. sebičnih ljudskih želja, očekivanja ili nadanja nije Tantra bez obzira da li se tako predstavlja ili ne.

Glavna karakteristika Tantre jeste da ona predstavlja unutrašnju snagu ili Unutrašnju Svjesnost. Ona je način suočavanja sa samim sobom. Tantra kaže da "gdje nema suočavanja ("borbe") nema ni napretka." Suočavanje označava transformaciju sirovih tj. grubih elemenata u suptilnije elemente.
Drugim riječima Tantra teži da uz pomoć Sadhane, transformiše ljudsku nižu (grublju) prirodu (ograničenost, mehaničnost, ego, robovanje, strastima, emocijama, nižim mentalom) u višu Prirodu (više emocije, ljubav, saosjećanje, predanost, oslobođenost robovanja i dualnosti...itd.).
Možemo reči da je praksa tantre podizanje Kaulakundalinii iz nižih centara (niže prirode) ka višim centrima ili čakrama putem Sadhane. Na tom putu ona slama ograničenja niže ljudske prirode i transformiše ih u Spiritualnu Svjesnost (Svijest - svjesnost o našoj Istinskoj prirodi).

Proces Tantričke Sadhane je postepen i lagan. Ali čak i kao takav, najmanji napredak u Sadhani tragaocu daje određene mentalne i okultne moći što ga čini mnogo jačim od prosječnog čovjeka u mentalnom i spiritualnom razvoju. No, tragaoc u tom procesu ne smije nikada zaboraviti Parama Brahmu (Bramacharja - Hodanje sa Brahmom), Najiviši oblik bilo kojeg ispoljenja, i ako krene u zloupotrebu stečenih moći on veoma brzo pada u svom spiritualnom napretku. Unutar Tantre tragaoc mora da ostane vjeran pravilima Yame i Niyame (kasnije ću nešto napisati i o ovim pravilima), bez obzira koliko velik bio njegov napredak i koliko se on uzdigao iznad ograničenja niže prirode. On ne smije zaboraviti svoj viši cilj a koji je postizanje Oslobođenja od niže prirode i dualnosti, te taj cilj mora uvijek pamtiti pridržavajući se pravila propisanih Tantričkom praksom. On ne smije da odbaci ljudske moralne osobine i mora djelovati u skladu sa tim tj. mora potpomagati ljudski napredak ka Evoluciji, truditi se da unaprijedi ljudsku zajednicu i da na taj način njega Sadhana poprimi oblik služenja svijetu uvijek znajuči da s tim služenjem on služi Najvišoj Svijesti ili Brahmanu ili Apsolutu, samom Životu. Tantra ga uči da između njega (njegove Istinske Prirode) i Najviše Svijesti nema razlike, a također ispoljeni svijet jeste ispoljeni Brahman, stoga on mora služiti svijetu kao primjer i odnositi se prema njemu kao prema Apsolutu.

Bez obzira koliko napredan bio i koliko on sam ovladao okulnim i mentalnim moćima on ne smije nikada postati "pokretni cirkus čuda koji mami aplauze". Ne smije pasti pod uticaj svoje niže prirode te ispoljavati ili zlupotrebljavati svoje moći zbog bilo kojeg razloga (postoje iznimci u ovom, a oni se vežu sa uticaj karme). On mora ostati dosljedan svojoj Sadhani i neumorno se kretati ka Sjedinjenju svoje prirode (sebe) sa sjedinjenjem sa Apsolutom (Višom Prirodom). Njegova sadhana mu omogučava da stane na predstolje ljudske Evolucije, a ne da zadovoljava i zabavlja ljude sa ispoljavanjem svojih moći podržavajući njihovu ljenost i inertnost.

Tantrik mora znati da je svaki čovjek na svom putu ka Apsolutu i da ima svoje mjesto u svijetu i Univerzumu, bez obzira o kome se radi te da on kao takav ima određeni uticaj na svijet u kojem se nalazi i samim tim ima svoju svrhu. Svaki čovjek je Čovjek i ima sva prava kao bilo ko oko njega, bez obzira na kom stepenu razvoja se nalazi kao individua. Tantra ne priznaje bilo kakva ljudska ograničenja, tipa: politička, socijalna, etnička, po boji kože, nacionalna, ekonomska, vjerska i slično. Tantrički ideal je da svaki čovjek ima svoja prava da bude slobodan onoliko koliko sam može i umije i kao takvog ga se ne smije ograničavati ili mu se nametati bilo kakva umjetna ograničenja.

No, mogao bih reći da jedina razlika u kojoj Tantra pridaje važnost jeste da li neko ide Putem Evolucije ili ne. I to je jedina razlika koja postoji između ljudi. Ali čak i ako neko nije izabrao Unutrašnji Put ili Put Evolucije on samim tim nije manje čovjek od bilo koga pa čak i Tantrika, i samim tim ima sva prava kao bilo ko drugi.

Ideal Tantrika i njegove Sadhane jeste da ga pravilnim radom vodi ka Jedinstvu sa Univerzumom ili njegovom Višom Prirodom. Stoga i kažemo da je "Tantra Sadhana, a da je Sadhana Tantra". Ceremonijalni i žrtveni obredi nisu Tantra niti su Sadhana. Sadhana a samim tim i Tantra nema određenih vanjskih ispoljenja koja imaju za cilj zadovoljenje koje kakvih bogova i boginja. Ona je Unutrašnji razvoj i Unutrašnja Evolucija kroz strogo određenu Sadhanu i Svjesnost (Brahmacharja - Jedinstvo sa Brahmanom).

Tantra i Sadhana

 

Kao što sam gore rekao, definicija Tantre je:

"Taḿ jád́yát tárayet yastu sah tantrah parikiirttitah"

[Tantra je disciplina koja oslobađa čovjeka od ograničenja i tuposti (inertnosti, ljenosti).]

Također jedno od značenja Tantre jeste: Praktični postupak koji vodi proširenju Svijesti (Svjesnosti). Također značenje Sadhane jeste: "Sadhana je disciplina koju poduzimamo u potrazi za ciljem."

Tako dolazimo do toga da Sadhana i Tantra nisu različite.

Raditi Tantru znači raditi Sadhanu, a one nikako ne mogu biti teoretsko znanje, jer teoretsko znanje nije Sadhana niti Tantra. U Tantri važnost knjiga i knjiškog znanja, citiranja tzv. svetih spisa, manipulativno prepucavanje teoretskim informacijama ili znanjima nije od veće važnosti niti se smatra ničim bitnim za nečiji Unutrašnji napredak.

Praktična tantrička nauka počinje na fizičkoj razni i napreduje ka fizičko - psihološkoj razni, a zatim na psihološko - spiritualnu razinu i na kraju se završava sjedinjenje tragaoca sa Apolutom ili Najvišom Sviješću ili Brahmanom.

Ovaj proces je razlikuje od mnogih spiritualnih disciplina i on stavlja naglasak na odnos Majstora (Učitelja) i Učenika. Učenik se mora pridržavati prakse koju je dobio od Majstora i to je prva faza u Tantričkoj Sadhani.

To je razlog zbog kojeg Shiva nije dozvolio da se praksa prenosi pisanim putem ili da se bilo gdje zapisuje u bilo kojem obliku. Ali tokom vremena tantrička praksa je bila donekle izgubljena. Tada se pristupilo zapisivanju tantričke prakse da bi se sačuvala od zaborava i mjenjanja. Danas postoji šezdeset i četri tantrička teksta ili Tantre.

Tantra se sastoji iz dva dijela: Nigame i Agame.

Prema Rudrayamala Tantri:

Ágataḿ Shivavaktrebhyo gataiṋca Girijáshrutao;

Mataiṋca Vásudevasya tasmádágama ucyate.

[Znanost koja je došla iz Shivinih usta ide do ušiju Parvati i na kraju odobrena od Krišne jeste Agama. Nigama je više teroretska nego praktična. Nigama nije bazirana na praktičnim instrukcijama, već je teoretski orijentisana.]

Tantrički Guru (Majstor) i disciplina

Kao što sam rekao Tantra se prenosi preko Majstora na Učenika. I ona podrazumijeva da imate stalnu pomoć od Majstora. Ona je nemoguća, nesigurna i opasna bez Majstora. Tantra je brz i direktan sistem i u sebi krije mnoge zamke i zbog toga tantrička sadhana ima potrebu za Majstorom. Praksa bez Majstora je najčešće put do "pakla". Drugim riječima vodi ludilu i smrti tj. uništenju tragaoca.

Prvi korak u tantričkoj sadhani jeste odabir kompetetnog Majstora.

U tantričkoj mitologiji postoji usporedba sa ovim:

"Učenikovo srce je polje, sadhana je oranje i navodnjavanje polja, a Majstorova Inicijacija je sijanje sjemena. Ako je sjeme neispravno ono neće nicati. Ako je polje neplodno žetva će biti siromašna. Čak i ako su sjeme i polje idealni, ali polje nije dobro izorano i navodnjeno žetva će također biti loša."

Prema Tantri postoje tri vrste Učenika i Učitelja.

Prva vrsta Učenika je onaj koji primi inicijaciju i sadhanu ali čim od izvan pažnje Majstora on je zaboravlja i nastavlja da živi kako je živio.

Druga vrsta učenika su oni koji dobiju učenje od Majstora i trude se da praktikuju ono što im je Majstor rekao, ali se dovoljno ne brinu o Sadhani koju su dobili i često puta napuštaju samu sadhanu.
I treća vrsta učenika su oni koji dobiju Sadhanu od Majstora i trude se da u svim okolnostima ispunjavaju svrhu Sadhane i ne propuštaju priliku da Sadhanu ne urade.

Takva vrsta Učenika je najrijeđa.

No, postoje i tri vrste Učitelja ili Majstora u Tantri.

Loši, Osrednji i Napredni (Superiorni - grubo govoreći).

Loš Majstori su oni koji prenesu sadhanu Učeniku ali se ne trude da provjere da li je Učenik spreman za tu sadhanu, niti da li je redovno radi, da li je shvatio ono što radi, tj.  da li razumije zašto radi određenu sadhanu.

Osrednji Majstor daje upute o Sadhani Učeniku i redovno provjerava napredak učenika i brine se o njegovom napretku ali nije dovoljno zahtjevan tj. ne zahtjeva dovoljno discipline od Učenika.
I naposljetku Napredni ili Najbolji (Superiorni) Majstor i za njega možemo reči da je cjepidlaka. On se brine o učenicima, prati njihov razvoj, često ih isputuje da vidi kako napreduju i da li razumiju svoju praksu. Ali je i dosta strog povodom discipline i prakse i puno zahtjeva od Učenika kako bi im osigurao brz i lagan put u tantričkoj sadhani. Ako otkrije da učenici ne rade svoju praksu niti se pridržavaju pravila i discipline koju ima je dao nerijetko puta takve Učenike udaljava od sebe na bezbolan način trudeći se da nađu neko prikladnije učenje koje mogu da sljede.
Takvi Majstori su najrijeđa vrsta.

Kvalitete takvog Majstora opisane su u Tantrasara tantri:

Shánto dánto kuliinascha viniita shuddhaveshaván

Shuddhácárii supratiśthita shucirdakśah subuddhimán

Áshramii dhyánaniśt́ashca tantramantra visháradah

Nigrahánugrahe shakto gururityabhidhiiyate.

[Cjelovit, izuzetne samokontrole, stručan u podizanju Kundalinii, skroman, jednostavnog ponašanja i odjevanja, ima svoja sredstva s kojima se materijalno uzdržava, iskren, čist u mislima i tijelu, djelima i ispoljenju, dobro upučen u duhovnu znanost, vrlo inteligentan, domaćin je, utemeljen u meditaciji i sadhani, dobro vlada tantričkom znanošću i mantrom, sposoban da kazni i nagradi učenika - Samo takav čovjek može biti Tantrički Majstor (Guru).]

Sve vrste akcija, bile one nirvrttimulaka (spiritualne akcije) ili pravrttimulaka (zemaljske ili materijalne akcije), izvodi ljudski um. Shravana (rasprave), Manana (kontemplacija) i Nididhyasana (fokusiranje uma na objekt) se ubrajaju u akcije koje izvodi Um. Onaj koji kontroliše sve akcije a naročite ove zadnje tri, zove se Shanta ili onaj koji je stekao potpunu staloženost uma.

Organi djelovanja igraju važnu ulogu u procesu Shravana, Manana i Nidhidhyasana. Onaj koji kontroliše organe djelovanja i usavršio je akcije organa dijelovanja u Shravana, Manana i Nidhidhyasana, naziva se Danta ili onaj koji je stekao potpuno kontrolu nad organima djelovanja.

A Kaola Sadhaka ili onaj koji praktikuje nauku dizanja Kulakundaliniii, tj. onaj koji upučen u Purashcarana (proces podizanja Kundalinii Shaktii), zove je Kuliina. Samo taj čovjek može biti Kula Guru, Kula Majstor (učitelj koji uči Kaola Sadhanu).
Majstor mora biti Viniita (skroman), Shuddhaveshavana (jednostavno odjeven), Shuddhacarii (primjeren u ponašanju), Supratisthita (biti pošten i voditi pošten život) i Shuci (čist u mislima). U spiritualnom životu taj čovjek mora biti Daksa (dobro upučen u praktične i teoretske aspekte spiritualnog znanja). Onaj koji ima samo teoretsko znanje zove se Vidvana (teoretski učitelj). Ali Majstor mora imati, više od Vidvane, on mora biti Daksa.

Daksa ili Vrhunski Majstor mora biti Subuddhimana (super inteligentan). On mora biti oženjen (imati porodicu), jer prema tantričkoj nauci samo porodičan čovjek može biti  učitelj porodičnim ljudima. Nije dovoljno da Majstor prenosi lekcije Dhyane (meditacije) učenicima, on mora biti Dhyanistha (onaj koji je utemeljn u Meditaciji). Također mora biti Visharada (dobro upučen) u Tantru i Mantru.

Mantra je definisana kao:

Mananát tárayet yastu sa mantrah parikiirtitah.

[Ono što, prilikom kontemplacije, vodi u slobodu od ograničenja, zove se Mantra].

Majstor mora znati koje su mantre odgovarajuće kojem tipu ljudi, i koje su mantre Sidhha Mantre. Tantrički Majstor mora biti Nigraha (sposoban da kazni učenika) i Anugraha (sposoban da nagradi učenika). Onaj koji samo kažnjava ili nagrađuje učenike nije Savršen Majstor.

Poput Majstora, učenik treba da posjeduje neke određene kvalitete:

Shánto viniito shuddhátmá

Shraddhávána dhárańákśamah;

Samarthashca kuliinashca

Prájiṋah saccarito yatih;

Evamádi guńaeryuktah

Shishyo bhavati nányathá.

–Tantrasára

[Učenik mora biti Samartha (spreman da izvršuje uputstva svog Majstora). On mora biti također i Prajina i Yati (tj. imati potrebno znanje i iskustva, te imati kontrolu nad umom). Onaj koji je plemenita duša i ima plemenito ponašanje, koji je skroman i pun poštovanja, a posjeduje razvijen intelekt i upornost, onaj koji je uporan i revnosan u praksi podizanja Kulakundalinii, koji je dobro informisan i samokontrolisan je idealan Učenik. Onaj koji ne posjeduje te kvalitete ne bi trebao biti primljen za Učenika.]

Kad god se dostojan učenik podučava kroz mjerodavnog Majstora, spiritualni napredak je zagarantovan.