Jednom je prijatelj Chin Tunu poklonio dva ždralića. Kad su odrasli, Chin tun je bio prinuđen da im potkreše krila, kako mu ne bi odletjeli. Kad je to učinjeno, ždralovi su izgledali snuždeno, a Chin Tun je bio potišten, te reče: "Pošto imaju krila kojima mogu dosegnuti nebo, kako mogu biti zadovoljni time što su čovjekovi miljenici?"

Kad im je perje izraslo, pusti ždralove da odlete.

                   (Chin Tun- budistički monah- 314-366 g,pr.n.e)

Ako sam u Božjim rukama potkresanih krila, da bih ostala njegova miljenica, kako mogu radosno služiti?

Ako sam u ljudskim rukama podrezanih krila, kako mogu radosno djelovati i uzvraćati ljubav?

Istinski Bog ne postavlja granicu kada pušta golubicu da leti bespućima njegovoga srca...

Istinski čovjek će pustiti drugoga čovjeka da ga voli kako želi i zna voljeti, ne ograničavajući njegovu ljubav ne prilagođavajući je sebi....

A Čovjek i Bog su jedno..

Razlike nema..