Moje mjesto je nasred mora. Na jednakoj udaljenosti od svih obala. Dah mi je vjetar. Onaj što leluja njegovom obalom, željan mirisa njegove duše i okusa čežnje s njegovih usana.
A on... Njegove oči navikle su na svjetlo. I na tamu. Mutno mi je ponekad dok me svojim pogledom ne razbistri. On ima ruke koje osjete. I hladno mi je ponekad dok me njima ne ugrije.
Moje mjesto je nasred mora. Na jednakoj udaljenosti od svih obala. Desetak metara iznad modre površine i neizmjereno metara u dubinama. Grudi su mi pučina nepregledna. Tu slijeću oni koji vole slobodu. I samo iz nje odabiru pripadanje u srcima.
bglavac
edin.kecanovic
