Pitanje: Tko meditira tokom meditacije: osoba ili svjedok?
Nisargadatta: Meditacija je osmišljeni pokušaj prodiranja u viša stanja svjesnosti, a zatim i uzdizanja iznad njih. Umijeće meditacije sastoji se od preusmjeravanja središta pažnje na sve suptilnije razine, a da pritom ne gubimo nadzor nad razinama koje ostavljamo iza sebe. Na neki način to je kao da stječemo nadzor nad smrću. Počinjeno sa najnižom razinom, društvenim okolnostima, običajima i navikama. Zatim prelazimo na fizičko okruženje, položaj tijela i disanje, pa na osjetila s pripadajućim im osjetima i opažanjima, um s pripadajućim mislima i osjećajima, sve dok u potpunosti ne zahvatimo cijeli mehanizam osobnosti i čvrsto prionemo uz njega. Poslednji stupanj meditacije postiže se kad se osjećaj identiteta uzdigne iznad stava "ja sam taj i taj", "to sam ja", "ja sam samo svjedok", iznad stava "to jest" te iznad takvih ideja, sve do neosobnog čistog bitka. Ali kada jednom počneš sa meditacijom moraš biti odlučan. To nije honorarni posao. Ograniči sve interese i aktivnosti samo na ono što je nužno potrebno tebi i onima koje uzdržavaš. Čuvaj svu svoju energiju i vrijeme za razbijanje zida koji je oko tebe sagradio tvoj um.
Pitanje: Kako ću utvrditi da je moje iskustvo univerzalno?
Nisargadatta: Sve ćeš saznati iz prve ruke na kraju svoje meditacije. Neće ti biti potrebni nikakvi posebni dokazi. Baš kao što svaka kapljica oceana nosi njegov ukus, tako i svaki trenutak u vremenu nosi okus vječnosti. Definicije i opisi imaju smisla kao koristan podsticaj za daljnja traganja, ali na kraju moraš i njih nadići kako bi dostigao ono što se ne može ni definisati ni opisati, osim negirajućim pojmovima.
Naposljtku, čak su i univerzalnost i vječnost samo koncepti, suprotni pojmovi "biti prisutan na određenom mjestu". Stvarnost nije koncept, a ni očitovanje koncepta. Ona s konceptima nema ništa. Pobrini se za svoj um, ukloni njegova iskrivljenja i nečistoće. A kad jednom okusiš vlastito sebstvo, otkrivaćeš ga svugdje i u svako vrijeme. Prema tome, najvažnije je doći do njega. Kad ga spoznaš nikda ga više nećeš izgubiti.
Ideja "pribuđenja" je samo ideja, koncept koji je trebao služiti da se imenuje ono izvan imenovanja kao nekim simboličkim prikazom i ništa više. No, vremenom zbog nedostatka Autentičnih Izvora došlo je do pogrešeke koja je postala kobna za tragaoce. Tako da danas imamo duhovnost koja je takvo nešto kao "probuđenje" deklarisala kao cilj i motiv do kojeg se mora doći i dala mu stvarnost koju ono nema.
"Probuđenje" je samo koncept i simbol i ništa više, niti ništa manje. Mi smo počeli vjerovati u simbole kao konačnu istinu. I to je postao zatvor iz kojeg nema bjega.
Um čovjeka mora imati koncept u koji će vjerovati kojeg će se držati jer odbacivanje koncepta znači njegovo odumiranje. Shvatite um nije pogrešan, pogrešni su koncepti koje on sadrži. Ovdje niko ne priča o UNIŠTAVANJU ili UBIJANJU uma, već u razumjevanju i tu je glavna razlika između duhovnosti na koju smo navikli i izvorne duhovnosti koju više ni ne zovem duhovnošću. Previše je taj naziv zagađen i u sebi sadrži masu pogrešnih koncepata.
Jedan od naziva koji je pokušao zamjeniti naziv "probuđenje" bio je samospoznaja i ona je sada postala samo naziv koji je zatrovan pogrešnim idejama, očekivanjima, predubjeđenjima tj. konceptima.
Kada ste stupili na Stazu to je značilo da vam se koncepti i ideje koje imate moraju zamjeniti i umjesto njih unijeti u sistem sasvim druga značenja od onih koje ste imali pre stupanja na Stazu. No, niko vam nije smio a ni znao reći da je to samo isto jedan koncept, samo jedna ideja koja je trebala služiti lakšem odvikavanju uma od svakodnevnih inputa i koncepata. Ti koncepti su bili mnogo suptilniji od svakidašnjih koncepata koje ste imali i koje su vam ubačeni razvojem vas kao čovjeka.
I šta se onda desilo.
Zaboravili su vam reći da su i to samo koncepti koje morate odbaciti. Ono što ste napravili bilo je da ste se vezali za njih i da ste mislili da je to cilj. Ne gospodo, to nije cilj. To je ideja koja je došla kao zamjena za ideje koje su mnogo kruće i mnogo snažnije od svakodnevnih ideja koje imaju svakodnevni ljudi.
Vaš um se morao prosuptiliti.
Ali um je takav kakav je. I on je te ideje sada uzeo kao temelje i što je najljepše te ideje sada obilježavaju duhovnost. Niste duhovni ako ne pričate o bogu, niste duhovni ako se ne molite, niste duhovni ako niste ovo ili ono..
Vidite li dokle je to otišli?
Nikakve čakre, kundalini, nadiji ili šta već ne postoje. Sve su to simboli koji su trebali da vam okrenu um i učine ga suptilnijim. U vašoj Prirodi nema nikakvih čakri, kundalini, nadija, ovog ili onog. Kada uvidite svoju Prirodu sve u vama će krenuti odumirati, ali to vam nisu smjeli reći. Ili možda ni oni sami nisu znali.
Um je sagradio duhovnost koju sada poznajemo i sada je vrijeme da se taj pojam duhovnosti i koncepata koje ona podrazumjeva prevaziđe. Da se shvati o čemu se radi, jer je um spreman za takvo što. Sve više je onih koji se pojavljuju i pokazuju vam da "probuđenje", "duhovnost" koju poznajete nije to za što se prodaje.
Ako ste radili "tehniku" JA, do sada ste trebali, ako se nije desio strah, da ste doživjeli stanja u kojima ne postoje ni čakre, ni kundalini shakti, ni shiva ni ovo ni ono, već čisto postojanje izvan mentalno - osjećajnih pojimanja. To stanje je vaša Priroda.
Možda ste ga osjetili na trenutke, na sekunde i ko zna šta ste iz toga zaključili.
"Ne to nije to, to nije cilj.. "
Ili ko zna šta ne.
U tom stanju sve što poznajete odumire. Sve gubi svoje značenje, gubite svoju takozvanu individualnost i to rađa strah. Jer još uvijek nije dovoljno izgrađeno da shvatate o čemu se radi.
Ne postoji napredak svijesti niti probuđenje. Postoji samo vezivanje svjesnosti za nivoe uma koji postaje sve suptilniji i suptilniji.
Ideja o nekom ko doživljava probuđenje je samo ideja uma. Nema nikog ko bi trebao da doživi probuđenje, jer nema nikakvog centra izvan JA SAM svijesti (bez koncepta JA SAM). Ostaje samo tok te svijesti u vidu svjesnosti i koji putuje nivoima uma. Sama svijest nema promjene, onda JESTE uvijek i zauvijek.
Ta svijest je početak i kraj, alfa i omega. I nema istine i puta izvan nje.
"JA SAM istina i put!!!"
Ne možete reči da vam nije rečeno. Iako su tradicije postale zagađene svim i svačim opet se u njima može nači ono izvorno. Samo što je problem što je to izvorno skriveno iza mase drugih riječi i tumačenja onih koji su vam se prodali kao znalci "problematike duhovnosti".
Ali čak ni njih ne možemo kriviti, jer ni oni ne znaju da je to tako. I njima je prodana ideja duhovnosti u čiju odbranu su tako žustro stali.
Probuđenje nije cilj, niti je cilj bilo šta drugo. Ako i postoji cilj, ako.. , možemo reči da je on BITI BUDAN. I to je ono što su nazvali probuđenjem.
Rekli su vam da je probuđenje stanje u koje morate doći sljeđenjem ideja i koncepata duhovnosti.
Ja vam kažem to nije probuđenje.
Probuđenje je riječ koja TREBA DA OZNAČI stanje JA SAM u svojoj biti izvan bilo kakvog koncepta, ideje, metoda, motiva.. to je POROSTO BITI PRISUTAN.
U tom "iskustvu" dolazi ono što su nazvali "znanje" o JA ili SAMOSPOZNAJA.
SAMOSPOZNAJA jeste direktno saznanje o vama samima. Tj. o vašoj Prirodi. O JA koje vi jeste.
Sada, problem koji tu dolazi jeste da ne postoji nikakvo JA. Već je iskaz JA identifikovana svijest (vaša Priroda) sa procesom svjesnosti, tj. centra toka. Ali to je najbliže što vam se može objasniti.
Kada se doživi, tj. "iskusti" to stanje, dolazi do odbacivanja svega što vas definiše kao ljudska bića. Vi više niste ljudsko biće. Vi se više ne možete identifikovati sa nazivom "ljudsko biće" i onim što on nosi u svojoj definiciji.
Tada, kao što kaže Nisargadatta Maharaj, dolazi do prepoznavanju SEBE (svijesti) u svemu oko vas i više nama povrtaka na staro. I tu se pojavljuju razni fenomeni koji prate to stanje, a o kojima ćemo neki drugi dan.
Opijenost koja se javlja i koju prepoznajemo kao blaženstvo ili ekstaza je samo jedan od znakova da se dodiruje čisto BIVSTVOVANJE.
Tada počinjete shvaćati da sve što je potrebno jeste odbacivanje, odumiranje onog što ste proglasili bitnim i samim sobom.
Nisargadatta: Meditacija je osmišljeni pokušaj prodiranja u viša stanja svjesnosti, a zatim i uzdizanja iznad njih. Umijeće meditacije sastoji se od preusmjeravanja središta pažnje na sve suptilnije razine, a da pritom ne gubimo nadzor nad razinama koje ostavljamo iza sebe. Na neki način to je kao da stječemo nadzor nad smrću. Počinjeno sa najnižom razinom, društvenim okolnostima, običajima i navikama. Zatim prelazimo na fizičko okruženje, položaj tijela i disanje, pa na osjetila s pripadajućim im osjetima i opažanjima, um s pripadajućim mislima i osjećajima, sve dok u potpunosti ne zahvatimo cijeli mehanizam osobnosti i čvrsto prionemo uz njega. Poslednji stupanj meditacije postiže se kad se osjećaj identiteta uzdigne iznad stava "ja sam taj i taj", "to sam ja", "ja sam samo svjedok", iznad stava "to jest" te iznad takvih ideja, sve do neosobnog čistog bitka. Ali kada jednom počneš sa meditacijom moraš biti odlučan. To nije honorarni posao. Ograniči sve interese i aktivnosti samo na ono što je nužno potrebno tebi i onima koje uzdržavaš. Čuvaj svu svoju energiju i vrijeme za razbijanje zida koji je oko tebe sagradio tvoj um.
Pitanje: Kako ću utvrditi da je moje iskustvo univerzalno?
Nisargadatta: Sve ćeš saznati iz prve ruke na kraju svoje meditacije. Neće ti biti potrebni nikakvi posebni dokazi. Baš kao što svaka kapljica oceana nosi njegov ukus, tako i svaki trenutak u vremenu nosi okus vječnosti. Definicije i opisi imaju smisla kao koristan podsticaj za daljnja traganja, ali na kraju moraš i njih nadići kako bi dostigao ono što se ne može ni definisati ni opisati, osim negirajućim pojmovima.
Naposljtku, čak su i univerzalnost i vječnost samo koncepti, suprotni pojmovi "biti prisutan na određenom mjestu". Stvarnost nije koncept, a ni očitovanje koncepta. Ona s konceptima nema ništa. Pobrini se za svoj um, ukloni njegova iskrivljenja i nečistoće. A kad jednom okusiš vlastito sebstvo, otkrivaćeš ga svugdje i u svako vrijeme. Prema tome, najvažnije je doći do njega. Kad ga spoznaš nikda ga više nećeš izgubiti.
Ideja "pribuđenja" je samo ideja, koncept koji je trebao služiti da se imenuje ono izvan imenovanja kao nekim simboličkim prikazom i ništa više. No, vremenom zbog nedostatka Autentičnih Izvora došlo je do pogrešeke koja je postala kobna za tragaoce. Tako da danas imamo duhovnost koja je takvo nešto kao "probuđenje" deklarisala kao cilj i motiv do kojeg se mora doći i dala mu stvarnost koju ono nema.
"Probuđenje" je samo koncept i simbol i ništa više, niti ništa manje. Mi smo počeli vjerovati u simbole kao konačnu istinu. I to je postao zatvor iz kojeg nema bjega.
Um čovjeka mora imati koncept u koji će vjerovati kojeg će se držati jer odbacivanje koncepta znači njegovo odumiranje. Shvatite um nije pogrešan, pogrešni su koncepti koje on sadrži. Ovdje niko ne priča o UNIŠTAVANJU ili UBIJANJU uma, već u razumjevanju i tu je glavna razlika između duhovnosti na koju smo navikli i izvorne duhovnosti koju više ni ne zovem duhovnošću. Previše je taj naziv zagađen i u sebi sadrži masu pogrešnih koncepata.
Jedan od naziva koji je pokušao zamjeniti naziv "probuđenje" bio je samospoznaja i ona je sada postala samo naziv koji je zatrovan pogrešnim idejama, očekivanjima, predubjeđenjima tj. konceptima.
Kada ste stupili na Stazu to je značilo da vam se koncepti i ideje koje imate moraju zamjeniti i umjesto njih unijeti u sistem sasvim druga značenja od onih koje ste imali pre stupanja na Stazu. No, niko vam nije smio a ni znao reći da je to samo isto jedan koncept, samo jedna ideja koja je trebala služiti lakšem odvikavanju uma od svakodnevnih inputa i koncepata. Ti koncepti su bili mnogo suptilniji od svakidašnjih koncepata koje ste imali i koje su vam ubačeni razvojem vas kao čovjeka.
I šta se onda desilo.
Zaboravili su vam reći da su i to samo koncepti koje morate odbaciti. Ono što ste napravili bilo je da ste se vezali za njih i da ste mislili da je to cilj. Ne gospodo, to nije cilj. To je ideja koja je došla kao zamjena za ideje koje su mnogo kruće i mnogo snažnije od svakodnevnih ideja koje imaju svakodnevni ljudi.
Vaš um se morao prosuptiliti.
Ali um je takav kakav je. I on je te ideje sada uzeo kao temelje i što je najljepše te ideje sada obilježavaju duhovnost. Niste duhovni ako ne pričate o bogu, niste duhovni ako se ne molite, niste duhovni ako niste ovo ili ono..
Vidite li dokle je to otišli?
Nikakve čakre, kundalini, nadiji ili šta već ne postoje. Sve su to simboli koji su trebali da vam okrenu um i učine ga suptilnijim. U vašoj Prirodi nema nikakvih čakri, kundalini, nadija, ovog ili onog. Kada uvidite svoju Prirodu sve u vama će krenuti odumirati, ali to vam nisu smjeli reći. Ili možda ni oni sami nisu znali.
Um je sagradio duhovnost koju sada poznajemo i sada je vrijeme da se taj pojam duhovnosti i koncepata koje ona podrazumjeva prevaziđe. Da se shvati o čemu se radi, jer je um spreman za takvo što. Sve više je onih koji se pojavljuju i pokazuju vam da "probuđenje", "duhovnost" koju poznajete nije to za što se prodaje.
Ako ste radili "tehniku" JA, do sada ste trebali, ako se nije desio strah, da ste doživjeli stanja u kojima ne postoje ni čakre, ni kundalini shakti, ni shiva ni ovo ni ono, već čisto postojanje izvan mentalno - osjećajnih pojimanja. To stanje je vaša Priroda.
Možda ste ga osjetili na trenutke, na sekunde i ko zna šta ste iz toga zaključili.
"Ne to nije to, to nije cilj.. "
Ili ko zna šta ne.
U tom stanju sve što poznajete odumire. Sve gubi svoje značenje, gubite svoju takozvanu individualnost i to rađa strah. Jer još uvijek nije dovoljno izgrađeno da shvatate o čemu se radi.
Ne postoji napredak svijesti niti probuđenje. Postoji samo vezivanje svjesnosti za nivoe uma koji postaje sve suptilniji i suptilniji.
Ideja o nekom ko doživljava probuđenje je samo ideja uma. Nema nikog ko bi trebao da doživi probuđenje, jer nema nikakvog centra izvan JA SAM svijesti (bez koncepta JA SAM). Ostaje samo tok te svijesti u vidu svjesnosti i koji putuje nivoima uma. Sama svijest nema promjene, onda JESTE uvijek i zauvijek.
Ta svijest je početak i kraj, alfa i omega. I nema istine i puta izvan nje.
"JA SAM istina i put!!!"
Ne možete reči da vam nije rečeno. Iako su tradicije postale zagađene svim i svačim opet se u njima može nači ono izvorno. Samo što je problem što je to izvorno skriveno iza mase drugih riječi i tumačenja onih koji su vam se prodali kao znalci "problematike duhovnosti".
Ali čak ni njih ne možemo kriviti, jer ni oni ne znaju da je to tako. I njima je prodana ideja duhovnosti u čiju odbranu su tako žustro stali.
Probuđenje nije cilj, niti je cilj bilo šta drugo. Ako i postoji cilj, ako.. , možemo reči da je on BITI BUDAN. I to je ono što su nazvali probuđenjem.
Rekli su vam da je probuđenje stanje u koje morate doći sljeđenjem ideja i koncepata duhovnosti.
Ja vam kažem to nije probuđenje.
Probuđenje je riječ koja TREBA DA OZNAČI stanje JA SAM u svojoj biti izvan bilo kakvog koncepta, ideje, metoda, motiva.. to je POROSTO BITI PRISUTAN.
U tom "iskustvu" dolazi ono što su nazvali "znanje" o JA ili SAMOSPOZNAJA.
SAMOSPOZNAJA jeste direktno saznanje o vama samima. Tj. o vašoj Prirodi. O JA koje vi jeste.
Sada, problem koji tu dolazi jeste da ne postoji nikakvo JA. Već je iskaz JA identifikovana svijest (vaša Priroda) sa procesom svjesnosti, tj. centra toka. Ali to je najbliže što vam se može objasniti.
Kada se doživi, tj. "iskusti" to stanje, dolazi do odbacivanja svega što vas definiše kao ljudska bića. Vi više niste ljudsko biće. Vi se više ne možete identifikovati sa nazivom "ljudsko biće" i onim što on nosi u svojoj definiciji.
Tada, kao što kaže Nisargadatta Maharaj, dolazi do prepoznavanju SEBE (svijesti) u svemu oko vas i više nama povrtaka na staro. I tu se pojavljuju razni fenomeni koji prate to stanje, a o kojima ćemo neki drugi dan.
Opijenost koja se javlja i koju prepoznajemo kao blaženstvo ili ekstaza je samo jedan od znakova da se dodiruje čisto BIVSTVOVANJE.
Tada počinjete shvaćati da sve što je potrebno jeste odbacivanje, odumiranje onog što ste proglasili bitnim i samim sobom.
bglavac
irida
edin.kecanovic
