Ovaj puta neću biti preduga..

Gledam uz sebe taj mali mobitel, to ludo malo čudo tehnologije, i vrlo često mi dođu misli, zapravo, samo jedna mala pomisao:" što bih ja da ga nemam?" Nisam zahtjevna, od njega ne tražim čuda i doline, ne bi vjerovali, ne zanimaju me profinjene i moderne varijante tog aparata.

Slikam fotićem, internet  koristim sa kompjutera, zapravo, mobitel mi treba samo da se čujem sa osobom koja mi je na srcu... Sve drugo me ne zanima..

često ga držim pored sebe, kad zaspim ( a to ne valja, kažu), jer ne želim da mi promakne koji važni i dragi poziv..

Zapravo, kao da u toj maloj metalnoj kutijici živi biće kojeg volim, kao duh u boci, pa, kad nešto poželim, ja ga pozovem..

A to biće zapravo nije u toj kutijici.. Uvijek sa njim na neki način mogu komunicirati, telepatijom, osjećajima..

Samo što smo mi naučili na lagodniju varijantu..Zašto se truditi i vježbati telepatiju? Zašto pisati pisma rukom i poslati poštom, onako, na starinski način, pa možda i čekati par dana na odgovor, kad možemo lijepo na mail ili facebook, ma, možemo se i gledati, web kamerom, sve je tu, da nam olakša komuniciranje- i imam osjećaj, zarobi nas do kraja..

A što ako se desi da odjednom sva moderna tehnologija zakaže?

Ono..najbanalniji primjer: sunčeve baklje spale sve što nas satelitima povezuje, i mi odjednom više nemamo ništa.. Ni naše male igračke, nikakve telefone, internet, tv...

Za neke bi to bila totalna katastrofa..

Izgubljen svijet..

Sjetim se dva filma koja su mi jako draga, a pokazuju jednu varijantu tog budućeg svijeta. "Poštar" i "Vodeni svijet"..

U oba glumi Cavin Costner.. No to je sad nebitno.. Bitno je ono vraćanje na normalan i prirodan ritam života, koji nam je, malo po malo, mic po mic-oduzet..

Sjećam se kako sam voljela pisati i slati pisma.. Mnogi moji prijatelji ih još čuvaju..

I nije mi bilo teško čekati odgovor, ako sam ih daleko upućivala..

Ne kažem da tehnologija nije korisna, ali, ne sviđa mi se pomisao da joj moram robovati..

Već sad se pokušavam naučiti na varijantu "što bi ako bi bili bez nje"..

Razvijati intuiciju, pokušati ljude koje volimo osjetiti na daljinu, pa s njima razmjenjivati misli.. Čini se kao bajka, ali nije..

Duša je najveća riznica blaga, i sve nam je dostupno, bez tehnologije, ako se samo usudimo zaroniti u njene dubine.

Tehnologija je ipak samo štaka, koja pomaže, dok potpuno ne ovladamo područjem duha.. Tada nam neće biti potrebna..

Sve, baš sve ćemo moći sami.. Liječiti sebe i druge, posjećivati mjesta koja želimo bez prijevoznih sredstava, stvarati ono što želimo putem misaonih slika..

Možda sam otišla predaleko, no, tako se živi u dimenzijama izvan naše.. Vjerovali ili ne..

A jednim mačjim korakom, već sam tamo zakoračila..