Svaka je misao mantra, svaki osjećaj u tijelu molitva a disanje je Put

OD BOGA NAS NE DIJELE MOLITVE I RITUALI NEGO TANKA ZAVJESA STRAHA

Življenje samo je meditacija. Ako smo ga svjesni. Naš je ego samo jedna misao koja se, kako bi preživjela, identificira s mislima prema kojima usmjerimo pažnju. Pažnja prerasta u namjeru, intenciju i svijest zaboravlja svoje početke kada je bila sve i u svemu. Sloboda se nečujno pretvara u patnju koju na kratko može prigušiti jedino zadovoljavanje beskonačnog niza želja koje su samo misli potrebne egu da bi preživio. Ta groznica tjera na sve smrtne grijehove: taštinu, pohlepu, zavist...No, učinak je te terapije privremen.
Život u svojoj materijalističkoj verziji znači ne prihvaćati ono što jest. Uvijek nešto činiti da bi se nešto promijenilo. Duhovnost je ne činiti ništa i prihvaćati što jest. No, iz toga su nastali pogrešni zaključci o egu kao neprijatelju kojeg treba eliminirati. Istina je da je ego izuzetno koristan instrument zahvaljujući kojem su napravljena velika otkrića i olakšan je život ljudima. Ego je, međutim, dobar sluga ali loš gospodar pa ga treba staviti diskretno pod nadzor. Nakon što naučimo izmijenjivati stanja akcije i dubokog odmora u stanju čiste svjesnosti, kada na nas ego više nema utjecaja, jedino možemo biti zaista sretni.

NIŠTA izvana ne može biti učitelj. Projiciranje unutrašnjosti u vanjski svijet nas udaljava od Stvarnosti. Bez obzira da li se radi o bradatim guruima, umirujućim riječima svećenika ili primitivnom vjerovanju u „uroke“. Očajničko traganje za smislom i z v a n s e b e je osuđeno na propast.

Međutim, većina ljudi ima prejake otiske u živčanom sustavu koje treba olabaviti kako bi mogli uopće krenuti na Put. Savršena metoda je obično hodanje ali NE poznata budistička „meditacija u hodu“! Već sam pisao o tehnici E.M.D.R.-a kada micanjem očnih jabučica oslobađamo mozak od stresova. Da bismo to provodili sami trebamo jednostavno – hodati. Tako da osjećamo naizmjenično dodir lijevog i desnog stopala s podlogom. I tako r i t m i č k i prebacujemo živčane impulse iz jedne u drugu moždanu polovicu. To je E.M.D.R. u hodu. Pomaže nam i zvuk dodira stopala s tlom jer on stiže u naš centralni živčani sustav naimjenično s desne i lijeve strane. Dodatna je korist da svjesnost dodira s podlogom predstavlja oblik refleksne masaže koja doprinosi fizičkom zdravlju. Ključan je r i t a m koji mora biti odraz „paketića Vremena“ koji određuju „valove Svijesti“. Adekvatni ritam za pojedinca može odrediti samo osoba s dovoljno iskustva.

Svaka je misao mantra. Jer mantra je riječ iz istočnjačkih tradicija čije iskustvo na sve finijim i finijim razinama stječemo u procesu vraćanja na njen izvor. A tome može poslužiti s v a k a misao. Dr Herbert Benson je šokirao spiritualnu zajednicu kada je objavio da mjerenja EEG-om „pokazuju da b i j a mantre imaju isto djelovanje na ljudsku svijest kao i ponavljanje riječi poput banana ili Coca Cola...“.
Svaka je molitva, bez da bude izrečena, poznata Stvoritelju. Ona mu je to bliža kao osjećaj nego riječ. Zato genijalni kršćanski svetac Meister Eckhart kaže: Ako je jedina molitva koju ste izrekli za života „hvala“, to je dovoljno....Nepružanje otpora onome što j e s t i puštanje protoka osjećaja bez prepreke jest jedini put do rješenja svakog problema. Glavna prepreka jest tipični paradoksalni stav izražen u „ja to ne mogu...“ i „to je prejednostavno da bi bilo istina...“ ili čak „to je prejeftino da bi vrijedilo...“.

Moderna znanost je dokazala ono što duhovne tradicije smatraju svetogrđem. Mada je točno. U tijelu onoga koji teži spoznajama koje uključuju ljudski mozak, a to su sve, mora postojati ravnoteža četiriju neurotransmitera: dopamina, serotonina, acetilholina i GABA-e. Pravilnom, jednostavno dijetom se ona može održavati. Unošenjem tzv. prekursora za navedene spojeve. Dakle, određenih aminokiselina kao tirozin, triptofan, treonin i nekih drugih.
Tome u prilog govori i jedna neortodoksna pretpostavka: Buddha se prosvjetlio nakon 6 godina meditacije ispod drva jedne vrste smokve (lat. Ficus religiosa). Uz duhovni napor koji je nesumnjivo bio presudan, vjeruje se da je jeo i smokve koje su padale pred njega. A one su iznimno bogate – triptofanom.

Fb Dragec Plečko