Živote dijelim na prošle živote i 'prošli život'. Prvi su vezani za inkarnacije, a ovaj drugi je dio ovoživotnog iskustva s kojim, na neki način, više nemamo veze.
Slušam i gledam svoje prijatelje. Često kažu: «Znaš, iz 'prošlog života' su mi ostala jedino djeca kao podsjetnik.». Tu se nalazi šaroliki skup individua s različitim povijestima njihovih 'prošlih života'. Jedna prijateljica je u svom 'prošlom životu' bila žena zlostavljana od svog muža, a sada je prava samosvjesna osoba koja aktivno gradi svoj život. Druga je pak bila izgubljena djevojčica koja je trčala od muškarca do muškarca u svom 'prošlom životu', a sada više nigdje ne bježi i ne treba joj muškarac kako bi bila svoja. Neki prijatelji su bili zarobljeni u lošim brakovima koje su održavali samo djeca. Maknuli su se iz tih loših odnosa, izgradili sebi nove i čarobne svjetove i sada djecu odgajaju na puno zdraviji i kvalitetniji način. Meni je iz mog 'prošlog života' ostala samo jedna prijateljica, a sada ih imam cijeli čopor oko sebe. I što je najbolje, u tom čoporu mogu biti i vuk samotnjak i dio njega istovremeno.
Zajedničko svim tim ljudima je to da su shvatili da moraju umrijeti u svim tim ružnim ulogama koje su igrali, da ih moraju pokopati. Dopustili su si te smrti. Izmijenili su stvarnost oko sebe. Našli su se na teškim počecima, najčešće sami, ali ostali su vjerni tom svom novom početku.
Jako malo ljudi je spremno na bilo kakvu promjenu, a kamoli neku drastičnu. Zanimljivo je kako će radije ostati nesretni, i to svjesno, nego podnijeti teret koji promjena donosi. A najgore je to da kada se odlučiš za preobrazbu, za sreću, društvo će te odbaciti, jer na taj način postaješ zrcalo svega što ne valja u njemu. Ako ti možeš umrijeti i započeti iznova učiti kako biti sretan, tada te treba kamenovati, jer, naime, nije normalno ići u potragu za srećom. Prihvaćenije je ostati zarobljen u stereotipu nego nešto poduzeti. I svi koji su imali muda nešto poduzeti, još su bili i kažnjeni zbog tih svojim hrabrih poteza. «Od kuda ti uopće pravo pokazati da je moguće mijenjati sebe i svoj život!? Evo ti ga sada na, šamar, dva i odj... iz naših života!», kaže kolektivna vibracija i većina dotadašnjih nazovi prijatelja.
Recimo da sam se u 'prošlom životu' zvala Maya. Maya je već od djetinjstva shvatila da ako želi preživjeti ne smije u potpunosti pokazivati svoju pravu osobnost, emocije i misli. I tako je Maya kroz život išla razumijevajući ljude koji niti su je razumjeli, niti je poznavali. U to vrijeme, potreba za emotivnom prihvaćenošću unutar odnosa bila je jača od izražavanja vlastite osobnosti. Mijenjale su se Mayine uloge kroz život. Iz uloge crne ovce, žrtve, mučenika do uloge spasitelja, pa čak i tiranina. Pred kraj života Maya je završila u prelijepoj kući, s prelijepim vrtom i prelijepim partnerom. Sve kao na slici. I tako je i bilo, jedna prekrasna slika i ništa više od toga.
Svi mi imamo unutarnji glas, još od rođenja. Većina ga nikada ne doživi, drugi se prave da ne postoji, a treći obrate pažnju na njega. Mayina sreća u nesreći bila je ta da je taj njen unutarnji glas oduvijek bio poprilično glasan, a sada je, u ovoj savršenoj slici od života, počeo i vrištati. Uglavnom, Maya je poslušala svoj unutarnji glas, dopustila mu vrisnuti naglas, pukla, srušila sve i umrla!
I to je moment kroz koji su prošli svi ljudi s 'prošlim životima'. Trenutak kad shvatiš da možeš ostati zarobljen u priči, ili ćeš početi svjesno živjeti svoj život, a ne igrati uloge! Nikome nije bilo lako donijeti odluku, a kamoli nešto poduzeti u vezi te odluke. No, svi mi smo ostali živi, iako smo pokopali puno toga. I sada smo svi sretni, i u lošim danima, zato jer je to unutarnja sreća nevezana za vanjske faktore.

« 'Prošli život' » - Arthina škola osobnog prosvjetljenja