Polazak

Dragi čitatelju,

nedjelja je dan mira. Ipak često se nedjeljom pitamo kamo vodi slje deće putovanje, kako u našem zanimanju tako i u životu. To pitanje odlučuje o mnogo toga. O toj temi reći ću više u našem današnjem razmatranju. Nazivam ga:

Polazak

„Kamo polazimo?“ To se pitamo ako još moramo odlučiti kamo vo di sljedeće putovanje. Ali često nam je cilj od prije poznat, jer za njega ne postoji alternativa. Na primjer ako prijeti neka katastrofa i na- ma preostaje samo jedan izlaz.

Katkad oklijevamo poći, iako nas vrijeme pritišće. Nešto nas zaustavlja jer nam rastanak teško pada. Na primjer rastanak od kuće, iako nam sljedeći odsječak u životu, prema djelovanju s vlasti tom odgovornošću, već dugo predstoji.

Polazak uvijek ide prema nečem novom. Nitko ne može poći prema nečemu prošlom. Može ga u najboljem slučaju još jednom posjetiti i naslađivati se starim uspomenama, kao na primjer naj- draža mjesta djetinjstva. Nikada ne možemo ostati u njima a da ne zaostanemo.

Veliki polazak početak je pustolovine. Na primjer ljubav, kad muškarac i žena odluče voditi zajednički život. Ipak najveća pusto- lovina za njih bit će njihova djeca. Ona su polazak s kojega više ne postoji  povratak.

Polazimo također k pustolovini duše, prije svega k onima koje život nas i drugih vode na novu razinu. Na primjer pustolovina pro- svjetljenja, koja nas oslobađa starih okova.

Postoji također polazak prema unutra. To je polazak u vlastitu dubinu, u vlastitu nedokučivost. Taj nas polazak vodi od Glasnoga i Svijetloga u duboku tamu i bezglasni mir. Tek tu, u tom miru, pronađemo najdublje sami sebe, svoje unutarnje biće.

Uspijeva li nam taj polazak vlastitim snagama? Ili smo u konač- nici na njega povedeni i na njega povučeni?

Potrebno je oboje, biti poveden i voljno ići s njim, a na kraju jedva još razlikujemo jedno od drugog. Također nam je odnekle da- rovana takozvana slobodna volja.

Kamo dospijevamo u tom miru? Polazimo u drugu svijest i dru- gu dubinu duha. Odjednom se osjećamo povedeni u širinu s druge strane svojih strahova i briga, jer nas u svemu što činimo i kamo idemo pokreće druga snaga, pokreće svaki djelić nas. Pred njom se osjećamo samo tu i samo sada, u tom trenutku. Osjećamo se do- spjeli tamo gdje želimo biti.

Kako? Uvijek bez polaska nekamo drugamo, vraćeni natrag k izvoru, prema našem vječnom početku s ljubavlju.

*

Jeste li i ove nedjelje spremni poći na takav način? Prema nečemu što se isplati, prema nečemu što ostaje? Tada krećemo unutar sebe već danas na taj put i nastavljamo ga u ovom tjednu dalje. Kako? Lako.

 

Vaš Bert Hellinger