MEDITACIJA: Rijeka života

Zatvorimo oči, saberimo se u svom središtu. – Gledamo se kao dijete pred svojoj majkom i svojim ocem. – Gledamo ih s predanošću, s kojom mala djeca gledaju svoje roditelje – s velikim očima i ne- vjerojatno dubokom ljubavlju. Najveća predanost koju smo ikad doživjeli bio je taj pogled na majku i oca. – Možda je poslije došlo nešto između nas, ali sad se vratimo u tu izvornu ljubav.

Mi gledamo roditelje i iza njih njihove roditelje – i iza njihove roditelje – i njihove roditelje – i njihove roditelje – i na kraju beskonačno mnogo njih.

Kroz sve te generacije teče život sve do naših roditelja i kroz njih do nas. To je isti život. Svi koji su ga primili i dalje dali dobro su napravili. Nitko nije mogao nešto dodati, nitko nije mogao nešto oduzeti. Život teče u svojoj punoći kroz sve te generacije. Za naš život nema razlike kakvi su pojedinci bili, jesu li bili dobri ili loši, poštovani ili prezreni. U službi života bili su svi jednako dobri. Tako je život dosegnuo također moju majku i moga oca i kroz moju majku i moga oca došao do mene.

Sada otvorimo srce i dušu punoći života, kao što je ona kroz našu majku i našega oca dosegnula nas. Mi im kažemo: „Hvala. Primit ću od vas – sve – po punoj cijeni koja je vas koštala i koja će koštati mene. Držat ću ga čvrsto i s poštovanjem. I dat ću ga dalje u njegovoj punoći, u okolnostima u kojima ga mogu i smijem dati dalje.”

Priklanjamo se svojim roditeljima, od kojih smo život potpu- no primili. Gledamo prema naprijed i dajemo ga dalje, kao uvijek: vlastitoj djeci, vlastitim unucima, sljedećim generacijama koje nakon nas dolaze. Ili ako nemamo djece, dajemo ga na drugi način dalje u službi života. Život teče kroz nas i teče dalje. Upravo kada teče kroz nas, mi smo s njim najdublje povezani. Jer život, kao i ljubav, teče.

Bert Hellinger