Taman sam se vratila iz šetnje, kad zvrči telefon:"Draga, dolazim na kavu, tvoja prijateljica Leyla, ima ti ispričati najnovije "tajne".."

"Ali ti znaš da me tračevi ne zanimaju, sve je to mlaćenje prazne slame"-odgovorih joj..

"Ti samo slušaj, i ne komentiraj, puknut ću, ako ti to ne ispričam"- dodala je..

I tako, prvo smo odigrali jednu partiju remija, tek da se malo pripremim za gnjavažu..Ali što ću, prijateljici izlazim u susret, makar i ovako..

Pa ti počne ona:

" Znaš onu mačku, onu, koju susrećeš svaki dan, uzorna žena, vrijedna domaćica, muž je drži na dlanu kao kap vode..

Prva je u crkvenim akcijama.."

"Da, znam tu mačku, "-rekoh

"Pa eto, ona ima ljubavnika, i to ne jednog, nego ih vrti malo više"..

Nastojala sam biti ozbiljna, a iznutra sam pucala po šavovima od smijeha, jer, takve stvari me više nasmijavaju nego ih shvaćam ozbiljno.

I nastavi ti Layla..

" Ima novaca koliko hoće, a mudrija je od tisuću mačaka..  Snašla se u životu, a nije kao mi..vjerna do groba, odana svojim idealima"

"I kako to njen muž ne zna?"-dodah, ipak sa mrvom znatiželje..

"Ma, zna on to, ali više je ne može zadovoljiti, pa je sretan ako je ona sretna, makar i na ovaj uvrnuti način.."

"Totalno bolesno.."-dodah... To nije ljubav, to je neki hibrid ljubavi...

Pa mi Layla nastavi pričati: " Znaš, svi mi dolazimo do stupnja zasićenosti, i prijelomne faze, kada se pitamo, sa kim uopće živimo..Ali onda dolazi blagoslov spoznaje da su proživljeni zajednički trenuci u dobru i zlu, vrijedniji od trenutnih zadovoljstava od kojih ostaje gorak okus u  ustima..

Sve prolazi, osim onih iskrenih i nepatvorenih osjećaja prisnosti, koji nekako ostaju utisnuti u zid vremena.."

Pa se ja zamislih..

I otkrih Layli tajnu: iz čiste zabave sam otišla na jedan profil poznanstava, tek da vidim, da li sam još poželjna, zanimljiva, jer, svaka žena se voli na momente tako osjećati..

Naravno, tipovi su se javljali, kao muhe na med, a ja sam shvatila da sam sve to prevazišla, i da je svijet oko mene zapravo pun onih nezadovoljenih, usamljenih ljudi, koji još sa sobom nisu raskrstili, i konačno odlučili što žele od života i kako ga kreirati..

Ti nezadovoljnici su zapravo nažalost, tkivo ovoga društva u kojem se krećemo..

Ja mogu samo svoj dio svemira održavati jasnim i čistim..

Shvaćanjem da imam sve što sam željela imati, i da je sve stvar vlastitog izbora.. Nije to magija, to je činjenica ovoga života: sve, BAŠ SVE ŠTO POŽELIMO, sve ćemo dobiti..

I nema krivaca oko nas za loše izabrane poteze.. Jer nema zapravo loše odabranih poteza.. Postojimo samo mi i ispravljanje pogrešaka, ako se one tako mogu zvati..