"Ne možemo čovjeka naučiti onom što on ni ne želi da nauči. Ne možemo ga naučiti ničem novom ako on misli da već to ima. Ne možemo da djelujemo putem Učenja na čovjeka koji više voli smrad močvare od mirisa Okeana." - U ovo bi se moglo sažeti ono što svaki čovjek ima duboko u sebi i što ga sprečava da napreduje, da se mjenja, da ide ka nečem što je u sebi zacrtao ili si zadao kao Cilj.

            Sjećate se one narodne (uvijek se pitam da li je to narodno ili nešto mnogo veće) izreke u kojoj se kaže: "Ako čovjeku daš ribu nahranićeš ga za jedan dan; ako ga naučiš pecati, nahranićeš ga za cijeli život!"




            Ova izreka se može primjeniti upravo na Unutrašnji Rad. Većina nas nauči nešto za jedan dan, nahranimo se za jedan dan, o tome razmišljamo, "vidimo", "čujemo", "razumijemo" a onda uskoro utvrdimo da ništa nismo naučili, da te što smo "danas naučili" sutra zaboravljamo, a ponajmanje primjenjujemo. Mi smo u stvari "naučili" nešto samo za taj dan, taj trenutak. Kasnije to "znanje" nestaje i JER NIJE postalo DIO NAS.

            Gurđijev je negdje rekao da je Znanje ono što ZNATE kada ste SVJESNI SEBE. Tj. da ono što ste stvarno naučili mora biti "unutar" Pamćenje Sebe ili Svjesnosti. To mora postatio dio same Svjesnosti, samog Posmatranja. I ako ste ikada, a nadam ste da jeste, probali da obratite pažnju na to što je rekao onda ste sigurno uvidjeli da Umom znate jako puno, ali ne i Sobom, Bićem, Sviješću. Što znači da Svijest, da to Sebe, nije Razumijelo, da nije Proživjelo i Integrisalo Znanje koje imate unutar Uma. Što i nije neki prevelik problem jer je sasvim normalno da je Put nešto što traje duže vremena, da je naše Putovanje putovanje koje traje godinama i samim tim moramo Integrisati puno Znanja u Sebe i Ispoljiti ga kroz sebe samog u život oko nas i situacije u kojima živimo.

            Tj. mi moramo naučiti da ono što Znamo, ono što je dio nas, u svakom trenutku bude dostupno, a naročito kada smo Svijesni. Ili drugim riječima, naš Rad mora postati toliko Integrisan da mi RAZMIŠLJAMO na način na koji nas Rad vodi, uz pomoć Ideja tog Rada, sve dok te Ideje i sam Rad u nama ne napravi ili Kristališe Centar koji je povezan sa Istinskim Ja.

            Pogrešno je vjerovanje da to Istinsko Ja zna sve. I ono može biti jako glupo. A to vidimo kod onih ljudi koje Ezoterično naziva "Glupi Svetac". On je Budan, ali je veoma glup. On ne može da razmišlja, da se ispolji izvan okvira Uma kojeg ima, a to je najčešći slučaj kod ljudi koji su do Čovjeka 5 ili Čovjeka sa Istinskim Ja, došao putem Emotivnog Centra.

            S druge strane imamo "Sveznajućeg Jogija" ili Čovjeka koji sve zna, posjeduje znanje, informacije i slično, ali nema snagu, motivaciju, moć da to upotrebi, da djeluje iz tog znanja koje ima. A to je mnogo češći slučaj u današnje vrijeme nego prvi primjer.

            Unutar Ezoteričnog čovjek mora da razvije sve Centre i da izbjegne greške koje imaju ova dva tipa čovjeka. Što mu omogućava strahovito djelovanje u momentu kada se to u njemu Kristališe na Ispravan način. Upravo u tom kontekstu ova izreka o "pecanju" govori o Čovjeku koji je spreman da uči, ali i o onima koji Uče te ljude. Gotovi odgovori ne omogućavaju čovjeku da napreduje. Otuda i pravilo Rada da se mora sve provjeriti, da se u ništa ne smije vjerovati, ili sljediti bez svog Ličnog Iskustva. A ono što smo navikli, naročito danas u ovo vrijeme, jeste da nam se daju gotovi odgovori na pitanja koja imamo. Otuda današnja zaglupljenost.

            S druge strane Divljina nas ubjeđuje u određene "ispravne" stvari koje mi prihvatamo i pomoću njih djelujemo, tj. pomoću njih živimo. Nameću nam se odgovori i situacije na koje mi nemamo riješenje već ih prihvaćamo "zdravo za gotovo" i onda prihvaćamo način ispoljenja koji nam je isto tako dat od onih koji upravljaju tom Divljinom.

            Ukoliko ne poznajemo način djelovanja Divljine mi smo od iste iskorišteni, upotrebljeni na način koji nije nimalo koristan za naš Unutrašnji i Spoljašnji Razvoj i Rast, i samim tim dajemo dobrovoljno, ne znajući, Energiju toj istoj Divljini koja nas iskorištava. No, da li nas stvarno iskorištavaju ili smo mi sami proizvod upravo te iste Diviljine oko nas? Šta je tu u stvari iskorištavanje? Šta to znači?

            E pa odgovore ćete morati sami naći, jer ih ne možete dobiti, jer to upravo odgovara onom što sam gore rekao.

            Kako Unutar Sebe napredujemo poćinjemo da shvaćamo ono što Ezoterično govori. Nekada je, ako ne i često puta, ono što Tradicija govori u suprotnosti sa Lažnim Moralom koji imamo. Nekada je to u suprotnosti sa našim Mišljenjem, Idejama, Mehaničnim ispoljenjem i životom. I mogao bih reći da to nije "nekada" već skoro uvijek.

            No, problem nije samo u tome, već je ono Korijenski. Potiče iz velikih Dubina u nama, iz same naše Šeme ili Programa Uma. A taj program Uma ne možemo površinski riješiti kao što pokušavamo i svakodnevno radimo. Sjedenje i Mantranje čekajući nekog samilosnog boga, koji je samo naša ideja ili infmatilna zamisao, ne donosi riješenje problema koji u sebi nosimo, ili bolje rečeno, KOJI JESMO.

            Možemo proučiti sve spise, učenja, tradicije ali ukoliko ne pokušamo da to ŽIVIMO, da DJELUJEMO, da UČIMO Direktno i sa Sobom, situacija se ne mjenja, već postaje gora.

            Ponos, Sujeta, Ljenost, Mehaničnost, infatilno Prihvatanje, Negativno Razmišljanje i osjećanje, sljeđenje linije manjeg otpora, suradnja sa unutrašnjim željama koje potiču iz naše Nesvjesnosti i Mehaničnosti, Unutrašnja neaktivnost, spoljašnja usporenost, Asocijativno Mišljenje koje se oslanja na Nesvjesnost i Mehaničnost Uma, Ideje koje nemaju Ispravno uporište i slično, su upravo način Degradacije, način da NIŠTA i NIKADA ne naučimo.

            Svaki trenutak dana mora postati Radni Trenutak u kojem Učimo, Napredujemo, borimo se za Sebe, čitamo, provjeravamo u Praksi, ispitujemo, bivamo Iskreni prema Sebi, Otvoreni prema Sebi kako bi smo vidjeli što imamo i kamo nas to vodi i odakle dolazi, proučavajući Mehaniku i Nesvjesno u kojem se nalazimo, ojačavamo mjesto odakle Posmatramo, usvajamo Ideje Ezoteričnog i iz njih razmišljamo, praktično ih primjenjujemo i slično.

            Sve to je potrebno kako bi u nama stvorila se Sila koja ima Moć da Djeluje u određenom pravcu, Sila koja nam daje mogućnost da se Razvijamo i Rastemo, da se Kristališemo. Sila koja omogućava Ispoljenje, De-Mehanizaciju, uništavanje Nesvjesnosti, koja ojačava Istinsko u nama i usmjerava u određenom pracu koji je utvrđen na Ispravnim Temeljima u nama samima koje nije u Neskladu sa Univerzumom (što god to sada značilo).

            Integrativno Razmišljati i ići Putem ka Sebi znači korjenitu promjenu nama samima. Što znači da ne smijemo preskakati Dijelove koji nam se ne sviđaju ili su u suprotnosti sa nekim mišljenjem ili idejama koje su u nas ugrađene od istih onih koji su Nesvjesniji od nas samih.

            Prije svega morate se zapitati ŠTO TO ZNAČI KRENUTI KA SEBI? KOJEM sebi? Što je to Sebe ili sebe ka kojem idem i želim da stignem? Šta to znači PRIMJENITI UČENJE u svakodnevnim okolnostima? Što su to Događaji u Svakodnevnom životu? Kako da ocijenim i Razumijem Događaj i da to preokrenem u svoju korist? Što je to štetno a što korisno u mom svakodnevnom životu i samim tim Događaju? Kako me Događaj i Život definišu i što ta definicija znači? Kako sam sebe definišem Nesvjesnim i Mehaničnim ispoljenjem? Samim tim Što ja to jesam ako sam definisan nečim? Što je to što želim da postane i što to praktično znači u Svakodnevnom, u Situacijama, u Događaju, u samo-definisanju, u Ogledalu Događaja i Samo-definisanja i slično?

            To su jako dobra pitanja. Odgovori do kojih dođemo daju nam približnu sliku o nama samima izvan ugodno-infatilne Slike kojoj robujemo, ili Lažne Ličnosti koju njegujemo.

            Pravdanja. Gdje se i kako Pravdam? Što mi je najčešće Opravdanje koje sam sebi dajem kao injekciju koja me sprečava da se vidim, da se ispoljim na drugi način, Svjesniji način? Što Pravdanje i Opravdanje čini da ne vidim u sebi? Od čega bježim sa Opravdavanjem? Kako Opravdanje djeluje na Emociju, na Savjest, na Svijesnost? Kako ono radi u korist Nesvjesnog i Mehaničnog u meni? Šta ne želim da vidim i da se s tim suočim? Koja je povezanost Pravdanja i Slike o meni koju imam? Zbog čega se Opravdavam pred drugima i što to znači? Čega se bojim kada moram da se Opravdavam u svakom trenutku svog dana?

            Greška. Šta je to greška i što ona znači? Gdje grešim i zašto tu griješim? Koliko je Greška povezana sa Pravdanjem i Lažnom Ličnošću, koliko sa Strahom i Nepovjerenjem u sebe, koliko sa Okolinom i Događajima? Koliko sam Definisan Greškom? Da li sebe smatram Pogrešnim i Krivim? Kako Nipodaštavanje djeluje i u čijoj je službi? Bojim li se svojih Grešaka i zašto?

            Krivica. Zašto osjećam Krivicu? Odakle ona dolazi? Da li mi je neko nameće i zašto? Da li ja sam sebi namećem Krivicu i zašto? Što znači Krivica, ali sa objektivnijim Razumijevanjem nego prije? Šta dobijam Krivicom? Da li se Krivica može gledati kao Bolest? Bolest Čega?

            Ponos i Sujeta. Gdje osjećam Ponos? U kojim Odnosima? Što izaziva da forsiram Ponos, da se "ponosito" ponašam, da se bojim da ga izgubim? Koje granice ne prihvatam zbog Ponosa? U čemu me moj vlastiti Ponos sprečava? Što je to što sprečava? Da li mogu i gdje mogu da sklonim, uklonim Ponos ili da djelujem u suprotnosti sa njim? Kada je Ponos i Tvrdoglavost u suradnji? Da li možda Ponosom nazvim nešto drugo? Što je to drugo i što ono stvarno znači? Kada mješamo Ponos i Sujetu? Gdje ih mješamo? Da li iza Sujete stoji unutrašnja praznina koja je neispunjena? Kako Sujeta ispunjava unutrašnju prazninu? Kada se "naduvavamo" ispunjavajući prazninu koju nazivamo Sujetom? Koje to Istinske Vrline imam u odnosu na one koje Sujetno proglašavam svojim i kitim se njima, i slično?

            Sve to, kao i mnoštvo drugih stvari, ili dijelova Ličnosti u nama postoji i djeluju na našu Štetu, a ne primjećujemo ih, ili ih pogrešno nazivamo, ili ih pravdamo, ili smo samo Sujetni, ili smo Ponositi, ili smo Ljeni da se mjenjamo i pokrenemo na Unutrašnjem planu i slično?

            Sve ovo su dobra pitanja koja imaju za Cilj da nas razbude, da nam daju bolju sliku o sebi od one koju čuvamo i uzgajamo. Onda, kada se to zapitamo i razotkrijemo sami sebe, tj. bolje i ispravnije je reći, svoju Lažnu Ličnost, tada se moramo zapitati o Svijetu oko nas. Postavljajući si ista pitanja i tražeći odgovore u Svijetu Posmatranjem i Kritičkom Sviješću.

            Sada, ako sam ja sebe Osvijestio u određenoj mjeri, koliko i ko može da Spolja Manipuliše samnom suprotno od onog što je Osviješteno i onog Istinskog što je u meni ostalo?

            Naravno, postoje načini Igre u ovom svijetu koji se koriste, ali o tome nekom drugom prilikom. No, ukoliko ja sebe poznajem i ukoliko sam sebe osvijestio, ta Igra može biti Igrana ali ne i ozbiljno (Unutrašnje Ozbiljno) shvaćena i samim tim ja sam Shiva Nataraja, Kralj Igre.

            No, postoji razlika ako se umislim i umjesto Stvarnosti ZAMISLIM da sam ljudsko biće, da imam Volju, da mogu da Djelujem, da imam Moć i Snagu Ispoljenja, da sam Svjestan i slično. Tada je to Odbojnik koji me sprečava da vidim stvarnost, da znam da ja nemam ništa sem umišljanja da imam nešto, da nešto mogu, da sam neko i nešto. No, ukoliko Radim, Istinski koliko mogu, pa čak se trudim da milimetarski pređem preko onog "koliko mogu" tada imam mogućnost da nešto Učinim, da Djelujem, da imam Moć, da sam Svjestan i samim tim Oslobođen sam određene Igre koju tada mogu da koristim a ne budem iskorišten.

            Velika je razlika između "mogu" i "mislim da mogu, ubjeđen sam da mogu, vjerujem da mogu". Postoji određeni simboli koji ukazuju da li mogu ili samo "mogu", ili samo "vjerujem, ubjeđen, mislim da mogu". Ja vam ih neću reći, jer ćete postati zaglupljeniji, jer će Um samo da to iskoristi u svoju korist a na vašu štetu.

            Postoje načini Rada na tom nivou kako da nešto postane Stvarno Mogu, ali mora da ima Temelj na kojem se to oslanja. A Temelj se stjeće kroz ova i slična pitanja koja sebi postavljamo, kroz primjenu Ideja Ezoteričnog, kroz Otvorenost i Iskrenost i Neumorno kretanje ka Sebi.

 

Prije svega koje su to razlike između Čovjeka koji je nešto napravio i onog koji nije ništa napravio? Ili između Čovjeka koji je umislio da je napravio nešto od sebe i onog koji je stvarno to napravio?

                Razlika je mnoštvo, ali ukoliko u sebi držimo do tih razlika teško da ćemo išta napraviti. Jer Snaga i Moć Djelovanja se stječe prije svega suočavanjem sa onim što jesmo, a onda primjenjivanjem onog što Rad govori kako bi mogli da ovladamo situacijama i sobom na Istinski Način i to mogli da upotrebimo.

                Što je karakteristika Čovjeka koji je napokon, nekim čudom, krenuo u nešto što se zove Rad? Koje su njegove glavne Karakteritike?

                Primjera radi: Nesvjesnost, Mehaničnost, Sumnjičavost, Ljenost, opsjednutost Slikom o Sebi, Lažna Ličnost, tj. ono što se temelji na nestvarnim slikama o sebi, idejama o sebi i slično. Samim tim takav Čovjek je Nesiguran, boji se, sumnja u sebe a onda i u druge, u stalnom je sukobu između "dobra i zla", Korisnog i Štetnog u sebi, te stalno te Sukobe projektuje spolja, očekuje kritiku, osjeća Krivicu, Bol što nije ono što bi želio da bude, ili Strah da bude ono što želi ili može da bude jer to može izazvati osudu okoline, što znači da se to isto tako gradi na Lažnim Osnovama kao i Lažna Ličnost. I mogao bih nabrajati još nekoliko strana i davati primjere koje ste, vjerujem (a svi znaju da sam ja vjernik), do sada primjetili u sebi.

                Sada, a što je Karakteristika Čovjeka koji je Sebe Upoznao, koji je utvrdio u Radu, koji živi Principe Ezoteričnog, koji se oslobodio Mehaničnosti ili Nesvjesnosti, i to ne u potpunosti, već samo djelimično u određenom procentu (vjerujem da znate na šta mislim, jer ne mislim na potpuno Oslobođenog Čovjeka, već na Čovjeka iznad nas, Čovjeka 4. i 5.) Njegove Karateristike su malo drugačije, ali ne previše. On ne sumnja u sebe. On zna šta može a šta ne može. Isto tako zna što je objektovno moguće postići a što je samo fantazija. Zna da je sve u njemu i da sve što u njemu se zbiva projektuje se, što zbog Ličnosti što zbog Zakona i Sila, na Spoljašnjost. On Zna odakle dolazi Sila koju ga Živi. Jasno mu je kako se kroz njega Ispoljavaju Zakoni i Sile Univerzuma. Ona Zna Šta on Jeste. Činjenice o sebi bazira na preciznom, neumornom, nemilosrdnom Viđenju sebe, tj. Ličnosti kojom se koristi. On zna da ON NIJE LIČNOST već ono što OMOGUĆUJE Ličnosti da postoji, a samim tim svim osobinama te Ličnosti. I da ne nabrajam više, jer vam postaje jasnije, barem tako vjerujem. 

                Kada osmotrimo stare Ezoterične Tehnike, a samim tim i Tantričke Tehnike i Temelje na kojima se one grade, tj. na kojima stoje i oslanjaju se, tada uviđamo da tehnike i ono što pod tim nazivamo, a Ezoterični Rad je jedna velika Tehnika, se oslanjaju na Iskustvo Čovjeka koji je Budan, Čovjeka koji je Čovjek, koji Zna, Razumije sebe, koji Zna kuda je krenuo i što mu je Cilj ili što je dostigao.

                Vi koji imate Inicijacije znate što je Cilj Meditacije, tehnike koju, ZNAM (ili vjerujem da znam), da redovno radite. Ona određenim "uslovljavanjem" tj. načinom na koji se Tehnika radi ima za Cilj da vas poravna, dovede u Sinhrnoizaciju sa Vibracijama koje odgovaraju određenim Stanjima Svijesti i Znanju koje iz tog Stanja proizilazi. Naravno, Tehnika je pomoć ona nije "magični štapić". Mantra, Vizualizacija, Pratyahara, Dharana, Asana sve su to dijelovi Tantričkih Tehnika koji kada se odrade kako treba dovode Um u određeno Stanje iz kojeg dolaze posljedice ili bih mogao reći čak i uzroci određenog načina Života i Djelovanja.

                Svi ste čitali razne tekstove i knjige koje su napisali neki od Majstora i svi ste pročitali da je trenutak u kojem su Shvatili, Razumijeli u stvari bio trenutak u kojem su ZNALI da oni već jesu to Stanje, u kojem su ZNALI da oni ZNAJU. Oni nisu mislili, bili ubjeđeni, imali nedoumice, već su ZNALI da MOGU, da HOĆE, da imaju VOLJU i slično.

                Putevi su prečice koje omogućavaju da se Unutrašnja Evolucija ubrza. A do tog ubzavanja Evolucije dolazi zato što čovjek sljedi određene korake koji su se pokazali ispravnim i koji mu omogućavaju da ne luta i ide mnogo direktnije tamo gdje se zaputio.

                Kada nekog upitate kako nešto može, odakle mu te sposobnosti, Darovi Duha, odakle mu mogućnost da tako Djeluje i slično, obično dobijete odgovor: "Ne znam. Ja to jednostavno Znam da mogu." - veoma prosto, zar ne?

                Možemo se zapitati kako oni nešto znaju a mi ne znamo? Kako oni nešto mogu a mi ne možemo? U čemu je stvar?

                Jednostavno je. Ne možemo jer vjerujemo da ne možemo, jer u sebi znamo da ne možemo, jer ne vjerujemo u sebe, jer ne vjerujemo u ono što Učimo, jer ne želimo da možemo, jer se bojimo da budemo ti koji to mogu, jer sumnjamo u sve živo a i u sebe same. Oni mogu jer nemaju sumnje, jer se ne boje, jer znaju da su ispoljenje same Sile, i slično.

                No, ono što me je ponukalo da o ovome pišem jesu neki tekstovi na koje sam naletao zadnje vrijeme na netu, ali i u nekim knjigama, i koji su mi bili smiješni kada sam preispitivao sebe i Rad i sve što sam do sada Radio i slično.

Prenešću vam dijelove tih tekstova u vidu određenih smjernica, a onda i njima možemo da raspravljamo sa stanovišta Rada, ali LIČNOG RADA koji radite. Možemo i uživo kada se vidimo, a možemo i Forumski ili ovdje na Blogu.

                1. Mentalitet Žrtve - što to znači? Kako znam da imam mentalitet Žrtve? Žrtva je onaj čovjek kojem stalno upravljaju okolnosti na koje on nema odgovor, na koje on ne smije ili ne može da odrgovori, koji u sebi se osjeća kao žrtva, koji se stalno pravda, koji pita za dopuštenje i slično. Žrtva je proizvod Uma. To ne znači da ne možete biti prevareni, da ne možete da ne uspijete, ili da vama ne može da neko upravlja. Dapače, može. No, to znači da vi morate odustati od ovog MODELA PONAŠANJA u svom svakodnevnom životu. Da morate da jasno znate da je jedno da je neko bolji, spretniji, sposobniji, ili ima neku određenu nadmoć, bila ona Spoljašnja ili Unutrašnja, ali da vi niste samim tim i žrtva. To je načim Razmišljanja, Odnosa unutar sebe, Sumnje u Sebe, podvlađivanja liniji manjeg otpora, i slično. Znači prije svega, morate naučiti da odustajete od Modela Žrtve, Mentaliteta Žrtve UNUTAR SEBE razvijajući Stav da VI NE MOŽETE BITI ŽRTVA. To ima niz svojih prednosti, kao što Žrtva ima niz svojih nedostataka. Ni u Unutrašnjem, ni u Spoljašnjem Životu nisam Žrtva, jer u samom Sebi JA NISAM ŽRTVA, ni okolnosti, ni sudbine, ni slučaja, niti samog Života.

                2. Kompleks Inferiornosti - Ja nisam manje vrijedan od vas. Nisam ni Superioran. Gdje pokazujem ovaj kompleks? Kako on djeluje na moj život? Šta u meni i oko mene ojačava ovaj kompleks? Kako da to iskoristim u svoju korist i napredujem?

                Morate se pitati ova pitanja. Morate svaki dan sebe preispitivati i Uviđati gdje griješite u odnosu na ovo. Mogu nešto ne znati, mogu biti nesposoban da nešto učinim, mogu biti slab, ili fizički ili mentalno, ali ne moram se tako osjećati, jer ja, MOJ OSJEĆAJ MENE ne proizilazi iz Upoređivanja i Takmičenja sa drugima, ne proizilazi iz Okolnosti i Situacija, već iz Svjesnosti, Unutrašnje Tačke Percepcije u kojoj se nalazim kada Posmatram, kada Svjedočim Postojanju.

                3. Samopouzdanje - Gdje imam Samopouzdanje i zašto? Gdje ga nemam i zašto? Kako da iskoristim Samopouzdanje u situacijama u kojima mi fali ili ga nemam? Kako da Osjećaj koji on daje bude u kojoj koristi? Što je to Samopouzdanje za mene i kako da mogu dalje razvijati?

                SAMO PO UZDANJE - samovjerovanje, imati povjerenja u sebe, znati DA NISAM POGREŠAN i samim tim da nisam greška ili grešan, da potičem iz Duha, da je moja Iskra Života ista kao i Božanska Iskra, da moja Svijest savršeno odgovara mom Nivou Shvatanja i Razumijevanja i samim tim ona ne može biti pogrešna, Intuitivno Znam da sve što On ima imam i ja samo u manjoj Razmjeri, da moje Biće dolazi od Bića Univerzuma kao što Biće Ćelije dolazi od mog Bića, itd.

                To mi niko ne može oduzeti, jer to nije ničije samo moje, i to je ispoljenje mene. Samopouzdanje nije Sujeta ili Taština, nije Ponos, nije Lažna Vjera u sebe, već je Stvarno, Tiho, Povjerljivo vjerovanje onom što Jesam, mom Biću, kakvo god ono bilo, bez obzira na kojem dijelu Krsta se nalazilo, i da samim tim Ja Sam Sin, Ja Sam početak i kraj, JA SAM alfa i omega i da to što JA SAM jeste ono odakle izvire cijeli Svijet koji doživljavam. Mogu da mjenjam manifestaciju toga, ALI SAMO ONDA kada shvatim da JA SAM ono na čemu se sva Manifestacija mog života oslanja. To Što JA SAM jeste ono što mi daje Istinsko Samopouzdanje i Mogućnost da Djelujem, Živim, Ispoljavam se.

                4. Krivica - o tome sam pisao u prvoj verziji teksta i možete to pročitati na Mudrosti Pjeska pod istim naslovom teksta.

                Ja ne mogu biti Kriv jer je Krivica odraz pogrešenog i Lažnog Centra gavitacije ili Lažne Ličnosti. Krivica je način Manipulacije kojom se utiče na moju moć raspoznavanja Dobra i Zla, Korisnog i Štetnog. Krivica dolazi iz pogrešenog Vjerovanja i Temelja, tj. iz pogrešnih uvjerenja da sam smrtan, da sam žrtva, da ne smijem, da ne mogu, da nisam sposoban, da ne vrijedim.

                Ja sam Sposoban, JA SAM Vrijedan, Ja Sam Ispravan Temelj jer se Temeljim na Unutrašnjem Osjećanju Sebe koji se dalje Razvija i Raste, koji se osnažuje mojim Otvorenim i Iskrenim Viđenjem sebe (L. Ličnosti i osobina). Moja Svijest o meni samom je ono što daje vrijednost onom što Činim, pa čak i kada Reagujem, jer moja Rekacija ne može biti suprotna Kvalitetu moje Svijesti - OVO MORATE JAKO DOBRO RAZUMIJETI. Pogrešno razumijevanje će dati pogrešne rezultate.

                5. Osjećaj Nedostatka - Gdje ga osjećamo, kada, kako, zašto? Što je to što nam nedostaje, zašto? Kakv je osjećaj kada nam nešto NE nedostaje, kada smo cjeloviti ili potpuni ili kada nas nešto čini potpunijim, PUNIJIM jer to posjedujemo? Kako mogu da preokrenem to u svoju Korist?

                Krivica, nedostatak Samopouzdanja, Inferiornost, Mentalitet Žrtve, kao i ostali dijelovi koje ćemo obratiti, su upravo ono što čini da ja osjećam Nedostatak nečeg. Kada Sebe temeljim na Lažnom, a Lažno se temelji na izmišljenim vrijednostima tada mislim da nešto nemam, da mi nešto fali, unutrašnja praznina čini da to tražim oko sebe u stvarima, situacijama i ljudima.

                Kako mogu da imam taj Osjećaj Nedostatka ako osjećam sve veću Cjelovitost Svijesnošću Sebe? Kada mi svaki djelič Rada govori što Ja Jesam u odnosu na ono od čega se Oslobađam?

                Nedostatak mi govori da ja ne mogu, da ja ne smijem, da nemam dok u stvarnosti ja imam, ja mogu, ja hoću, a sve to zato što Ja Jesam, JA SAM. Cjelovit sam samim tim što sam Živo Biće. Samim ČINOM Svjenosti Ja Jesam Cjelovit i ne nedostaje mi bilo šta. Jer Ja Jesam sve to što mi nedostaje. Pošto mi ništa ne nedostaje, moj Osjećaj Sebe je oslobođen Gubitka i gdje god da se usmjerim moj Osjećaj Sebe mi daje Potpunjost koja se odražava u svakom Činu, Akciji, Misli, Emociji, Djeljenju jer to je najvredniji Čin odustva Nedostajanja. Ne može mi se oduzeti Ja Jesam. Ne može mi se oduzeti Vrijednost koju imam na Ispravnom Temelju. Ne može mi se oduzeti samo Postojanje.

                6. Poricanje samog sebe - Ako Znam Ko sam i Što sam, kako sebe mogu da poreknem? Šta ja u stvari tada radim? Poričem svoje izvorište?

                Ličnost treba biti poreknuta kao izvorište Patnje. Ali ono odakle Ja Sam izvire ne može i ne smije biti poreknuto.

                Jasno Znam da Ja Jesam, da moja Svijest potiče iz Izvora Postojanja samim tim ne mogu poreći svoje Rodoslovlje, svoj Temelj. Negiranjem Sebe negiram i samo Postojanje. Bilo kojim Štetnim Djelovanjem Negiram i samo Postojanje. Samo to Znanje mi govori da moram da svoje Utočište tražim Unutar Sebe, u samom Osjećanju Postojanja u Sebi odakle i izvire sam osjećaj Ja Jesam ili Osjećaj Života.

                7. Granice - Gdje u sebi i oko sebe postavljam Granicu? Što te Granice znače? Što znače sve gore pomenute Kvalitete i Mane i kako se oni odražavaju na postavljanje Granice samom sebi? Poznajem li Vodonike? Što mi oni govore? Poznajem li Zrak Stvaranja i šta mi on govori? Sada, jesu li Granice Stvarne ili su one nestvarni doživljaj koji bojam bojama Lažne Ličnosti?

                Granice ne postoje. Postoji Gušći, Suptilan i Najsuptilniji Osjećaj, Vibracija, Vodonik. Kada Razumijem Tabelu Vodonika, kada Razumijem Transformaciju, kada Razumijem Zrak Stvaranja tada imam mogućnost da Razumijem i svoju Prirodu, svoj Unutrašnji Osjećaj Sebe koji se gradi po principu Gustoče Vibracije.

                Najfiniji Utisak koji mogu da primim jeste Utisak koji nastaje Sjećanjem Sebe, Svjesnošću o Sebi, samim tim taj Utisak stvara Vodonik i Kristališe Suptilan i Najsuptilniji osjećam Mene. Ja Jesam sve to. I tijelo, i um i biće. Sve Troje je odraz Trojstva a Biće je Neutralna Sila koja donosi Razriješenje. Granice su mi nametnutne i one nisu odraz Mene. Ja Jesam nema Granice. Apsolut nema Granice, a ja sam Iskra Apsoluta, dio koji Živi po Principu Cjeline i samim tim odražava Cjelinu koja Jeste sam Apsolut. Samim tim KAKO Ja da ima Granice, sem ako ih Nesvjesno ne prihvata i svojim Ispoljenjem ih ne potvrđuje. Ja nemam Granica, a ondje gdje sam ih prividno i iz Neznanja Kreirao mogu da ih Rastvorim Znanjem i Razumijevanjem.

                8. Ispravno Vrednovanje Sebe - Neispravnim Vrednovanjem Sebe, onog Što Jesam u svojoj Prirodi koja se Izražava ili Ispoljava Putem Osjećaja Ja ili putem Svjesnosti, ili putem Povišene Pažnje kao slojevima Gustoće, ja negiram Sebe i svoje podrijeklo, svoje Rodoslovlje. Poricanje ne može biti Ispoljenje Bića. Samim tim ako sebe ne Poričem ja imam početno Vrednovanje Sebe koje mi omogućuje da usvajam Rad, Život, i produkto tog dvoga i u skladu sa tim da Vrednovanje Sebe povečam i Ispoljim. Da kroz to Ispoljenje Vrednovanja Sebe, koje se temelji na Ispranim Vrijednostima, prenesem i na druge, kao Rezonantna Viljuška koja vibrira u bilizini Zvuka.               

                9. Zaslužujem Najbolje - Zašto sam ubjeđen da nešto ne zalužujem? Na čemu to vjerovanje i očekivanje temeljim? Na pogrešnim zaključcima koji služe samo Generalnom Zakonu, samo Lažnoj Ličnosti?

                Ono Što Jesam jeste ono što Kreira cijeli Univerzum, samim tim sve Ispoljeno Zaslužujem i svojim Vrednovanjem Sebe i Svijeta oko sebe Potvrđujem. Dajem mu Vrijednosti koje ima i Svjesno i bez kajanja uživam u Sebi i Svijetu oko sebe, trudeći se Ispoljiti svakim Činom, Mišlju Slavu Svog Oca (Majke - Apsoluta) u svakom trenutku. Moje Vrednovanje i jasno različivanje da samim tim što Ja Jesam zaslužujem da Imam, Budem, Ispoljim, Volim, Dam, Primim.

                10. Mentalite Pobjednika - Što je to Pobjednik? Da li Pobjednik u stvari negira druge? Što znači Pobjeda u Unutrašnjem Smislu?

                Mentalit Pobjednika je Oslobođen Mentaliteta Žrtve, Nipodaštavanja, Kompleksa, Nedostatka Samopouzdanja, Krivice, Osjećaja Nedostatka, Poricanja Sebe i Drugih, neimanja Granica. Pobjednik nije Takmičar koji se takmiči sa drugima kako bi dokaozao svoju Superiornost, ili Moć, ili dobru Sreću.

                Pobjednik je Čovjek koji jasno Zna da NE MOŽE da izgubi jer nema šta da izgubi, jer nema gdje da to izgubi, koji se ne takmiči i ne upoređuje sa drugima, koji jasno zna Što i Odakle dolazi, koji jasno Zna svoju Vrijednost ali i Vrijednost Svijeta i Univerzuma. Koji svakim Činom ispoljava Poštovanje Kreaciji, i sebi kao Temelju same Kreacije, koji Sebe ispoljava u skladu sa Unutrašnjim Sopstvom koje nije odvojeno od Sopstva Tvorca. Ne mogu ništa izgubiti jer ništa ni ne posjedujem. A opet s tim Neposjedovanjem Posjedujem Sve jer sam Čin i Ispoljenje te Cijeline.

                11. Znati svoju Svrhu - Što je to moja Svrha s kojom sam ovdje? Sem da se Probudim iz Sna koja još može biti moja Svrha? Što je to što čini Svrhu svrhovitom?

                Svi se mi često puta pitamo što je to naša Svrha. Onda iščitavamo, tražimo, trčimo za Svrhom ne znajući da je upravo to što za njom Traga sama Svrha.

                Moja Svrha je da se Razvijam i Rastem, da potvrđujem Slavu Apsoluta (Oca - Majke), da se svojim Životom koji je Ispunjen Cjelovito Potvrdim i Ispoljim u skladu sa Voljom. Pošto je moja Svrha samo moje Postojanje, svaki Čin koji defineše Svjesno Ispoljenje i Življenje je moja Svrha bez obzira šta radio, gdje radio, s kim bio.

                12. U mojim se rukama nalazi sve što mogu i trebam da Znam - Što je to što trebam Znati? Kako da to Znam? Što je to Znanje a što je to Biće? Kako Znanje i Biće Upotpunjuju jedno drugo? Da li je to različito i u čemu se razlikuje?

                Svo Znanje koje trebam da Znam imam u Sebi. Spoljašnje Znanje koje dolazi do mene u vidu Učenja ima za Cilj da Probudi moje Unutrašnje Znanje o Sebi i Univerzumu. Svugdje oko mene je Ispoljeno Znanje o Cjelini jer svaki dio ne može drugačije da se Ispoljava sem kao Cjelina u svom Razmjeru. Kada je Dio u Skladu sa Cjelinom Znanje je Ostvareno i Ja Ispoljavam Sebe u skladu sa tim Znanjem. Znanje nije Tajna. Tajna je moje nerazumijevanje Sebe. Rad mi pruža upute kako da Sebe Razumijem i kako da to Razumijevanje Živim Sobom. Nema Tajnog Znanja sem Znanja koje ne vidim jer sam Sljep i to Sljepoču podržavam.

                13. Moć uticaja na okolinu - Što je to Uticaj na Okolinu? Kako se on ispoljava? Da li Nesvjesno utičem na Okolinu? Kako i Zašto? Kako da to preokrenem u svoju Korist?

                Svaki moj Čin, Udah i Izdah je Međudjelovanje Dijela i Cjeline. Svaki Dio Mene, Hrana koju jedem, Disanje koje se dešava, Utisci koje primam i odašiljam Utiču na Okolinu i samim tim to je Međudjelovanje Djela i Cjeline. Dio nije izvan Cjeline jer to ni ne može biti, već je njen sastavni Dio. Ono što je Unutra, ono što Posmatra, ono što Izvire iz same Cjeline i Postojanja DEFINIŠE moju Moć djelovanja na Okolinu, ali i Moć Djelovanja Okoline na Mene.

                14. Znanje o Cjelini i Djelu - Što je to Dio, a što je to Cjelina? Kako se Cjelina odražava u Dijelu, a kako Dio u Cjelini?

                Sve je Ispoljenje Cjeline, znao ja to ili ne. Pošto znam da svaki Dio mene Ispoljava moju Cjelinu samim tim Znam da i Cjelina Postojanja ispoljava se kroz svaki Dio u Kreaciji. Samim tim Ja gledam Cjelinu na Djelu, Postojanje u Ispoljenju.

                Znati da je sve oko mene kao i unutar mene Ispoljenje Cjeline je Znanje koje me oslobađa Ličnog, koje me Oslobađa bilo kakvog Kramično-Samsaričnog Djelovanja koje nastaje Neznanjem o Istinskoj Prirodi. Ono što Živim i Radim je Upravo Ispoljenje Cjeline koja Jesam na Djelu. Ja sam taj vječno Nespoznati, Sveprožimajući Brahman koji je Ispoljen u svakom Dijelu, u Odnosu sa samim Sobom u svakom trenutku, Svjesno Djelujući u Korist samog Sebe i Drugih Mojih Dijelova oko Mene.

                15. Sve je Riješenje jer potiče iz Cjeline - ne postoji samo jedno riješenje, ne postoji samo jedan način, ne postoji nešto pogrešno i ispravno izvan Cjeline Ispoljavanja Prirode Čovjeka i Univerzuma. Kada sam Oslobođen Ličnog Ja Sebe Prepoznajem kao Cjelinu u Dijelu koji se Ispoljava u skladu sa Prirodom samim tim ne postoji Pogrešan način, ne postoji ni Krivica, ni Nipodaštavanje, ni Inferiornost, ni Nedsotatak, ni Granica.

                Sve što Činim iz Sebe je ispravno Riješenje. Sve što Odlučujem iz Sebe je Ispravna Odluka. To je tako zato što Sebe je izvorište svega što poznajem a ono samo izvire iz Nepogrešive Cjeline koja On ili Ona Jeste. Pošto Ja Jesam i On Jeste naše Postojanje je zajedničko i sve što činim sa Osjećanjem Sebe, unoseći Sebe u cijeli Život, Razumijevajući, Razvijajući i Rastući Ja Činim Ispravnu Stvar.

                Možda sada ovo ne razumijete, možda vam je ovo simpatično, možada mislite da je to tačno, možda mislite da nije tačno, možda vam je zastrašujuće jer nekako sebe ne vidite u ovom, ili se vidite i maštate o tome, sve to nije ni približno tome kao što je ZNATI TO I ŽIVJETI TO.

                Jasno je da treba da se Radi na tome, jasno je da nismo dovršeni, ali to ne isključuje ovo ovdje pojašnjeno. Ima nekih dijelova koje ste negdje našli, koje ste negdje pročitali, kao što sam i ja i iz različitih Tekstova sastavio ovo što sam napisao.

                A to sam uradio jer sam Osjećao da Nekom treba da se kaže da On Jeste Živo Ljudsko Biće koje nije odvojeno od Cjeline, znao on to ili ne.

                Cjelina nije svjesna nas kao nekih malih bića, tijela na dvije noge koji se kreću po nekoj planeti, kao što ni Cjelina koja mi Jesmo nije svjesna Ćelija i njihovog Života. Ali upravo na toj Cjelini od Atoma i Molekula, Ćelija i Tijela, Uma i Svijeti sve postoji i Ispoljava se u skladu sa svojom Osviješćenosti.

                Ako sam Glup to samo znači da nisam sebi dao dovoljno Pažnje i Želje da Naučim. Ako sam Inferioran to samo znači da se upoređujem i da sam uzeo pogrešena mjerila Sebe ili pogrešeno Sebe Vrednujem.              

                Rad nije samo Negiranje onog što se vidi, već i Povjerenje u onog KOJI GLEDA, Povjerenje u Prirodu koja me je Ispoljila i koja mi nudi MOGUĆNOST da napredujem dalje. Jer ja sam Dio te Prirode.

                Ja sam sama TA PRIRODA Ispoljenja u obliku i Formi koja sada jesam. I između mene i nje nema razlike sem u Razmjeru.

                Smjelost se rađa iz Znanja i Povjerenja u Istinsko Biće koje u svima nama Postoji i čekada se Probudimo Ličnost koja je Uspavana.

                Sva Učenja upravo to Rade na različite načine. A vi koji radite Rad, Ezoterično Učenje, imate Temelj kako da ovo Ispravno Razumijete i primjenite. Da li ćete i kako, to je na vama. Morate naučiti koristiti dva različita Dijela na Ispravan način u skladu sa Cjelinom.

 

http://www.stojeje.bloger.index.hr/post/nauciti-pecati-/16831014.aspx