Jeli prijateljstvo ispreplitanje crvenih niti dvaju srdaca?

 

Je li prijateljstvo stapanje dvaju umova u širok jednoum?

 

Je li prijateljstvo zajednička bujica iz izvora ljubavi – kako bi žedne

 

duše natopile ljubavlju?

 

Je li prijateljstvo ruža izrasla između dviju grančica jednakih umova,

 

niknulih iz iste stabljike suosjećanja?

 

Je li prijateljstvo jedno mišljenje u dva tijela?

 

Ili je nalik dvama snažnim pastusima,

 

različitih boja i različitog držanja,

 

koji zajedno vuku kočiju života

 

prema jednom cilju, u jednom viđenju?

 

Je li prijateljstvo utemeljeno na jednakostima ili na nejednakostima?

 

Je li sazdano na raznovrsnom kamenju različitosti?

 

Je li prijateljstvo slaganje bez razmišljanja,

 

ruka u ruci, slijepo koračanje dviju duša,

 

koje se ludi vesele u zajedničkoj ludosti

 

i napokon padaju u ponor otrežnjenja?

 

 

Prijateljstvo je plemenito, plodno, sveto –

 

kad dvije zasebne duše koračaju različito, ali ipak

 

usklađeno, u slaganju i neslaganju,

 

gorljivo usavršavajući različitost,

 

s jednom zajedničkom žudnjom nalaženja utjehe u

 

istinskom užitku.

 

Ako onaj koji voli nikada ne teži

 

vlastitoj ugodi nauštrb voljene osobe,

 

tada u tom vrtu nesebičnosti

 

savršeno cvijeta mirisno prijateljstvo.

 

Jer prijateljstvo je spoj nastao od dvije duše,

 

sjedinjeni miris dvaju različitih cvjetova,

 

koji su se sastali uslijed milovanja povjetarca ljubavi.

 

Prijateljstvo nastaje iz same srži

 

tajne, neobjašnjivih naklonosti.

 

Prijateljstvo je izvor istinskih osjećaja.

 

Prijateljstvo se razvija u sličnosti i različitosti.

 

Prijateljstvo spava ili umire u prisnosti

 

i kvari se u žudnjama uskogrudnog jastva.

 

Prijateljstvo raste visoko i snažno

 

na tlu jedinstva u tijelu, umu i duši.

 

Nedostatak ljubaznosti, uskogrudno samoljublje,

 

Sumnjičavost,

 

to su crvi koji izjedaju srce prijateljstva.

 

Ah, prijateljstvo! Rascvjetana biljka s neba!

 

Hranjena si tlom neizmjerne ljubavi,

 

u zajedničkoj težnji razvoju duše

 

dvoje ljudi koji će  jedno drugome utirati put.

 

Zalijevaju te pozornost i naklonost,

 

i blaga rosa unutarnje i vanjske miline

 

najdublje, nesebične posvećenosti srca.

 

Ah, prijateljstvo! Gdje padaju cvjetovi nastali u tvojoj duši –

 

onamo, na taj sveti, mirisni oltar,

 

Prijatelj nad prijateljima žudi da dođe i ostane!

 

 

Paramhansa Yogananda