To je značenje sanijasa. Kada osjetite par trenutaka tišine, radosti, meditativnosti, poželjećete da to stanje postane STALNO, neprekidno. Želja da meditacija postane vaš stil života je smisao sanijasa. Ako su par trenutaka mogući, tada neće biti problema. Malo po malo će sve više i više takvih trenutaka dolaziti. Kada budete postali vještiji, kada budete naučili vještinu neuplićanja u um, kako budete učili umjetnost ostajanja izdvojeni, udaljeni od uma, kako budete učili nauku stvaranja distance između vas i vaših misli, tada će vas meditacija obasipati sve više i više. Što vas bude više obasipala, to će vas sve više mijenjati i preobražavati. Dolazi dan, dan velikog blaženstva kada će meditacija postati vaše prirodno stanje.

Um je nešto neprirodno; on nikada neće moći postati vaše prirodno stanje. Ali meditacija je prirodno stanje koje smo mi izgubili. To je izgubljeni raj, ali taj raj se može povratiti. Pogledajte u oči djeteta, zagledajte i vidjećete ogromnu tišinu, bezazlenost. Svako dijete dolazi na svijet sa meditativnim stanjem ali mora da bude uveden u načine funkcionisanja društva - ono se mora naučiti kako da razmišlja, kako da računa, kako da rasuđuje, kako da raspravlja; ono treba da nauči riječi, jezik, pojmove. I tako malo po malo gubi kontakt sa vlastitom bezazlenošću. Ono postaje zaprljano, zagađeno od strane društva. Ono tako postaje jedan umješan mehanizam; ono više nije čovjek.

Sve što je potrebno je da se još jednom povrati taj prostor. Vi ste to znali i prije, zato kada po prvi put upoznate medutaciju, bićete iznenađeni - veliki osjećaj će se pojaviti u vama kao da ste to već odnekud znali. Taj osjećaj je istinit: VI STE to znali i prije. Vi ste to zaboravili. Dijamant je bio izgubljen u gomili smeća. Ali ako možete da to razgrnete, vi ćete ponovo naći taj dijamant - to je vaše. On se ne može izgubiti: može se samo zaboraviti. Mi smo rođeni kao meditanti ali smo potom naučili puteve uma. Ali naša stvarna priroda ostaje skrivena negdje duboko nalik podvodnoj struji. Jednog dana, sa malim kopanjem, otkrićete da izvor i dalje postoji, postoji izvorište svježe vode. Najveća radost u životu je to pronaći.

"Zakopana u dubokom sloju svog nesvjesnog, na izvoru ljudske egzistencije, leži ogromna psihološka snaga. U čistom obliku, to je doživljeno kao žudnja, predmet koji stalno uzmiče od njega kao horizonti njegovog svijeta koji se šire kroz njegov rast. To možda započinje sa djetinjastim ushićenjem otkrića da dojka koja mu daje utjehu i nije dio njega. Od tog renutka ta žudnja vodi ljudski organizam do dovođenja u vezu sa sobom, do shvatanja, u dubokom osjećaju ljubavi, što leži iza njega. Ta žudnja može postati privrženost mnogim vrstama namjera i težnji. Ali spoznati to u njenoj čistoti, bez ikakve namjere, je spoznati sami život. Ta žudnja je Bog; a biti ta žudnja, čista i jednostavna, bez ikakvog sadržaja je meditacija"

Dijete se rodilo; dijete dolazi spremno sa velikom energijom. Dijete nije ništa drugo do otjelovljenje čiste energije. Prva stvar koju dijete traži je očigledno majčina dojka. Dijete je gladno. Devet mjeseci u majčinoj utrobi dijete se automatski hranilo; dijete je živjelo kao dio majke. Sada je odsječeno od majke; postalo je jedno odvojeno biće - i prva stvar, prva potreba je da traga za hranom. Tako započinje vanjsko putovanje. Energija postoji; energija počinje da se ispoljava. Prva stvar koju dijete želi da nađe je izvor hrane. Ono tako nalazi majčinu dojku. Nije slučajno da je ženina dojka postala jedan od najvećih simbola čovječanstva. Vi ćete to naći u umjetnosti, naći ćete i u skulpturama, naći ćete u poeziji - to ćete svugdje naći!

Dojka je postala tačka žarišta. Zašto? Zbog kojeg razloga? U osnovi to nije ništa do jedna žlijezda, ništa drugo do mehanizam za hranjenje djeteta. Ali zašto to ljude toliko okupira? Muškarci su zainteresovani za to; žene su zainteresovane za to - odakle tolika opsjednutost dojkom? Razlog je jasan: to je prvi kontakt djeteta sa svijetom, prvo iskustvo, najtemeljnije iskustvo. Sve ostalo je drugorazredno.

Prvo iskustvo je vezano za dojku. Zato ono dominira u svijetu umjetnosti, poezije, skulpture. Mušarac je postao opsjednut sa tim. Tako je i sa ženama! Možda one skrivaju svoje dojke ili ih pokazuju - obije stvari nijesu mnogo drugačije. Sakrivanje je način ukazivanja; sakrivanje je način da to učinite zanimljivijim, da pobudite interesovanje. Sakrivanje dojki izaziva želju kod muškarca da sazna kako one izgledaju, kakve su. Sakrivene dojke bivaju ljepše od golih dojki. Gole dojke su samo dio tijela. Ali zašto postoji tolika opsjednutost dojkama? Razlog je jednostavan: to je najbitnije iskustvo, prvo iskustvo. Ulazak u svijet je kroz dojke, a dojke čine dvije stvari: one hrane dijete - a prva stvar je da se preživi - a dojke su bile hrana, dojke su život. Druga stvar: dojke daju toplinu djetetu, zaštitu, ljubav. Zato su hrana i ljubav veoma povezani.

Kada vas neka žena voli, ona vam sprema divnu hranu. To predstavlja simboličan poziv. Kada vas neko voli, on vas poziva na večeru. Zašto? Hrana, na neki suptilan način, predstavlja dojke. Hrana i ljubav su povezani jer oboje dolaze od dojki. Postoji tek nekoliko ljudi koji su zaista odrasli. Djetinjastost ostaje. Zato su vam dojke interesantnije što su veće. Zašto? Jednostavan biloški razlog: što su dojke veće to je za dijete izvor hrane veći. Ako su dojke veoma male, to jednostavno znači da dijete neće moći opstati. Zato su žene sa ravnim grudima neprivlačne - ne zbog toga što postoji estetski razlog za neprivlačnost već zato što postoji neki biološki razlog. Ona ne može biti majka tvojoj djeci; u tome je razlog. Što ima veće dojke, ona izgleda više majčinski, biće više majčinski raspoložena. Izgleda da će biti u mogućnosti da rodi i da pomogne djetetu da preživi na jedan zdrav način.

Zato uvijek kada se osjetite nevoljenim počinjete puno da jedete. Ljudi koji su postali ovisni o hrani su ljudi kojima nedostaje ljubavi. Oni počinju to da nadopunjuju hranom. Ako ste zaista voljeni, ne možete jesti puno. Bićete iznenađeni ovim psihološki otkrićem: da ljudi koji su voljeni i koji su u ljubavi jedu manje. Oni uvijek jedu umjereno. Ljudi koji nijesu voljeni i koji nijesu u ljubavi jedu previše jer hrana daje dvije stvari. To će ih ispuniti, daće im osjećaj ispunjenosti jer se oni osjećaju praznim upravo zbog nedostatka ljubavi. Zar to nijeste primijetili? Dok djevojke još nijesu udate nijesu debele; kada se udaju, postaju sve deblje i deblje, ružnije i ružnije. Zašto? Zato što više nemaju problema - sve su postigle. Kada se jednom udaju, ljubavna žudnja nestane. Postaju utvrđene u određena pravila života, počinju sve da uzimaju zagarantovano.

Porodičnost pothranjuje inat. Muževi i supruge mrze jedno drugo; iako kažu: "Mi volimo jedno drugo", oni mrze jedno drugo. Duboko u sebi osjećaju zatočenost jedno drugim. Ljubav nestaje i ljudi počinju da jedu previše. Zapamtite odnos između ljubavi i hrane. Ali razlog leži u tome jer je to prvo iskustvo djeteta u kojem je ono dobilo obije stvari iz istog izvora. Oni su postali povezani: to je jednostavan slučaj uslovnog refleksa. Kada jednom dijete počne da traži majčinu dojku, putovanje ka spolja počinje. Ono je spoznalo jednu stvar: da je izvor njegovog života negdje vani. To je prvobitna obmana. Nakon toga će ono uvijek misliti o tome da ima više novca, više moći, više ugleda... da zadobija više i više pažnje od strane ljudi oko njega jer je izvor života negdje izvan njega. Zapravo, izvor života je unutar vas.

MEDITACIJA ZNAČI POSTATI SVJESTAN da je izvor života unutar vas. Tijelo je zavisno o spoljašnjosti, to je istina - ali vi nijeste samo tijelo. Vi ne zavisite o spoljašnjosti. Vi zavisite od unutrašnjeg svijeta. Postoje dva smjera: da se krećete ka vani ili ka unutra. Um je proces kretanja ka vani, um je započeo onog dana kada je dijete našlo majčinu dojku. To je početak uma. Um nastoji da vas udalji što je moguće više od vas samih. Meditacija je priznavanje: "Postoji i unutrašnji svijet, takođe, i ja treba da tragam za njim."

Um je usredsređen na određeni cilj, određeni predmet. Meditacija je traganje za spoznajom čiste žudnje - ne za samim predmetom već za žudnjom za predmetom. "Koja je ovo žudnja u meni da želim da imam više novca, da želim da imam ogromnu moć, da želim da postanem poznat... kakva je to žudnja u meni? Ko žudi za tim? Kakva je priroda te žudnje?" Ta žudnja se može spoznati u meditaciji. Spoznati je u njenoj čistoti znači spoznati Boga. Žudnja bez ikakvog sadržaja, čista žudnja, samo plamen bez imalo dima, to je Bog. Meditacija vas vodi ka Bogu jer vas vodi do vaše najdublje suštine. Kada počnete da se krećete ka unutra, krug se zatvara.

Vi postajete zreli samo onda kada otpočnete sa meditacijom; inače, ostaćete djetinjasti. Vaše igračke se mogu mijenjati - mala djeca se igraju sa malim igračkama, veća djeca, starija djeca, odrasla djeca se igraju sa velikim igračkama - ali tu nema kvalitativne razlike. Možete osmotriti... nekada će vaše dijete to raditi. Ono će stati na sto ispred vas i reći: "Gledaj, tata, ja sam viši od tebe." Ono stoji na stolu za kojim vi sjedite i kaže: "Gledaj, ja sam viši od tebe", a vi se tome smijete. Ali šta vi radite? Kada imate nešto više novca, osmotrite kako hodate. Vi kažete svim susjedima: "Pogledajte, ja sam viši od vas." Ili kada postanete predsjednik vaše zemlje, ili premijer, osmotrite kako hodate, sa kakvom sujetom, sa kolikim egom. Vi svima kažete: "Ja sam vas sve pobijedio. Ja sjedim na najvišoj stolici." To su iste igre! Od vašeg djetinjstva pa sve do starosti, vi nastavljate da igrate iste igre! Vi možete igrati igru Monopol ili možete igrati pravu igru monopala u biznisu - to ne čini razliku, to je ista igra samo se igra na višem nivou.

Kada jednom shvatite da je to uzrok vaše djetinjastosti, uma koji stremi ka vani... Mala djeca počinju sa dosezanjem mjeseca, a čak i najviši naučnici pokušavaju da dosegnu do mjeseca - oni će ga doseći. Nema velike razlike u tome. Stremeći ka vani, vi možete doseći i druge zvijezde ali ćete ostati djetinjasti. Čak i ako dosegnete do mjeseca, šta ćete tamo raditi? Vi ćete biti isti! Sa istim smećem u vašoj glavi, sa svim balegama svetih krava koje nosite u vašim srcima, vi ćete stojati na mjesecu. Tu neće biti nikakve razlike! Vi možete biti siromah, možete biti veoma bogati; možete biti sasvim nepoznat, a možete biti i svjetski poznat - to ne čini nikakvu razliku. Sve dok um ne načini zaokret i počne se kretati ka unutra, dok um ne zauzme sasvim novi pravac i postane meditacija...