{članak preveden odavde: http://www.metahistory.org/ENDTIME/PartyXolotl.php}

Pomiješano sa plemenima završnog vremena, nalazi se i začudno puno čarobnjaka 'slobodnjaka' kojima se teško može nadjenuti ime. Oni su šamani. Ali šamani jednog drugog reda, čija se loza pruža iz budućnosti jednako kao iz prošlosti. Ovi čarobnjaci imaju maštoviti talenat {njuh}, dar za magičan realizam (više o tome ispod). Oni mogu biti nedostižni, ali su začudno, razoružavajuće direktni kada se dođe do govorenja o inicijacijskim tajnama njihova zanata. Izlažući paradoksalnu mješavinu arogancije i poniznosti, oni su fini učitelji, iako ne pripadaju ni jednoj tradiciji, školi ni učenju. Velikodušni su i nemilosrdni, ali i kapriciozni. A u društvenom i duhovnom stilu, povremeno brutalni.

Jedna od stvari koje oni nisu, jest pomodnost, iako je šamanizam poprilično moderan ovih dana. Pomama se gradi već neko vrijeme. Peter Furstova knjiga Meso Bogova (objavljena 1972.g., baš na udaljenom čvoru intervala 1972. – 2012.) postavila je standarde za antropološke studije koje su halucinogene učinile legitimnim, konačno odbacujući Eliadeovo mišljenje (ponovo razmotreno pri kraju njegova života) da upotreba psihoaktivnih biljaka pripada dekadentnoj fazi šamanizma. Od Fursta, šamanizam je postao središnja tema antropologije, jednako kao i sveta razonoda narko-kulture. A iznad kontrakulture on je izazvao popularne opsesije uključujući sve od ayahuaska-turizma do komunalnog udaranja u bubnjeve u parku.

Zmije Mudrosti

Konverzacija na Placi u Santa Fe-u, oko godine 1974. :

„Hej Džone, jesi li čuo sve te priče o šamanizmu? Neki ljudi kažu da je to najstarija religija na zemlji.“
„Hmmm. Paa, ako je toliko stara, koliko još vremena očekuju da će trajati?“

Šamanizam je bio radikalni stil 1990-ih, i dolazeći u 21. st. izgleda da održava čvrstinu, no, može li taj fenomen biti na zalasku? Da li riskiram da zvučim krajnje perverzno (opet) postavljajući takvo pitanje? Da to okvalificiram: Može li biti da trenutna sveprisutnost fenomena može ustupiti mjesto nečemu što je odjednom diskretnije i zahtijevnije, šamanskom redu koji sebe ne objavljuje {reklamira} kao takvog? To bi bila Xolotlova partija. U duhu magijskog realizma, pisat ću o partiji kao da već postoji.

Xolotlova partija je definitivno jedan red, a ne još jedno pleme među plemenima, no red zaokružuje i prožima sve plemenske aktivnosti. Mislite o plemenima kao o stablima, sa velikim, razgranatim i ukorijenjenim čudima, sa listovima nebrojenih izražaja personalizirane kreativnosti, i učvršćenima sa masovnom javnom podrškom. Pet porodica plemenskih stabala – Originalni, Orgijastici, Održivači, Razvijatelji i Vizionari {Originals, Orgiastics, Sustainers, Evolvers, and Visioneers} – predstavljaju pojavno ljudsko društvo na Kraju vremena. Onda će skriveni šamanski red, partija lukavih i nedostižnih kripto-šamana biti poput slonovače i anđeoske kose bijeličasta mreža podzemnog micelija mycorrhizalno* povezana sa obiteljima stabala.
{ * mycorrhiza = simbiotička povezanost micelijuma gljiva sa korijenima biljaka – p.p.}

Wasson (u knjizi Soma:Božanska Gljivica Besmrtnosti) : „Još od 1885.g. mikolozi su prepoznali mikorhizalne povezanosti između izvjesnih vrsta gljiva sa izvjesnim vrstama stabala...“ Kako zgodno da je netko to zapazio.

„Budite mudri poput zmija i bezazleni poput golubova.“ Ova izreka, pripisana Isusu, mogla bi biti jedna od jedva tri linije u Novom Zavjetu koja odražava neki izvorni gnostički pogled. Ostale dvije bi bile, „Znati ćete istinu, i ona će vas osloboditi“, i „Ako tvoje oko bude bistro, tvoje čitavo tijelo biti će puno svjetlosti.“ Sve tri linije igraju na istu temu: paranormalne sposobnosti (siddhi) onih koji su ovladali moćima zmije, kundalini. Bio sam naširoko raspravljao da su gnostikoi iz Paganskih Misterijuma bili vični kundaliniju. Oni nisu kontrolirali moć zmije – nitko to ne čini – nego dopustili sebi da budu savitljivi kanali za nju. Oni su ovladali njenim efektima putem dostizanja stanja čvrste koncentracije oslobođene halucinacija. Ova vrsta koncentracije, zadobivene dok se stoji sa otvorenim očima, predstavlja neophodnost za promatranje Organskog Svjetla. Jedan efekt ovog sublimalnog susreta jest osjećaj izvrsne suosjećajnosti {nježnosti}, beskrajne mekoće, jer je sjaj Sofijine primarne supstance tijela mekan. Organsko Svjetlo ima teksturu uporedivu sa bijelim sljezom. (Izvorno sam smatrao nazivati ju Sljezna Svjetlost, i zovem ju tako u izvjesnim pisanim radovima o Gajanskoj biofizici.)

Svjedočenje {toj} Svjetlosti čini nas „nježnim poput golubice“. Još jedan efekt je da vidite istinu, a ne da ju samo jedva razumijevate. U drevna vremena kada su kulturni i učeni skupovi slijedili edukacijska vodstva telestai-a, učitelja iz Misterijumskih Škola, grčka se riječ aletheia koristila i u smislu kao „istina“ i kao „stvarnost“. To je norma u nekim gnostičkim pisanjima, a isti smisao pojavljuje se i kod Platona. Ono što je ultimativno istinito to je Realnost sama. Samo je Istina Stvarna. Gledajući Organsku Svjetlost, „spoznati ćete istinu, i istina će vas osloboditi,“ jer u sveprisutnom mekanom sjaju vidite Apsolutnu Realnost, primordialni Void koji je Shunyata , ne praznina nego punina, samo-zračeći puni prostor {plenum} u kojem istina o svakoj mogućoj misli, osjećaju, i percepciji doseže čistu i neokaljanu zrelost, i doseže, i doseže ...

„Zrelost je sve,“ rekao je Goethe, koji je običavao „intenzivno“ promišljati prirodu kako bi opažao što se događa unutar osjećaja, umjesto onoga što osjet jedva da predstavlja kao jedan vanjski, naizgled dovršeni produkt. Organsko Svjetlo je bogato u sadržaju: izvor žive informacije, vrelo bezgranične samo-izgovorene inteligencije. Azijske tradicije nazivaju ostvarenje koje ona donosi sambija samadhi, „savršena koncentracija sa zrnom {sjemenkom}“, nasuprot nirbija samadha, „koncentracije bez zrna“. U knjizi Tragačev Priručnik (1991.g.), objasnio sam da je prvo znati ništa kroz znanje svega, a drugo znanje svega kroz znanje ničega. Zabavno je imati izbore.

Takve stvari bile bi – biti će – rutinski poslovi zanata za partiju Xolotla, tehničare svetoga koji se skriveno kreću između plemena na Kraju vremena. Oni su tehničari. Ali se često mogu pojaviti kao pjesnici, novelisti, plesači, muzičari, herbalisti, administratori ili jednostavni zanatlije koji ne pokazuju otvoreno svoje vještine. Postoji aspekt harlekina sa psoglavim vodičima kroz završna vremena iaoko su neki od njih namršteni, skloni oblačenju u crno sa srebrnim i koraljnim ornamentima, poput Silvia Manuela. Neki od njih skromno sjede postrance cereći se u mraku. Xolotl je psećoglavi jer u okultnom žargonu ta životinja predstavlja poseban sluh, koji može čuti frekvencije koje čuju psi. Xolotlova partija posjeduje različite okultne sposobnosti, ali najuočljivija je sposobnost da čuje subvokalno - čuje i prenosi.



Jean Delvilleov crtež Parsifala napravljen je oko godine 1885., u usponu Oživljavanja Okultnog u europi. Delville je bio povezan sa „20“ i Ruža + Križ-em, umjetničkim pokretima protkanim ezotericizmom. Na ovoj stiliziranoj slici, on ocrtava tajnu psoglavog nadsluha: eustahijeve tube, stupci zraka koji rade poput antena da prenose frekvencije iznad pojasa normalne čujnosti. On prikazuje stupce koji padaju dolje iz Parsifalovih ušiju, idu oko glave, rogovi nadosjetilne čujnosti, još jedan set antena koje su umjesto na zvuk osjetljive na svjetlost, posebice na mekanu, lunarnu Organsku Svjetlost.

Delville je htio prikazati Parsifala kao primjer uvježbanog inicijanta sposobnog da šalje i prima vidovito i nadosjetilno. Jednako tako on bi mogao predstavljati nekoga iz Xolotloove posade {ekipe}. Zmijska struja u kralježnici izvija se poput glave vrata violinske paprati u trozubčani čvor tople vatre u soma čakri, psihosomatskom centru ispod srca, poznatom jedino siddhas-ima i isključenog iz uobičajenog modela čakri. Delville ga predstavlja simbolički sa hebrejskim slovom Šin, „božanska vatra“.

Xolotlova partija može izgledati hladno, rezervirano {povučeno} i strogo, čak i prijeteće. No, prisno poznavati te čarobnjake znači dodirnuti tajnu iskrenost (toplinu) koju oni utjelovljuju.

Šok terapija

Postoji bliska paralela između Xolotla i Kali. Razmotrite način na koji je Kali opisana u njenoj ulozi Tripurasundari, uništiteljica triju svjetova na kraju Kali Yuge, kada civilizacija pada u vatri i poplavi, gola, ukrašena ogrlicom od nekoliko glava, pijući krv i jedući lešine, ona ekstatično pleše na tijelu inertnog Šive, njenog supruga. Ovo je mitska slika anestetičkog šoka, koji dolazi nad čovječanstvo kako se ono suočava sa izumiranjem zbog prirodnih katastrofa, jednako kao i zbog psiholoških katastrofa, sloma svakodnevnog života, sloma paradigmi, gubitka svih očekivanja, žrtvovanjem vjere, i krajem svih nada. Danas se nalazimo na rubu svjedočanstva kolektivne manifestacije onoga što Stan Grof naziva „spiritualne hitnoće“. Njegova nedavna knjiga Kada se nemoguće događa prezentira živi popis takvih hitnoća.

Newari style thanka, Katmandu, 1999.
Shamanism and Tantra in the Himalayas,
Muller-Ebeling, Ratsch et al.

U jednoj karijeri bez premca koja se proteže kroz 50 godina, koja je započela kliničkim zapažanjima na tisuće LSD sesija, uključujući svoja vlastita, Grof je pokazao da traumatska iskustva koja su normalno raspuštena (odbačena, smijenjena) kao npr kod „mentalnog sloma“ ili „mentalnog oboljenja“, predstavljaju zapravo prilike za proboj u ne-uobičajenu realnost i zadobivanja paranormalne percepcije. Kraj vremena 2012-e, označava golobalnu pandemiju takvih prilika, šansi. Signalizira da je svijet poludio, sa milionima ludih i bespomoćnih ljudi, ošamućenih gubitkom svojih navika življenja i užasnutih na dnevnoj bazi sa skalom i žestinom geofizićkih promjena.


Zamislite izraz zapanjenosti i užasa na licima ljudi bespomoćno uhvaćenih u katastrofičnim geofizičkim promjenama poput iznenadnog podizanja razine mora, zemljotresa i opakih oluja: to je izražavanje Xolotla, praznookog i prestravljenog. Crvena usta podsjećaju na krvav osmjeh Kali. Glava je lubanja poput lica šamana koji se magično pretvorio u kostur, a detaljno razrađene uši sugeriraju pseću sposobnost sluha za podtonove. Na svom torzu Xolotl ima pločast oklop, ima i dvije okrugle rupe (za paljenje tamjana) na mjestima soma čakre i solarnog plexusa, srce i stomak traumatski probušene spektaklom masovnog uništenja. Pa ipak ova stravična trauma ima još jedno lice, kao što je Grof mislio kroz tolike godine: fizičke i psihosomatske traume predstavljaju šokoviti smjer ka zadobivanju paranormalnih sposobnosti. Kada se uobičajena realnost raspadne pred našim očima, počinje svitati ne-uobičajena realnost.

Quetzalcoatl ima dva brata. Jedan je ogledni šaman, Tezcatlipoca, Gospodar Zadimljenog Ogledala. Drugi je njegov brat blizanac, Xolotl. Aztečko kiparstvo oslikava dva božanstva, Quetzalcoatla i Xolotla, leđa uz leđa, združena u jedan entitet.

Ogromna spiritualna hitnoća koju treba poduzeti od strane ljudske vrste u stalno povećavajućem broju, sa prirodnim katastrofama, društvenim nasiljem, i potpunim ludilom koje se povećava prema 2012.g., otvoriti će pečate paranormalnih sposobnosti i rasprsnuti vrata brane ne-uobičajene realnosti. Kako se svijet koji su ljudi napravili razdvaja u konvulzijama vatre i poplave, tako će se i ponovno izdići, ali najprije unutar ljudske percepcije, jer viđenje novog svijeta dolazi sa traumatskom ekstrapolacijom osjetila prema ne-uobičajenoj realnosti, u istom onom trenutku u kojem promatramo destrukciju postojećeg svijeta.