Kažu da tražimo Istinu, jer će nas Istina osloboditi...

Sizifov ili Prometejev put, u oba slučaja, čini se put patnje  i uzaludnosti..

Ali zaboravljamo na trenutak jedno:

I Sizif i Prometej, Bogovi su, koji vlastitim odabirom biraju svoj način traženja i dokazivanja Istine..

Mislite li da nisu tisuću puta rekli (poput Sina Božjeg)." Neka me mimoiđe ova čaša.."

Ali su ipak ispili pehar do dna...

Nije lako pokidati lance, i dotaknuti odškrinuta vrata pružene nam slobode...

Često nailazimo na slagalice, poput babuški, kojima smo se voljeli igrati kao djeca..

Otvaramo jednu lutku, u njoj druga, pa treća, velika sadrži puno malih...

A kad se dođe do najmanje, poželimo i nju otvoriti, ali ne možemo..

Fizički ne...Ali, treba razgrnuti veo vidljivosti, i početi tražiti iza vela..

Kažu da Istina oslobađa,

ali, kako razmišljati o njoj, ako smo zbijeni unutar tora, i mislimo samo na zelenu travu ispred nosa, ne razmišljajući o ljepoti planinskih vrhunaca, obasjanih jutarnjim rumenilom..

Hrpa Bogova, svaki za sebe ima slobodnu volju za popudbinu na putu prema Istini, a zadovoljavaju se onim što im je pruženo kao jedina solucija- preživjeti, kako tako, bez spoznaje da preživljavanje nije i nadživljavanje... Ovčice trebaju pastira, same ne znaju živjeti...

Gotovo nemoguće je razbiti iluzije i prihvatiti mogućnost drugačijeg izbora...

Kokoši u kokošinjcu, smiju se iza ograde ovcama, uvjerene da su slobodnije od njih...

Nije poanta u vrstama i obliku postojanja, nego u tome, da ograda zapravo i ne postoji..

Lažno je napravljena, poput onih pod naponom, dva tri puta se opečeš, pokušaš li pobjeći, i poslije više i ne pokušavaš...

Ali, Istina će pronaći svoj put iza ograde i povesti nas sa sobom..

Duše u nama smiješe se, jer eoni pokušaja manipulacije, doživjet će poraz pred željom za slobodom, koja je jača od svakog pruženog i lažnog oblika slobode...

Da...

Istina će nas svakako osloboditi, pod uslovom da ne odustajemo od toga da je tražimo..

I ne zaustavljamo se kod prvog putokaza, kojeg je netko iz hira i vlastite želje za moći, okrenuo u krivom smjeru..

Istražujmo, pođimo od sebe...

Bog u nama, otvara nam zlatnu kapiju vječnosti...

Ne postoje drugi Bogovi izvan mene, sve je u meni zapisano..

Neizbrisivom tintom ljubavi- pod vlastitom slobodnom voljom...

Lav će biti uz janje, zmija ležati uz golubicu, čovjek uz čovjeka, oboje prekriveni plaštom oproštenja, zaboravljajući na sve pokušaje razdvajanja i mržnje..

To je istina koja oslobađa..

I Nadohvat nam je, iako se čini nedostupna..

Potrebno je samo malo više vjere u sebe, i vlastitu božanstvenost..

Sve dalje je lako..