Istinit uspjeh u koji su uključeni drugi nije grčenje u vlastitom interesu nego proširuje sebe u korisnost drugima. Cvijet, iako vezan za stabljiku, svojim miomirisom i ljepotom proširuje svoj vidokrug korisnosti. Neki cvjetovi lako i brzo prenose svoje mirise na daljinu; neki nemaju miomiris ali ipak dosežu svojom ljepotom i usrećuju nas. Drveća su korisna jer omogućuju hladovinu i slatko voće, pretvaraju otpadni ugljični dioksid u kisik za nas - da dišemo. Udaljeno Sunce, prividno malo na nebu, isijava van svog vidokruga i daje nam svjetlo i toplinu. Zvijezde s nama dijele radost svojeg draguljastog odsjaja. Svi božanski izražaji u prirodi odašilju vibraciju koja na neki način služi svijetu. Vi ste njegova najveća kreacija. Što činiš da dosegneš sebe? Tvoja duša je svjetionik vječne snage. Ti možeš proširiti tu snagu iznutra i dati svjetlo, zdravlje i razumijevanje drugima.

Neke ljude koje sam susreo, kroz godine se nisu uopće promijenili. Oni uvijek ostaju isti, kao fosili. Razlika između biljke i fosila je ta da je fosil isti sada i kao milion godina prije, ali biljka nastavlja rasti. Ali ti želiš biti živuće sjeme. Čim se stavi u zemlju ono počinje bubriti i izvlačiti sunce i zrak, tada širi svoje grane i konačno postaje čvrsto stablo i obavija sebe cvjetovima. To je ono što čovjek treba biti; duhovna biljka koja se širi, a ne okamenjeno drvo.