Postoji razlika između znanja i svjesnosti, između informacija i svjesnosti. Malo prije sam vam rekao da ne možete učiniti ništa zlo u svjesnosti. Ali čovjek može učiniti nešto zlo sa znanjem ili s informacijama, kada zna da je nešto loše. “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Ja bih to preveo ovako: “Nisu svjesni što čine.” Sveti Pavao kaže za sebe da je najveći grešnik jer je progonio Kristovu Crkvu, ali dodaje da je to činio nesvjesno. Ili, da su bili svjesni da razapinju Gospodina slave, ne bi to nikada učinili. Ili: “Doći će vrijeme kada će vas progoniti i mislit će da vrše volju Božju.” Nisu svjesni. Ulovljeni su u informacije i znanje. Toma Akvinski lijepo je to postavio kad je rekao: “Svaki put kada netko sagriješi, čini to pod vidom nekog dobra.” Osljepljuju se, vide nešto kao dobro iako znaju da je zlo. Traže razumsko opravdanje da učine nešto pod izlikom dobra.

Jedna osoba opisala mi je dvije situacije u kojima joj je bilo teško sačuvati svjesnost. Ta osoba radila je u tvrtki za uslužne djelatnosti gdje puno ljudi čeka na liniji, puno telefona zvoni; bila je sama i rastresali su je mnogi napeti i srditi ljudi. Bilo joj je jako teško sačuvati spokoj i mir. Druga situacija bila je vožnja u gustom prometu, kada ljudi trube i međusobno spominju rodbinu. Pitala me je da li bi nervoza nekako mogla nestati kako bi mogla sačuvati mir.

Jeste li uočili o kakvoj je navezanosti riječ? Mir. Bila je navezana na mir i tišinu. Govorila je: “Ne mogu biti sretna ako ne sačuvam mir.” Je li vam ikad palo na pamet da biste mogli biti sretni i dok ste napeti? Prije prosvjetljenja ponekad sam bio potišten; poslije prosvjetljenja opet sam ponekad potišten. Opuštanje i osjećajnost ne smiju vam biti cilj. Jeste li ikad čuli da neki ljudi postanu napeti kada se pokušavaju opustiti? Ako ste napeti, jednostavno promatrajte svoju napetost. Nikada nećete shvatiti sami sebe ako se pokušavate promijeniti. Čim se više trudite promijeniti, gore za vas. Pozvani ste na to da budete svjesni. Osjetite taj telefon koji zvoni, osjetite te napete živce, osjetite upravljač u svojim rukama dok vozite. Drugim riječima, dođite u stvarnost i pustite da se napetost i mir pobrinu sami za sebe. U stvari, morat ćete im dopustiti da se pobrinu za sebe jer ćete biti prezauzeti uspostavljanjem dodira sa stvarnošću. Korak po korak, pustite da se dogodi ono što se događa. Prava promjena dogodit će se kada vam bude dano; neće biti uzrokovana vašim egom, već stvarnošću. Svjesnost će dopustiti stvarnosti da vas promijeni.

U svjesnosti se mijenjate, ali morate je iskusiti. Sada vjerujete na moju riječ. Možda  i planirate postati svjesni. Vaš ego vas pokušava gurnuti u svjesnost na svoj prepredeni način. Pazite! Suočit ćete se s otporom, bit će poteškoća. Kada netko tjeskobno pokušava biti stalno svjestan, možete opaziti tu blagu tjeskobu. Žele biti budni kako bi provjerili jesu li zaista budni ili ne. To je dio asketizma, a ne svjesnosti. To zvuči čudno za kulturu u kojoj smo naučili postizati ciljeve, stizati nekamo, međutim, ne morate nikamo ići jer ste već tamo. Japanci imaju zgodnu uzrečicu za to: “ Onoga dana kada prestanete putovati, stići ćete.” Vaš stav trebao bi biti: “Želim biti svjestan, želim biti u dodiru sa svime što se događa i dopustiti da se dogodi ono što se događa. Ako sam budan, u redu, i ako spavam, u redu.” Onoga trenutka kada od toga pokušate učiniti cilj i kada to pokušate ostvariti, tražit ćete proslavu svog ega, svoju vlastitu promidžbu. Želite imati dobar osjećaj da ste uspjeli. Kada zaista “uspijete”, nećete toga biti svjesni. Vaša ljevica neće znati što desnica čini. “Gospodine, kada smo to učinili? Nismo toga bili svjesni.” Dobro djelo nije nikada tako dražesno kao onda kada izgubimo svijest o tome da činimo neko dobro djelo. “Mislite da sam vam pomogao? Uživao sam u tome. Samo sam plesao svoj ples. To vam je pomoglo i to je divno. Čestitam vam. Ja u tome nemam nikakve zasluge.”

Kada to postignete, kada postanete svjesni, sve manje i manje ćete se brinuti za etikete kao što su “budan” ili “spava”. Jedna od mojih poteškoća u ovome je da želim potaknuti vašu znatiželju, ali ne vašu duhovnu pohlepu. Probudimo se, bit će divno. Nakon nekog vremena neće više biti važno - svjesni ste jer ste živi. Život bez svjesnosti nije vrijedan življenja. I pustit ćete da se bol pobrine sam za sebe.

Autor : Anthony  De Mello