Znaš što, Sunašce?
Imam osjećaj da si malo umorno, a i da se pomalo duriš, jer nitko na tebe nije previše obraćao pažnju, a gle, sad dolaze do zaključka, da bez tebe ni dan nije to što treba biti..
Ajde, odljuti se,
sutra nas probudi svojim sjajem, i stavi u naše jutarnje šalice kave malo tvog zlatnog praha, za povratak osmjeha na lice..
Ništa bez tvojih toplih obraza, i pjegica, koje si obrisao, jer misliš da je tako bolje..
Eto, u ime svih nas, koji smo te oduvijek gledali kao darovaoca života, dođi nam ujutro.. Tek da opet ne utonemo u sivilo bez kraja.
Čekamo te, i volimo te!!