"Katkad mislimo da nekoga volimo, a zapravo volimo ono što nam ta osoba daje.

Ljubav na najvišoj razini ne traži ništa zauzvrat. Ako ljubav u najdubljem smislu riječi znači željeti samo dobro onima koje volimo, onda želimo da dobiju ono što oni žele i što će ih usrećiti. Nećemo polaziti od pretpostavke da mi znamo što je za njih najbolje i što će ih usrećiti. Znači da im dajemo pravo da odbiju ono što im želimo dati. Znači da oni nama ne moraju dati ništa, čak ni ako nešto zatražimo.

U međuljudskim odnosima katkad zaboravljamo da se prava ljubav daje slobodno, bez ikakvih uvjeta. Možemo se osjećati povrijeđeno, ali to je obično beskorisno.

Ako nekoj osobi nije stalo do nas, kao što je nama stalo do nje, kako uopće može shvatiti ili povrijediti naše osjećaje?

No, možemo spasiti i poboljšati odnos ako smo s njom iskreni i objasnimo što očekujemo ili želimo.

Pravi će prijatelj željeti riješiti problem i truditi se da ubuduće izbjegne slične nesporazume.

To nije uvijek lako i katkad, čak i kad nekoga bezuvjetno volimo, ta se osoba nepredvidljivo ponese i nanese nam bol.

Možda se počne ponašati na način koji je destruktivan i opasan.

Moramo paziti da sami ne upadnemo u takvo ponašanje dok se istodobno trudimo prekinuti njihovo samodesruktivno ponašanje.

Katkad ne možemo ništa učiniti da spriječimo osobu koju volimo da izražava bol;

Treba imati na umu da mi ipak nismo odgovorni odluči li nastaviti svojim putem.

Nismo u položaju da ikoga spasimo, možemo samo pokušati pomoći nekome da se sam spasi, a katkad voljeti bezuvjetno znači pustiti da ta osoba trpi posljedice svog ponašanja.

JOHN MARKS TEMPLETON