Čemu toliko patnje,toliko neshvaćene patnje? Možda i u tvom domu,u tvom srcu. Patnja o kojoj ne želiš govoriti, budući da te već godinama nagriza u dubini tvoga bića. Patnja koju nisi sam izazvao. Nesreće koja te prati,sudbinskih udaraca koji te snađoše. Razorenog ili posve hladnog braka. Dosadne bolesti bez velikih izgleda za ozdravljenje. Briga, zavaravanja, nerazumjevanja, nezahvalnosti, višegodišnje svađe u obitelji. Uvrede, loše riječi, niskosti zbog koje ne možeš noćima spavati. Ili možda velika osamljenost pod stare dane.

Nad svačijim životom visi križ. Na svakim vratima čekaju patnja i smrt. Ako si zbog toga ozlojađen, u tebi će niknuti ogorčenost poput zastrašujućeg čira u tvojem srcu. I križ će biti utoliko teži. Mi nemamo drugog izbora. Valja nam prignuti koljeno pred tajnom patnje, pred Bogom, Jedinim,koji dopušta da nas i u najcrnijoj noćima obasjavaju zvijezde s neba.