Kad se mačka mora baciti u kuhinju, i posložiti lonce,  ne osjeća se baš kao kod kuće..

Kaže se, svaki lonac ima svoj poklopac, ili ono, svatko se češe gdje ga svrbi..

Ima li među te dve izreke poveznica?

O, da... Ono što nosiš u sebi, makar bio trenutak, od tih sastojaka kuhaš objed za goste ili one najbliže tebi..

I nudiš pa nudiš.. Ono što misliš da tebi odgovara, svakako mora odgovarati drugima.. Uf...

Nekom bude preslano, pa ti uvjeravaš da si probao, i da nije.. Nekom je previše bibera, pa ti kažeš da je to zdravo za probavu, nekom ne odgovara češnjak, a ti kažeš da je to dobro za krvožilni sustav, i stalno, stalno pokušaj uvjeravanja, razuvjeravanja u vjerodostojnost vlastitog recepta..

Pa onda postaješ lonac, koji traži svoj poklopac..

I nađeš ti to nekako..Ali jelo uglavnom kuša samo mali broj lončića koji imaju svoje poklopčiće..

Ili ono..moram se počešati po leđima, a ne mogu dohvatiti nasvrbljiviji meridijan češkanja..

Pa kumiš i moliš, pa se netko smiluje.. I počeše..Pa ode..A ti bi još i još..

Sve su to vezanosti..

Pustimo druge da razvijaju svoje okuse...

Ako se ne možemo počešati, trljamo leđa uz zid, ili nađemo prijatelja sa kandžicama, koji će ti vrlo rado pomoći..

Sve drugo je opsesija..

Bez koje možemo..