Tu sam...

Došla sam slijedivši trag tvojih koraka, koje niti jedan pokušaj brisanja ne može sakriti..

Nepojmljivo je, koliko nepogrešivo mogu osjetiti miris Tvoga daha, koliko god me preplavljivali mirisi svega onoga, što bi htjelo biti Ti...

Doveo si me svojom željom, u ovu sobu vlastite moje duše, da je ponovo pogledam, jer sam je odavno napustila, krenuvši na dalek put, za Tobom..

A Ti si se pretvorio u maleni titraj svjetla  i sakrio se negdje u kutku mene same, puštajući me, da odem gdje želim..

Zapravo, sva moja putovanja pokrenuta su željom da Te zagrlim i više se odvojim od Tebe..

Sada si tu, a ja se ne usudim prijeći prag vlastite sobe duše..

Plašim se, da je vrijeme isteklo, i da si odustao odavno od želje da me čekaš..

A što ako je soba prazna?

A Ti se skrivaš negdje dalje?

Pogledaj kako se anđeo mog  života bori protiv anđela smrti, ne bi li mi omogućio savršenost našeg susreta...

I pogledaj, kakva sam bila na početku

krenuvši na putovanje bez kraja...

Da li ćeš me zagrliti

iako ni sama ponekad ne znam kako više izgledam??

 

 

TI SI TU...

KAO ŠTO NE POSTOJI NAČIN DA SE OBRIŠU MOJI KORACI

KOJIMA DOLAZIŠ DO MENE

TAKO NE POSTOJI NAČIN DA TE GLEDAM I GRLIM ONAKO

KAKO SAM TE GRLIO KAD SI ODLAZILA OD MENE...

POGLEDAJ,

VIŠE NEMA ODLAZAKA

OVA SOBA JE KONAČIŠTE

I ODMORIŠTE..

SJETI SE,

UVIJEK SMO SE OVDJE SRETALI I ZAGRLILI

PRIJE SVAKOG PUTOVANJA..

i UVIJEK SAM TI ŠAPTAO DA NE MORAŠ ODLAZITI

AKO NE ŽELIŠ...

A TI SI ME ŽELJELA VOLJETI UVIJEK I NANOVO SVE VIŠE,

KAO ŠTO JA TEBE VOLIM, KAD GOD MI SE PONOVO VRAĆAŠ..

HOĆEŠ LI ME PONOVO NAPUSTITI?

Ti, koji Jesi, jedini znaš odgovor...