Danas se govori kao nikada prije. Preko ljudskih glava kotrlja se lavina praznih riječi. Svatko želi govoriti. Svatko želi dati oduška svome srcu. Svatko traži pravo da govori. Ali malo njih ima što reći. Jer malo njih se trudi primiti iscrpnu informaciju. Malo njih podnosi tišinu razmišljanja. I jedva je tko spreman staviti se u kožu drugoga.
Prihvati da je drugi drugačiji, da drugačije razmišlja, drugačije djeluje, drugačije osjeća, drugačije razgovara. Budi oprezan u svojem govorenju. Riječi su moćno oružje koje može nanijeti mnogo nesreće. Ne pljuj ni po kome svojim jezikom i svojim neobuzdanim ustima, nikoga ne prikraćuj i ne ponižavaj. Gruba riječ, oštra riječ - to može jako raniti, povrijediti, dugo u srcu boljeti i ostaviti ožiljke.

Gospodine, pomozi mi
zauzdati jezik
sve dok ne znam što želim reći.
Zalažem se za tišinu.
Ljubav ne pravi buku.
Riječi pokreću. Kako? Riječi koje su pune sitničave kritike, pune mržnje i žele dotući druge, rastavljaju ljude. Stvaraju nemir i dovode do nasilja.
Riječi koje su pune snage ljubavi, sastavljaju ljude. Zrače radošću, čine ljude novima i stvaraju jedan bolji svijet.
Svaka riječ je kao rađanje.
Riječ koja prodire u srce
mijenja srce.
Riječ u pravi trenutak kazana, saslušana,
napisana ili pročitana
kao kruh je u vrijeme gladi.
Budi ljubazan u svojim riječima. Riječi moraju biti svjetlo, riječi moraju miriti, moraju približavate ljude ljudima, uspostavljati mir. Gdje riječi postanu oružje, tu nastaju i neprijatelji.
Život je prekratak,
a naš svijet jako mali
da bismo iz njega stvarali bojno polje.

Izvor:Glas Koncila, broj 2 (1594), 9.1.2005.