Pogledaj me, malena...

 Ne obaziri se za svakim krivim korakom, što si učinila...Da li postoje uopće krivi koraci? Postoje samo putevi kojima koračate do mene. I postoje oni koji će te pokušati skrenuti sa tvoga puta..

Svatko bira sam svoj način učenja, svoje pratioce na putevima, koji će im pomoći da mi dođu bliže, bilo patnjom, bilo radošću.. Poklonila si nekom osmijeh?

Predivno.. Poklonila si nekom suzu? Sam je kroz tebe tražio svoju suzu koja opet vodi bliže meni..

Ne osuđuj, ni druge, ni sebe.. Ne zaustavljaj korake..

I ne obaziri se unatrag..Jednom ćeš shvatiti da je sve osim Mene samo privid i pozornica, paluba broda, na kojoj se dešavaju predstave, koje su stvorene za nešto više od samog prikaza i igranja uloga..

Da li ja to samo sa tobom razgovaram?

Ne.. ja razgovaram istovremeno sa mirijadom mojih kapljica, koje svojom željom da svijetle, čine veliku dugu..

Koja spaja nebo i zemlju..

Želiš znati koliko te volim?

Izaberi jedno biće koje najviše voliš u svom životu, za kojeg bi dala sve...

Ja te volim nebrojeno puta više, i uvijek sve više..

Izaberi jedno biće, za koje misliš da je najnevoljenije na svijetu, prezreno, odbačeno od svakog ljudskog pogleda, zatvoreno u nagušćem kutu vlastite tame..

Ja ga volim više od tebe u ovom trenutku,

Nije apsurd. Samo djelić Istine..

Jer to biće sanja u svom mraku svoj most kojim korača preko bezdana do mene,

a ti si budna  a opet sanjaš da gradiš..

Ne zaustavljaj korake.. Pusti mene da prevaljujem bezdane.

Ti si svoj prešla..

Budi svjetionik na svom moru života, ja ću biti i ostati duga, kad se olujni valovi smire nakon kiše..