Trideset je žbica u jednoj glavini.
Bez čega kola ne idu
jest rupa u sredini.
Oblikujte posudu od gline.
Praznina je ta
Koja je korisnom čini.
Izdjeljajte lijepe prozore i vrata,
no korist je od sobe
u njenoj praznini.
Korist nečega što jest,
o onom što nije
ovisi.
- Tao Te Đing -
Bez čega kola ne idu
jest rupa u sredini.
Oblikujte posudu od gline.
Praznina je ta
Koja je korisnom čini.
Izdjeljajte lijepe prozore i vrata,
no korist je od sobe
u njenoj praznini.
Korist nečega što jest,
o onom što nije
ovisi.
- Tao Te Đing -
Budnom oku ne promiče da u formi koju on čini, postoji nešto što osjeća da On Jeste, i da je to što on osjeća kao Ono Što On Jeste, drugima je izvor stalnog bježanja. Iako shvaća da ne može direktno da ih uputi na to, jer nema na što da ih fokusira, niti ima kako da ih fokusira, on priča, nekada priče, nekada bajke, nekada izmišlja čakre, kundalini ili šta mu padne na pamet, kao način da čovjeka približi smjelosti da u sebi potraži ono Što On Jeste. Neki su smislili priče o putu, neki o vrlinama, neki o bogu i bogovima, ali ono što su svi rekli bilo je da morate na neki način postati suptilniji, senzibilniji. Njihovim jezikom to bi značilo da morate odbacivati, odbacivati sve ono što unutar Sebe ne osjećate kao Sebe.
Mnogi su osjetili prazninu u sebi i mnogi su pokušali i još pokušavaju pobjeći od nje. Ispunjavajući tu prazninu svim i svačim. Imenovanjem nepostojećeg, davanjem značaja rupi u sebi, neki koji su je dodirnuli pobjegli su ponovo u prazna učenja koja sljede, bježeći glavom bez obzira. A to su najčešće oni koji nas ubjeđuju u karmu, u čakre, u kundalini, u brahmana, u smislenost imenovanja i smislenost laži koje sami žive.
Lako je pobjeći i zagrnuti se imenovanjem, vezivanjem za značenja bez smisla, davanjem značenja onom što ne postoji sem u mašti večine ljudi, teško je ostati i sagledati sebe kao šupljinu koja je ispunjena mislim i emocijama koje jedni drugima daju smisao koji ne postoji. Teško je suočiti se sa sobom, prazninom u formi, jer to zahtjeva da se suočimo sa onim što ispunjava tu prazninu u nama i to odlučno odbacimo kao nešto što nismo mi sami. Jer mi to nismo, bez obzira koliko se trudimo ne vidjeti to.
Vrč u kojem stoji cvijeće ispunjen je prazninom i to mu daje smisao. Bez tog smisla on ne bi imao svoju funkciju. Kuća omeđena sa četri zida u sredini je prazna i bez obzira koliko je punili i punili namještajem kao što punimo sebe svim i svačim naposljetku otvorenom oku postaje očigledno da je praznina ta koja daje smisao kući. Koliko god predio bio ispunjen poljima, brdima i objektima, praznina je ta koja ga čini.
"Nevidljivo je Vidljivim skriveno!"
Bez tog "nevidljivog", bez te praznine, ne bismo znali što je punina. Dvojnost skriva Jednost. I to je svrha dvojnosti. Ona ne želi sakriti istinu, jer Istina nije ni jedno ni drugo. Istina je Oboje. Prožeta je dvojnošću i jednošću i TO čini Istinu Istinom. Ni dvojnost ni jednost ne bi mogla da postoji bez onoga iza. Ili onoga što to dvoje čini TIME Što Jeste. Ako vam kažem da je dvojnost iluzija, svi pomislite da je to loše. Ako vam kažem da je Jednost Istina, svi pomislite a šta je sa dvojnošću? I što god da vam kažem pomislićete suprotno, zbog toga postoji negacija. Zbog toga postoji negiranje jednog i drugog u zavisnosti od trenutka i čovjeka ispred.
Korist nečega što Jest, o onom što Nije, ovisi.
Tijelo koje imate, preciznije koje koristite, ispunjeno je Prazninom kao Osloncem stvarnosti. Ne zaboravite "Nevidljivo je Vidljivim skriveno!". Ono (tijelo) ispunjeno je Prazninom. Da nje nema vaši organi bi od silne stisnutosti popucali, ne bi mogli da rade. Da nema praznine nebiste mogli prepoznati vaše misli, da nema praznine emocije bi bile sabijene i vi bi prosto nestali od te snage. Da nema dubokog sna, kao ispoljavanja Praznine, umrli biste jako brzo. Muziku čujete zato što iza svake note postoji Praznina, što iza svakog zvuka stoji Praznina.
Mogao bih tu Prazninu nazvati i Nepostojanjem, ne bi pogrešio. Jer da nema Nepostojanja vas samih ne bi bilo ni Postojanja Forme koju vi ispunjavate.
Univerzum je spoj Praznine (Nepostojanja) i Forme (Postojanja). Jedno bez drugog ne može. Jer jedno drugo ogleda u svojoj Jednosti.
Kada se probudite i sagledate ono što je Život sam po sebi, shvatite da je Život i Prazan i Pun u isto vrijeme.
Tišina nasuprot zvuka.
Buku uma ispunjavaju periodi tišine. Jeste li ju primjetili? Jeli vas ona ikada obuzela? Jeste li joj se ikada prepustili?
Jeste li se ikada prepustili Ne-Ja osjećaju?
Ja koje imate čini Ne-Ja. Drugim riječima forma koju imate, misaono-emotivno-tjelesno, usko je povezana Prazninom, Nepostojanjem.
Često ste čuli i pročitali u onom što pišem da ljudi nemaju sebe, da su mašine, leševi koji hodaju. Da su zombiji. Jeste li se ikada zapitali zašto sam to rekao, zašto sam imenovao ljudski rod sa mašinama ili zombijima ili kokoškama???
Vjerujem da su mnogi od vas to prihvatili zdravo za gotovo ili ste to odbacili bez imalo razmišljanja, opravdavajući Bhairavino pisanje kao buku u vazduhu, kao prosto blebetanje ili ljubomoru.
Ono što čini svakodnevnog čovjeka jeste da tu Prazninu u njemu on ipunjava tzv. smislom. Trpajući u nju tzv. smislene stvari, učenja, učitelje, porodice, autoritete.. samo zbog jedne stvari. Ne zbog nekih drugih, jer sve one druge izviru iz te jedne stvari.
Čovjek ne smije da se suoči sa svojom Prazninom!!!
On je se boji. On je u paničnom strahu da je Praznina ono što ga čini. Ali vi niste nikada upoznali svoju prazninu, i ono od čega bježite nije Praznina, ne poznajete je.
Ne bojite se vi nepoznatog, vi se bojite gubitka poznatog!!!
Koliko istine leži u ovim riječima. Samo je većina ne razumije.
Predstave koje imate o sebi i svijetu, to je ono što ne smijete da ostavite. Imenovanja, misli, emocije.. sve to što smatrate svojim, to je ono što se bojite izgubiti. Misli vam daju smisao, emocije također, tzv. djela i stvarnost koju smatrate za stvarnom, vam daje smisao. Ali ono akutno u vama jeste STRAH da vidite na čemu sve to stoji. A to na čemu stoji jeste Praznina. A zbog tzv. poznavanja praznine koju ste poistovjetili sa depresijama, frustracijama i ko zna kojim još mislima i emocijama, vi ne smijete da pogledate u sebe.
Kada odbacite sve to što smatrate sobom, ta Praznina Sebe izlazi na vidjelo i ne možete da joj izbjegnete. Ona je veliki dio vas. Misli, emocije, djela su samo zrno prašine u onom što vi činite kao Praznina.
Kokoške ne znaju za svoju Prazninu i samo kokodaću. Otud moj naziv za neke ljude, KOKOŠKE. Mašina ne zna Sebe, jer ono što nju čini jeste mehaničnost i proračunatost dijelova i spoj struje sa njima i otud moj naziv za neke ljude, MAŠINE.
Leš nema života, samo pokrete, ideje koje su mu ubačene zajendno sa emocijama, otud moj naziv za neke ljude, LEŠEVI.
A one koji su krenuli da se suoče sa svim onim što oni jesu, koji ne ponavljaju riječi Avatara, Gurua, Baba ili Djedova, nazivam Živim Ljudima, Budnima..
Živ čovjek ne sljedi nikoga, sve odbacuje dok na kraju i sam sebe (misaono-emotivno-djelatni dio) ne odbaci i ne ostane onaj Izvor koji On Jeste.
Možete proučavati sva učenja koja proučavate, citirate razne tzv. autoritete, ali vas nema. VI STE MRTVI. Vi ste MAŠINA, KOKOŠ, ZOMBIJ.
Samo onaj koji smjelo se suoči sa svim onim što nosi sa sobom je ŽIV ČOVJEK, BUDAN ČOVJEK. Možda Bhairava za vas fino piše, možda mu jebete kevu.. nebitno. Odbacite sve to, jer to niste vi. Ovo što pišem su samo smjernice, prst koji ukazuje na mjesec i ništa više.
No znam, lakše ćete odbaciti Bhairavu, nego gurua, neki autoritet, Anandamurtija, Chinmoja, Vivekadandu, Joganandu ili koju već ANANDU, jer vam oni daju smisao u vašem besmislu ideja koje imate u sebi.
Teško ja imati za autoritet nekog kao Nisargadattu, Ramanu i njima slične, jer oni vam razaraju i same sebe u vama. I od vas traže da i njih same odbacite zajedno sa sobom.
Ali vi ne znate što je to što oni traže da odbacite, jer mislite da ste vi misao-emocija-djelo, a niste.
Učenje koje na kraju ne odbaci samo sebe, jalovo je učenje i treba ga odbaciti. Učitelj koji ne negira samog sebe na kraju posla, je idiot, lažljivac, licemjer i treba ga izbjegavati.
Organizacija koja stavlja organizaciju iznad čovjeka i njegove prirode bez obzira koliko vam prodaje ideju smislenosti te organizacije, koja sebe na kraju ne odbaci prosto kao formu, treba izbjegavati.
Šumu čini jedno drvo. Čovječanstvo čini jedan čovjek. Misli čine jedna misao, emocije čine jedna emocija, djela čine jedno djelo.. ali to malo njih razumije i vidi.
Formu čini Praznina. Praznina ispunjava Formu i to dvoje čine Jednost života.
Smjelost je ono što se od vas traži, imate li je?
Lako je kokodakati u kokošinjcu. Izađite iz kokošinjca, tora u kojem se nalazite i pogledate što osjaje. Pogled je veličanstven ali traži smjelost da izađete i odbacite sve ideje i kokoške autoritete koje vas drže u mreži kokošinjca.
Morate izaći iza zida iza kojeg se skrivate a čine ga ideje i autoriteti.
Ne bojte se. Nema nikog na toj čistini, Praznini. Ne preti vam opasnost od nikoga, jer svi se skrivaju iza zidova u svojim kokošinjcima.
bglavac
edin.kecanovic
