Govorimo da smo na putu samospoznaje, ali sebe ne poznajemo. Govorimo da hoćemo da upoznamo ono što jesmo u svojoj prirodi, ali nijednog trenutka ne obaziremo se na sebe. Kada se sagledamo vidimo da niti želimo, niti možemo niti volimo da upoznajemo sebe. Nas interesuje sve ono što nas odvlači od na samih, ali mi sami sebe ne zanimamo niti želimo da upoznamo. Stvari su veoma proste i naš odnos sa svijetom oko nas i unutar nas pokazuje nam našu ozbiljnost u vezi samospoznaje.

Sagledamo li, hrabro i stojećki, ono što živimo i za čim tragamo uvidimo da mi sebe ne želimo. Da želimo sebe veoma brzo bi se upoznali i sve ostalo sa čim smo sada vezani bi otpalo samo od sebe. Um nije misterija kada smo jasni u vezi njega i jasno sagledavamo ono što on radi i kamo nas vodi. Ali mi veoma brzo zaboravljavamo prvobitnu ideju da se upoznamo i veoma brzo naša pažnja biva usmjerena na beskorisne objekte i gubimo dodir sa sobom.

Zašto?

Zato što ne gledamo u smijeru sebe.

Postoji hiljade škola duhovnosti kojima je za cilj da nas usmjere na sebe, ali i one su nam na kraju dale samo jedno sigurno utičište da do sebe nikada ne dođemo. Dale su nam teorije i tzv. zananja o univerzumu, kosmologiji, bogu, đavolu, demonima i anđelima, ali o nama samima NIŠTA. Čak ni za njih mi ne postojimo. Čak i za njih smo samo ideja koja se negdje s vremena na vrijeme provlači kroz neki tekst, kroz neku naznaku, ali o toj "ideji" nemaju blage veze.

Dali su nam čakre kao ideje da su to centri svijesti. Dali su nam kundalini shakti kao ideju za koju su vezali da je njeno buđenje buđenje nas samih, dali su nam nadije, dali su nam ideje.. i samo ideje, ali nigdje nam nisu dali NAS SAME.

Meditiramo na bogove, o kojima nemamo pojma. Zamišljamo komplikovane slike yantri i mandala koje dobro pamtimo i možemo reprodukovati u svakom momentu. Mantramo mantre kao način usklađivanja naše svijesti sa sviješću Apsoluta i jako nam dobro ide taj trip.

Ali ni u jednom trenutku nisu nam rekli tako jednostavnu stvar kao JA. Nisu nam rekli da svi bogovi, svi demoni, sve mantre, jantre, ideje koje vrtimo po svom umu ovise o tako banalnoj, zaboravljenoj činjenici da sve to ne bi postojalo da nema JA Svijesti, koja čini nas same u svakom momentu, u pozadini. Da svaka ta ideja ovisi o tako maloj i zaboravljnoj činjenici koja se zove JA.

Onda su nam zaboravili reći da Univerzum, bog, brahman uopšte nije svijest nas i da nema pojma da mi postojimo. I vjerovatno to već znate jer sam to već spominjao i vjerovatno vam to sve liči na ludost. Ali...

Ludost je misliti da uverzum zna za nas. I kada bi upotrebio vašu kosmologiju koju tako dobro prodaju sve duhovne škole, lako bih vam dokazao da sam u pravu a onda, možda nakon prvog šoka koje bi to izazvalo, vaš um bi našao zamjensku ideju i nastavio po starom.

Mi kao ljudi ne postojimo izvan ideje. Mi smo ideje koje se kreću, koje imaju utisak da misle, da nešto znače, da je uvenirzumu bitno da mi postojimo. Da smo jako bitni nekom tamo. Bio to neki čikica sa dugom svijedom bradom ili neka nedefinisana svijest koja je Apsolut. Jeste li dovoljno iskreni prema sebi da to uvidite?

Nama je bitno da nas vole, da obraćaju pažnju na nas, da film koji furamo bude također nečiji film da se ne osjećamo usamljenima i samima, da imamo ljubav i da volimo i da nas vole, da malo imamo seksa s vremena na vrijeme, da se malo takmičimo sa drugima kako bi sebe dokazali i pokazali svoju bitnost.. ali ako smo malo kritičniji uviđamo da je sve to sjena na platnu, ne stvarnost.

Mi živimo u Kinu, a sve što mislimo da je stvarno samo su igre svijetlosti i boja na platnu ispred nas. Duhovnost je samo igra svjestlosti na platnu. Materija je samo igra svjetlosti na platnu. Kundalini, čakre, nadiji, kosmologije univerzuma sve su to samo izmjene sjena i svjetlosti na platnu.

A da ne ostanem dužan i samom sebi, sve ovo što ovdje pišem kao i sama ideja da "ja pišem" samo je igra svjetlosti i sjene na platnu kojoj sam dao moje ime.

Ako želite bilo šta ozbiljno da napravite morate odbaciti platno, zaboraviti na igru sjene i svjetla na njemu, prekinuti gledati platno ispred vas i obratiti pažnju na onog koji gleda.

Sve istine, sve kosmologije pričaju o Apsolutu, a taj Apsolut se malo zaigrao u igri sjene i svjetla na platnu kina sa vašim imenom.

Javlja vam se bog i njega kanališete, uh.. zaboravite.. to je igra sjene i svjetla na platnu, sami sebe zavaravate.

Vidite li anđele, demone, razne Deve (božanstva), Sai Babe, Nisargadatte, Anande.. ma zaboravite to je samo igra sjene i svjetla na platnu kina koji nosi vaše ime i sami sebe zavaravate.

JA (VI) je(ste) JEDINA STVARNOST u svoj toj igri sjena i svjetla i vi joj dajete stvarnost sjedeći tu gdje sjedite i gledajući platno.

I da nastavimo sa ovim bogohuljenjem, svejedno ćemo zaglaviti u paklu. Vi jer čitate, ja jer pišem i svi ostali će biti zadovoljni jer smo kažnjeni za njihovo uznemiravanje dok savjesno gledaju film u kinu Brastva i Jedinstva u mraku dvorane, ne videći ostale ljude oko sebe, ali zato tripajući da vole, misle, žele ili šta već dok se igre sjene i svjetla smjenjuju ispred njih.

Idemo dalje za iste pare.

Budimo barem na tren spremni razotkriti stvarnost koja je zamagljena idejama koje imamo, barem na tren sagledajmo što to mi stvarno imamo i koliko poznajemo stvarnost u koju se kunemo.

Ja volim vas jer mi vi dajete smisao postojanja, vi volite mene jer vam ja dajem smisao postojanja.

Hm..

Ja postojim da bi vi vidjeli sebe u ogledalu mene, vi postojite da bi ja vidio sebe u ogledalu vas.

Svi smo mi Jedno.
Kako to fino zvuči, napokon ZNAM da nisam sam i da sam spojen sa svim oko sebe i sada mogu da budem siguran, da se osjećam zaštićenim, da se osjetim bitnim jer svi smo JEDNO.

E pa draga gospodo, NISMO JEDNO.

Kako god da okrenemo niko od nas nije jedno sa onim drugim.

Vas nema u mom osjećaju Jednog. Vi ste samo moja ideja, moja projekcija na platnu kina. Ništa više.

Želite li istinu ili laž?

Istina je da niko ne postoji i da sve oko vas je samo vaša projekcija kojoj VI dajete smisao i besmisao, snagu i slabost..

Sami ste. Nikog nema oko vas, niti je ikada bilo ikog. I svu prošlost je smislila igra koju sami sa sobom igrate. Sve što ste čuli jeste samo zabava za um.

Smijete li stati i sagledati ovo što sam rekao, ili ćete izmisliti sada neki drugi smisao ili ćete možada reći: "O Bhairava, tvoje riječi su tako istinite", ili ćete možda osjetiti ekstazu od ovoga ili ćete možada da budete u sukobu sa ovim što je rečeno????

Svejedno je, jer ste i dalje sami sa svojim idejama, bogovima i demonima kojima ste dali istinitost i dio sebe i sada mislite da su oni stvarni.

Mi teško prihvatamo da ništa od ovoga nije stvarno, da je sve to samo ideja uma i ništa više. Jer nas svako čulo ubjeđuje da je to istina.

Smognite snage dotaknuti to zaboravljeno JA i osjetiti to zaboravljeno SEBE i onda recite da grešim.

Nema greške, jer nema ni ispravnosti. Kada osjetite JA, Sebe, Apsolut shvatate da ništa ne postoji sem vas samih i da VI JESTE JEDNO, ali MI nikada ne možemo biti jedno. Samo JA postoji. Ništa drugo nije stvarno. JA je život, istina, put, smisao, jedno jedino.. ništa drugo. Sve ostalo je film.

Univerzum (JA) ne poznaje mene.

JA postoji prije svega, prije vremena, prije prostora, prije sjećanja, mentalnih navika, emocionalnih amplituda...

JA (Univerzum/Alsolut) nije svijestan pojedinačnog ili malog "ja". Postojanje osobnosti/ličnosti je isključivo stvar malog "ja". Ličnost postoji u vremenu i prostoru, posjeduje ime, lik, osobine, početak, kraj i smisao između toga. Apsolut (JA) sve to isključuje, i ono nema pojma da vi ili ja (mala "ja") postojimo. A sve ovo čemu smo dali stvarnost je samo igra malih "ja", ne prava Stvarnost. I sve dok ne osjetimo to Vrhunsko JA ili Apsolut bićemo vezani za igru svijetla i tama na platnu kina Brastva i Jedinstva. Duhovnost koju poznajemo je samo najsavršeniji odraz te igre i ona nije istinita.

Jednom davno sam nešto pročitao, više ni ne znam gdje a to je bilo ovo:

Baš tako. Svemu porecite stvarnost, vašim ljubavima, vašim ljubljenima, vašoj djeci, roditeljima, bogovoima, demonima, životu koji vodite, smislu u besmislu jer sve je to samo projekcija na platnu. Ne možete ništa steći, jer sve imate. Ne možete nači smisao u drugima, u idejema, niti u bilo čemu što je različito od JA Svijesti jer sve drugo je samo igrica malih "ja".

Obacite i ovaj tekst kada završite sa čitanjem, ili još bolje odbacite ga sada, odbacite i pisca ovog teksta, jer samo JA postoji. Jedina stvarnost je JA - Apsolut, sve ostalo je samo igra tame i svijetla.

Odbacite duhovnost, učitelje, majstore biće im drago. Nemojte misliti da ćete ih uvrediti. Ako su ono što govore da jesu, biće im drago. Ako im nije drago, ako vas žele zarobiti pričama da duhovnost i rad ovise o njima (kao neki učitelji koje sam poznavao) odbacite ih, jer nisu ono što vam govore da jesu, upleli su vas u svoje laži.

Istinski Majstor vas oslobođa u svakom momentu. Svaka njegova riječ je izraz njega samog i možda i ima još neke vezanosti i možda ni sam još nije savršen, možda i sam još uvijek radi, ali MORA da zna da je sve sem JA laž i iluzija i zna da vaša Priroda je isto kao i njegova i da kada vas je naučio kako da vidite tu Prirodu, kada vam je pokazao način mora reći ZBOGOM.

Kao kada sanjate san i probudite se i znate da je sve to bio SAMO SAN tako se završava ova igra svjetla i tame ostavljajući vas VAMA SAMIMA izvan svih teorija i znanja, i shvatate da je san koji ste sanjali i put koji ste u njemu prošli bila igra vaše Svjesti sa samom Sobom i da je vrijeme da BUDETE ta Svijest koja Jeste u svakom momentu udaha i izdaha.

Samo je potrebno malo hrabrosti, ili malo više razočarenja.