Često se pitam zašto, među svim onim što je rečeno o njemu, i otkako je mrtav, pretežno protiv njega, nitko nije zamijetio da 12 knjiga koje je napisao – Učenje Don Huana, Odvojena Stvarnost, Put u Ixtlan, Priče o Moći, Drugi Krug Moći, Orlov Dar, Unutrašnji Oganj, Moć Tišine, Umijeće Sanjanja, Kotač Vremena, Magični Pokreti, Aktivna Strana Beskonačnosti – predstavljaju serijsku novelu, jedinstveno remek djelo magičnog realizma. Ja sam zapanjen da još nitko to nije zapazio. Magični realizam je žanr mahom fikcije, uglavnom iz Centralne i Južne Amerike, povezane sa imenima poput Miguel Angel Asturiasa, Gabriel Garcia Marqueza, i Julio Cortazarom, no jednako tako i sa europskim piscima Hermann Hesseom i Italo Calvinom. (Izuzeo sam studentski misticizam brazilca Paolo Coehloa, jedne očite marionete katoličke crkve prerušene u Sufi vunu.) Mislim da Castaneda ne bi bio nesretan među ovom kompanijom, gdje zasigurno zaslužuje mjesto. Neuporedivi genij Castanede leži u načinu na koji je pridobio toliko mnogo nas uključene u svoj podvig magičnog realizma, kao učesnike a ne samo kao čitatelje, i kako je njegova pripovjest uključivala tako mnogo šamanskog znanja koje je trajno, provjerivo i istinito {točno}.

Magični realizam je navodeće sredstvo partije Xolotla, koje neki pretvaraju u pisana izvješća a neki ga objašnjavaju i uklapaju. Nije to samo literarni žanr, to je jedan okultni medij za pripovjesno prilagođavanje, "hvatanje vlaka". Članovi partije odlično su uvježbani za litereturu i literarne trendove. Spretni u lucidnim sintaksama, oni su dobro-čitani, kritički i eklektički umni alkemičari Svijeta, poput Dalea Pendella. Magični realizam je njihov prirodni način pripovijedanja. Vjerojatno je početno djelo ovog žanra bilo Cervantesov Don Quixote (Don Kihot). Ili se radilo o Don Quixolotl? {igra riječima – p.p.} U svakom slučaju ova novela, općenito smatrana kao razočaravajuća satira viteštva, bila je napisana odmah nakon okupiranja Meksika, i tu postoji značajna paralela. Dopustite mi da to elaboriram.

Svi znamo priču o Montezumi i Cortezu, i padu Azteka. Ono što nitko ne zna jest kako su dođavola Azteci dospjeli na to mjesto {otkud su se pojavili}. Njihov dolazak u Centralni Meksiko oko 1250.g., jedan je od zagonetnijuh događaja u svjetskoj povijesti. Nešto se čudno dogodilo kada je to ratoborno pleme umarširalo u Mjesečevu Dolinu i srušilo Toltečku civilizaciju samo zato da bi i samo bilo srušeno za nešto manje od 300 godina, u točki vremena u kojoj su sebe anihilirali ritualnim uzimanjem toksičnih doza kraljevske ovisnosti, chocolotla; otuda njihovo nenormalno i psihotično ponašanje.

Sada, začudna je stvar da, partija Xolotla potiče od Toltečkih čarobnjaka koji su otišli u zaborav sa dolaskom Azteka oko 1250.g.KE. Čitaoci Castanede će se prisjetiti da je Don Huan također pripisao svoju lozu Toltecima, no inzistirao je da novi čarobnjaci {vračevi} budu razlikovani od njihovih drevnih prethodnika. Partija Xolotla je izdanak podzemnog širenja izgubljene Toltečke mudrosti, podignute na višu oktavu i transplantiranu u sadašnjost putem retrogradne magične operacije iz budućnosti. To je način na koji su Toltečki vračevi, prošli gospodari zmijske mudrosti u Srednjoj Americi, razriješili njihov opstanak – njihovu transmigraciju u vremenu, ako tako želite. Jedna elaborirana tehnika, da kažem na kraju. No, stari su se čarobnjaci {vračevi} prekomjerno zapetljali u svojim putovima, kako je to lukavo primijetio Don Huan.

Partija Xolotla povezana sa nagualom Hulianom i ostalim prethodnicima Kastenedine loze izašla je iz zaborava negdje oko 1740.g., ako se dobro prisjećam. Partija Xolotla koja je blisko umiješana u suočavanje sa Krajem vremena 2012-e, pojavila se nešto kasnije, oko 1850., u vrijeme kada je herman Melville pisao Moby dicka. Začudno, Melville obično nije uključen u školu magičnog realizma, ali bi to zasigurno trebao biti. Mogao bi biti poštovan kao sveti patron partije. Mardi je napuklo remekdjelo magičnog realizma u kojem je Melville pokušao kanalizirati neke erotske projekcije pomiješane sa vizijama kraja vremena smještenim u Oceaniji. Spiritualna kriza koju je pretrpio dok je pisao Moby Dicka je tipična za „spiritualne hitnoće“ nabrojene od Grofa. U Melvillovoj intenzivnoj psihološkoj traumi možemo vidjeti porođajne muke partije Xolotla koja se sada kreće između plemena na Kraju vremena u Americi.

Maštovito govoreći, Bijeli Kit bi mogao biti Grenladski ledeni pokrivač.

Maya Plavog Lica

U Orlovom daru, Castaneda je predstavio svoju viziju nagualove partije {nagualova društva}, sastavljene od 8 žena i 8 muškaraca koji formiraju liniju sa rukama povezanim poput trake slične DNK. Don Huan je rekao da je to bio oblik Pernate Zmije koji je dopustio društvu da se kao jedinica prenese na drugu stranu. Prema nekima, ova bi slika predlagala dematerijalizaciju, što priziva Arguellesovu tvrdnju da u Kraju vremena 2012-e, neki ljudi usklađeni sa pravom frekvencijom svijesti mogu biti prebačeni u drugu dimenziju. No je li ovaj književni imidž {slika} Castanede kompatibilna sa doslovnim pojmom transporta van planete?

Bio sam zapitan više nego jednom da li teorija kozmičke zrake koju je dao Arguelles u svojim radovima i, u drugačijoj verziji kataklizme / katastrofe, Paul La Violette, ima neke veze sa padom Aeon Sofije iz Plerome, galaktičke jezgre. Kao mitološki motiv, pad Boginje je jedinstven i ne može biti povezan sa „padom čovječanstva“, misao odbijena u Setijanskom Gnosticizmu; obzirom da čovječanstvo nije palo iz božanskog stanja, nema potrebe da se vrati božanskom izvoru. Paganska, ne-kršćanska i pred-kršćanska Gnoza postavlja cilj ostvarivanja božanstvenosti ovdje i sada na Zemlji, u oblasti osjetila, putem direktnog susretanja boginje, Sofije. Mudrost je njeno ime, a raznovrsnost je njezina igra, a novost {novina} jest ključ za značaj čovječanstva u Njenom Sanjanju, maštanju Zemlje.
{Ubaciti ću ovdje nešto prikladno iz Kasiopejskih Transkripti , nešto krucijalno, što objašnjava jedan veliki dio našeg cirkusa – p.p.:

O: Sada, šok za vas: vi nebi postojali da vas netko nije "izmislio"/ [izmaštao, odsanjao – p.p].
P: Tko me je izmislio?
O: Još to jednostavno nije važno. Vi ste doslovce "izmišljotine" nečije mašte, i NIŠTA više!!!
P: Mislite, Bog nas je izmislio i doveo u egzistenciju?
O: Zapamtite, "Bog" je zbilja sva egzistencija u kreaciji, drugim rječima, svoj svijesti. To je zbog toga što je sva egzistencija u kreaciji - svijest, i obratno.}

Nagual je Nepoznato, Drugi Svijet, druga strana onoga što mi poznajemo putem uma i osjetila u njihovim uobičajenim modalitetima. Bez velikog početnog slova, nagual je član partije Xolotla koji u svakoj prilici pokazuje prema Nepoznatom, prvi ga vidi, njegove efekte učini božanskima, ili na drugi način partiji naznačuje njegovo prisustvo. (U Paganskim Misterijama pri Eleusisu i drugdje, nagual je nazivan hijerofant) Ta je osoba odmah prepoznata od strane ostalih kao nagual za tu priliku. Ponekad je nagual identificiran od strane proročanstva putem trljanja karkoalom {neka vrst nečistog ugljena – p.p.} Zvuk malih kockica spaljenog {ugljeniziranog} drva koje zajedno škripuckaju nježno na dlanu {u šaci} signalizira hipertonično čujenje tih točaka, poput lovačkog psa, i pokazuje na prisutnost Naguala.

Nagual nije baš prisutnost Aeon Sofije u njenom tijelu od primarne tvari - u bogojavljanju {pojavljivanju} Organskog Svjetla. On je prisutnost bezgranične kozmičke realnosti, istina Shunyate, koja se nazire iza svjetla. U tom mekom izvoru sjaja bez sjene, sve je saznajno, no Nepoznato se nazire preko saznajnog, a unutar Nepoznatog nazire se Nesaznajno. Castaneda je pažljivo napravio razlikovanje između Nepoznatog i Nesaznajnog, objašnjavajući da je ono prvo neiscrpno, stoga posjeduje beskrajno toga da se sazna {može se saznati}, ali mi čak ne možemo ni znati da li je Nesaznajno beskrajno ili ima kraj. {razlika je u našoj energetskoj konfiguraciji, frekvenciji koja je 'kompatibilna' sa Nepoznatim, ali ne i sa Nesaznajnim, te i najmanji dodir sa Nesaznajnim energetski „košta“ onoga koji je neoprezno „uletio“ u to „područje“. Naravno, jedine osobe sposobne da uopće i razlikuju takva područja su vračevi, čarobnjaci, jogiji, kakogod da se na različitim dijelovima svijeta zovu ljudi od znanja, ljudi posebnih sposobnosti... za 'obične' ljude takva opasnost [nažalost] ne postoji, jer sva je njihova energija u upotrebi za opažanje 3D budalaština – a ja bih rekao „sva je njihova energija više-manje usmjerena na bavljanje drugim ljudima“; pogledajte oko sebe, slušajte ljude, spavače, slušajte ih oko sebe, u autobusima, na TV ... slušajte koliko su i isključivo preokupirani drugima – a da sam ja upravu, dokaz je enorman uspjeh emisija, 'šou-programa' tipa „Big Brother“, „Farma“ itd. Milijunski auditorij bavi se drugima iako se tamo ništa pametno ne zbiva; i tom auditoriju je sama pomisao na bavljenje sobom toliko odbojna da je čak i piljenje u hrpu tuđeg smeća bolje od toga. – p.p.}

Postoji velika ljekovitost u Organskom svjetlu. Čak i letimičan pogled na njega daruje vječnu mladost i neopisivu mudrost. Organsko je Svjetlo izvor iscjeljujuće moći. Na Kraju vremena 2012-e, i poslije, Gaja će iscijeliti sebe sa katastrofičnim promjenama, no mnoga druga čudesna iscjeljenja desit će se kako se bude odvijala geofizička mijena.

U tradiciji siddha joge, koju je slijedila obitelj Grof, pojava Plave Osobe je jako povoljna. Ljudi vide Osobu, ili ponekad Plavi Biser, spontano u izmijenjenim {povišenim} stanjima. Tradicionalan opis Krišne sa plavom kožom ukazuje na to mističko iskustvo. Kraj vremena 2012-e, mogao bi donijeti brojna opažanja Plave Osobe, kao nikada do sada.

Nagual povezan sa Organskim Svjetlom jest mjesto u koje netko može pogledati i ući unj, ako posjeduje adekvatnu potajnost, no neki entiteti, uključujući ljudska bića ili humanoidne oblike poput Plave Osobe, nastanjuju ga stalno. Među njima su i Maye Plava Lica, uzak klan proroka i iscijelitelja koji kontinuirano "obilaze" do galaktičkog centra i nazad. Oni su Gospodari Palenque, saveznici P. azurecens, najmoćnije od psilocibinskih gljiva (na slici)


<--- Azura: Plavo Lice.

Oni su Asurasi iz Hindu-perzijske mitologije, tradicionalno opisivani kao neustrašivi čarobnjaci, 'maskirani' u gorgonolike monstrume kako bi sakrili, zaklonili svoj istinski identitet i zaštitili svoju dobrotvornu misiju od njuškala i uhoda.

Meso Maye Plavog Lica je poput gline {ilovače}, meko i porozno, boja joj fluktuira od sivkasto plave do bogate, tamno azurne. Njihova lica pokazuju profil lokalne kraljevske porodice {lokalnih kraljevskih obilježja} oslikan u muralina Klasičnih Maya: kosog čela, ovalnih očiju, širokog zaobljenog nosa, duge uši. Najrazlikovnije, oni nose na svojim obrazima oznaku suze, koja označava najviše šamanske vještine, koje je također i izvor najdubljeg iscjeljenja za koje su ljudi sposobni izvesti. Šamani Plavog Lica jesu ratnici obdareni smrtonosnim i zbunjujućim sposobnostima, moćima za ubijanje i mučenje. Oni su zadobili vrhovnu vještinu kroz tisućljetni pakt sa velikim grabežljivim mačkama, jaguarom i pumom, koji također imaju oznake suza. Linda Tucker otkrila je istu simbiotsku vezu između plijena i predatora među Bijelim Lavovima Timbavattija. Zulu Lavlji šaman Credo Mutwa objasnio joj je vezu, povezujući lava sa nebeskim šablonama. Veza je pan-zemaljska, ali Maye Plavog Lica su posebni agenti periodičkog povratka nebeskom centru. Oni znaju paukolike staze prema galaktičkoj jezgri i natrag ponovno u spiralne rukavce.

Vidjeti oznake suza na Mayama Plavog Lica jedno je od najdirljivijih iskustava planetarnog misticizma, jer tetovirane figure šalju poruku koja je vječno istinska, istovremeno beskrajno tužna i beskrajno puna nade: samo oni koji znaju kako ubiti na magičan način, mogu uskrsnuti ljudsku vrstu iz izumiranja. Šamani Plavog Lica ne izvode predaciju, ali koriste mačji zdravi razum velikih predatorskih vrsta da bi vodili i iscijeljivali kogagod sretnu u svojim kruženjima. Zračeći divljom prisutnošću velikih mačaka-lovaca, oni su bezopasni i smirani, tradicionalni starci partije Xolotla.