Šta je to pažnja? Kako da je razvijem?

 

 

Nemaš što da razvijaš.

To je nešto što imaš od samog početka. Ona je hrana za tvoj um. Ona je hrana za sve unutar i izvan tebe. Bez nje ne postoji ništa od toga.

Moraš samo shvatiti da je ona usmjerena u pogrešnom pravcu.

Stvar je u tom da počneš da obraćaš pažanju na sve što radiš. Počni od jednostavnijih stvari. Počni da posmatraš tjelesne pokrete. Odredi sebi  u toku dan par minuta na posmatranje. Posmatraj kako se krećeš, kako se ruke gibaju, u kojem položaju se nalaziš. Ponekad izazovi neki od neudobnijih položaja, pa posmatraj kako se osjećaš u njemu.

Za to je idealna joga, stavovi u borilačkim vještinama, jer svi oni zahtjevaju neke od "neprirodnih"položaja tijela na koje nisi navikao.

Kasnije pređi na um. Posmatraj svoje misli i emocije. Ne mješaj se u njih. Samo ih posmatraj. Posmatraj rekacije na ljude, odnose, stvari, svijet oko sebe. A kada si sam posmatraj unutrašnji svijet. Sve je to način da razviješ Posmatranje ili Pažnju.

U početku je to prosto užasan napor. Kasnije će biti spontano. Nećeš moći da prekines da obraćaš pažnju na svoje misli, emocije, djelovanje, na svijet unutar i izvan sebe.

 

 

Može li mi meditacija pomoći u tome? Neka tehnika?

 

 

Da ako znaš što je to meditacija.

Meditacije stanje povišene svjesnosti, najblaže rečeno. Iako ona ima i mnogo dublje značenje, za početak nam je i ovo dovoljno.

Nemoj brkati tehniku sa meditacijom. Tehnike su instrukcije koje imaju za cilj opustanje uma i njegovo dovođenje pod tvoju kontrolu. Kada se um smiri, tj. kada se fluktacije uma smire, dolazi do opuštene budnosti. Sve što se na ekranu mentalne svijesti pojavi ti vidiš.

Ona jeste pomoć, ali i prepreka ako se vežeš za samu tehniku.

Nemalo puta bićeš već u stanju povišene svjesnosti, ali će um htjeti da odradi tehniku. Jer za njega je prirodno da on misli da ne možeš biti u povišenoj svjesnosti ako nisi odradio tehniku. Ako ti se to desi, znaj da si se vezao za tehnike. A tada sljedi odvezvanje.

 

 

Da li moram kontrolisati svoje misli i emocije i kako to da uradim?

 

 

Ne.

Blago rečeno, ti ne možeš kontrolisati ni misli ni emocije. Jer one nisu tvoja volja. Sve što nije tvoja volja ti ne možeš kontrolisati.

Čovjek volje nema. Da bi imao volju, moraš poznavati sebe. Samo istinsko poznavanje sebe daruje ti volju. Poznati Sebe znači da si razbio identifikacije sa svim onim što ti je služilo kao zamjena za to Sebe.

Postoji put, uslovno govoreći, koji nema veze ni sa mislima, ni sa emocijama, ni sa djelovanjem, a onda ni sa kontrolom niti potiskivanje, i bilo čim što sada radiš.

No, u ovom trenutnom stanju kojem jesi, taj put prosto ne možeš da razumiješ. Jer on prevazilazi poimanje uma.

Zato je dobro krenuti od samog početka. Sa upoznavenjem svega što čini tebe. U toku tog rada polako će se kristalizovati centar koji više neće biti pod svakodnevnim pritiscima, i koji će moći da se "izdigne" iznad svakodnevnih situacije, iznad misaono emotivnih konstrukcija i koncepata. Kada se to desi, vrijeme je za taj put. Tada sve što si naučio odbacuješ i usmjeravaš se na ono što Jesi u svakom momentu.

 

Nemoj za sada pokušavati ništa kontrolisati. Prosto pusti neka se dešava, kao i do sada, ali ovaj put unesi kvalitet pažnje u sve što radiš. U mogućnostima koja imaš.

Uvijek kada imaš priliku probaj pojačati vremenski period pažnje. Tako ćeš razvijati i volju.

Kontrolisati nešto u terminima koje mi koristimo kao ljudski rod, znači potisnuti nešto. Um jeste ba takav zato što ga godinama potiskujemo. Kada bi smo svoju djecu učili od samog početka da ne potiskuju već ispolje ono što im se trenutno dešava, ali sa pažnjom, to dijete bi u tridesetima bilo skoro pa probuđeno, ako ne i probuđeno.

Kontrola o kojoj ovdje govorim nema veze sa potiskivanjem, već je to kontrola koja je nastala razumjevanjem situacije.

Razumiti situaciju znači imati direktan uvid u nju. Taj direktan uvid ti daje mogućnost da izvan mehaničnosti i identifikacije razumiješ situaciju i svoje postupke u njoj. Tada prirodno više nećeš dopustiti umu da nesvjesno uleće u tu ili slične situacije. Na to mislim kada kažem kontrola uma. Kontrola koja je nastala razumejvanjem uma. Um je kao majmun, kako ga opisuju indijci. Skače bez nekih pravila sa grane na granu i u sve voli gurnuti svoj nos.

Kada shvatiš da je jako bitno da ti kreneš ka sebi, a ne od sebe kao dosada, bez obzira na neke početne motive, počećeš svoj um da posmatraš. Samo to posmatranje je već kontrola uma. I samim tim posmatranjem ti um stavljaš pod oko budne pažnje. Tada ako si primjetio da tvoj um voli da brblja sam sa sobom (a koji ne voli?), ti ćeš početi da na trenutke se poigravaš sa tim i da mu ne dozvoljavaš da on vodi glavnu riječ. Već ćeš ga usmjeriti u smijeru u kojem ti želiš a ne on.

Ovo ti već govor da je na dijelu voljni napor. Ulaganjem tog napora ti razvijaš volju, koja u povratku osnažuje pažnju i obe zajedno djeluju na mehaničnost uma.

Napokon, nakon nekog vremena, kada pogledaš prvog susjeda koji te je jednom izlemao u djetinjstvu, nećeš imati mentalno emotivnu reakciju na njega, već ćeš moći da ga pogledaš izvan te reakcije. Znači više nećeš biti pod kontrolom uma. Već će tvoj um biti pod tvojom kontrolom.

To je početak.

Za sada samo opušteno posmatraj. I to je već dovoljno.

 

 

To sto kažeš ima sličnosti sa koncentracijom. Kolika je sličnost izmedju koncentracije i pažnje?

 

 

Nema sličnosti.

Paznja i koncentracija su dva skoro razlićita stanja uma.

Koncentracija je za mene silovanje uma sve dok ne razviješ pažnju. Kada pažnja postane dovoljno jaka i postojana moze se krenuti sa vježbama koncentracije. Ali tada ćeš primjetiti da ti nikakve vježbe koncentracije nisu potrebne, jer pažnjom si već dovoljno razvio um da moze opušteno da boravi na nekom predmetu, nekoj izdvojenoj misli, ili bilo čemu što uzmes u živo posmatranje.

Većina tragaoca krene prvo od koncentracija.

Njihov um je toliko rastrazan da oni ne mogu da se koncentrišu. Vježbama koncentracije oni stanje pogoršaju. Iako naizgled nije tako. Ali samo naizgled.

Kada budeš mogao da zadržiš pažnju, na nekom predmetu, mehanizmu uma, situaciji, neko duže vrijeme vidićeš kako ti je mnogo lakše se koncentrisati. A to nisi dobio silovanjem uma, već opuštenim posmatranjem.

A to govori mnogo onom koji ima otvorene oči.