Kada je riječ o konkretizaciji JA i pitanjima koja se tu pojavljuju, možemo pričati o raznim situacijama u kojima se konkretizacija JA može vježbati. No prvo, što znači konkretizovati JA. Stvar je u tome da se u ovu razinu ili razinu uma i tijela dovede svjest onog što Jeste ili JA. A to bi značilo da čovjek prestaje sa klasičnim igrama i igricama i krene potpunije, totalnije u iskušavanje svakodnevnog života. Također konkretizovati JA znači u svoje dijelovanje uvesti svjesnost ne samo pažnju i direktno djelovati iz osjećaja JA ili Ja Jesam, te svaku djelatnost direktno prožimati tj. biti to JA u situacijama. Ne djelovati mehanično ili po navici.
Ono što neke zbunjuje jeste to oko vrlina što sam napisao. Da su one nebitno isto toliko koliko su bitne. Ako ste se vezali na JA osjećaj i pratite JA ili se trudite biti Svjesni i Pažljivi tokom dana, pravila koja su postavljena za druge spiritualne grupe ne važe za vas. Ali to ne znači da su ta pravila šuplja ili beskorisna. Neka od tih pravila su izuzetno korisna dok su neka obično drilovanje uma. Ako neko osjeća da bi trebao da radi sa nekim pravilima ili konkretizuje vrline onda neka to koristi. Prosto zato što je njegov sistem vjerovanja naštimovan tako.
Ono što sam doživio kada sam intezivno radio na sebi sa Majstorom bilo je da sam većinu toga odbacio jer sam skužio da se temelji na krivim motivima. Niste nimalo duhovniji ako ne jedete meso ili ne pušite ili ne pijete ili ko zna šta. Kao što niste nimalo bolji ako to sve radite. Moja praksa je bila da uvodem odbacivanje nekih tzv. poroka samo onda kada to razumijem, ne prije toga. Onog trenutka ako osjetite da vam meso šteti tj. da osjećate loše vibracije u sebi dok ga jedete ili posle kada ste već jeli, koje vam ne odgovaraju a možete ih povezati sa jedenjem mesa onda je i poželjno da odbacite jedenje mesa. Ako to radite zbog duhovnosti, bojim se da samo sami sebe lažete. Ista stvar je i sa svim ostalim.
Oslonite se na svoje razumjevanje i svoje odluke, ne na ono što većina radi ili što zahtjevaju neka pravila u duhovnosti.
Ako ste odlučili da radite na direktnom putu ka Sebi, znači putem svjesnosti, pažnje ili vezanjem na JA Jesam, onda morate biti dovoljno osjetljivi da primjećujete svaki put kada se desi da iz toga izađete. Morate vidjeti svoj um kao da je nečiji tuđi ne vaš. Na taj način vi se upoznajete i ne vežete za njegove fluktacije ili vibracije. Što to znači?
Znači da morate vidjeti kako funkcioniše vaš um i znati zašto i kada se to javlja. Jer postoji nešto što se zove gravitacioni i levitacioni uticaji uma. A to znači da um ima mehanizme koji vas više uvlače u nesvjesnost i mehanizme koji vas više podižu. Drugim riječima. Svađa ili atmosfera koja je teška jeste gravitacioni uticaj. Dok recimo muzika ili fini i suptilni ljudi ili recimo sjedenje kraj rijeke su levitacioni uticaji. Sa znanjem o uticajima možete mnogo brže da prelazite iz gravitacionih u levitacione i obrnuto kada od vas situacija traži da ste više "na zemlji".
Također bitno je poznavati "svog neprijatelja". Jer on uvijek radi na tome da vas "porazi". Znači kada u vama djeluju izrazito jaki mehanizmi i par dana ste u njima onda ćete jako teško moći da budete svjesni ili Budni. Ali morate probati da budete barem Pažljivi. Tj. morate naučiti da ipak pokušate da sagledate situaciju u kojoj se nalazi um a s njim i vi.
Zato je jako bitno da vježbate Pažnju i Svjesnost u situacijama koje su lakše ili u situacijama kada ste neuznemireni. Jer vježba čini Majstora.
Morate vidjeti kada je vaš um, um mame, kada je um tate, djede, babe, autoriteta i slično.
Kada pričam sa nekima od vas, jako rijetko vidim da su to oni, obično je to društvo u vama, personalizovano do bola. Jer vi možete biti svjesni ili Budni u nekim situacijama koje su vam prirodno lake, ali kada na red dođu situacije koje su same po sebi teške ili Tamaistične, vi ćete se potpuno izgubiti. No treningom na lakšim situacijama vi stjećete mogućnost da se i u teškim ili Tamaističnim situacijama snađete. Makar to bilo kada je već situacija prošla.
Sada, kada ste se učvrstili u osjećaju JA tada ćete primjetiti razine JA osjećaja. Postoji mnogo razina JA. Tako recimo JA koje osjeti čovjek koji je doživio Samospoznaju ili odgovor na pitanje Ko sam Ja, nije isto kao onaj koji zna sve one bitne odgovore na to i slična pitanja, tipa: Šta je čovjek ili drugo ljudsko biće ili Šta je Život ili Šta je JA ili Šta je Bog ili Šta je Univerzum ili ko zna koja još pitanja.
Recimo čovjek koji je doživio JA u razini dubine Ko sam Ja ili ti najniži osjećaj JA će svoje JA osjećati kao da je to njegova svijest koja ispituje, koja je svjesna i slično. Ali i ona će imati granice i to granice koje je on nesvesno ili svesno sebi postavio. Njegova razina JA je obično vezana na njega samog. On još uvijek ne osjeća život kao Sebe, niti u drugima vidi JA koje su oni i slično. No, postoje i razine odgovora na ta pitanja koja opet zavise od samog tragaoca.
Kako se razine produbljuju JA postaje sve profinjenije i počinjete ga osjećati u svemu oko sebe, tada se desi prodor iz Sopstva u Jedinstvenu svijest. To je trenutak prodora kroz posljednju granicu koja dijeli Biće od Apsoluta.
No, postoji nešto što bih mogao nazvati i postojanošću JA ali i sa osjećanjem Drevenosti JA. JA koje je postojanije njegovo ispoljavanje i konkretizovanje u ovoj razini postaje temeljitije, dublje, moćnije, ispunjenije tj. sve oko njega je ispunjenije Njime ili JA. Kada se krene osjećati Drevnost JA stvar je u tome da se ta drevnost osjeća kao u prostoru i vremenu. Počinjete shvatati da nije bilo trenutka kada niste bili JA. Osjećaj polako ulazi u ono izvan ove planete i prostora i vremena gdje se sada nalazite. Možete osjetiti, primjera radi bilo koji period na ovoj planeti na bilo kojem mjestu i uvijek ćete biti JA.
Čak i kada najdublje spavate VI ZNATE DA STE BILI TO JA.
Da bi postojalo svjedočenje ili svjesnost morata postojati SVEST. Tek tada sam proces svjedočenja započinje i mi možemo reći da postoji JA koje svjedoči ili svjesnost. Svjedočenje se javlja samo onda kada je Svijest okrenuta KA nečemu. Tada se dešava pojavljivanje JA svijesti koja svjedoči. Ta JA svjesnost je odvojena od JA-JA ili potpunog Apsoluta kao nekom tankom opnom i koja je Individualizovana i možemo reći da je ona povezana sa Sopstvom, kao načinom pomoću koje postoji Individualizovana Svijest ili Ograničeno Sopstvo. Trenutak kada ta opna pukne dolazi do stapanja JA sa JA APSLOLUTOM u kojoj više ne postoji svjedoćenje, svjedok i svjedoćeno, već sve postaje JEDNA SVEST.
No, ono što sam do sada skužio jeste da ni to nije kraj. Ono što intuitivno spoznajem jeste da tek JA koje je u potpunosti apsorbovano u JA APSOLUTA jeste naša Svjest i naša Istinska Priroda. To ja nema ni karakteristike, ni vrline, ni mane, niti zna za postojanje ičega sem same sebe. Ali ni sebe ne poznaje već je ona PROCES u koji možemo izraziti riječima samo kao radnju ili glagol. Ona JESTE.. BITI..
U Istinskom JA nema što da se svjedoči, nema ko da svjedoči, niti postoji proces svjedočenja.
To stanje najsličnije je stanju dubokog sna kada je sva svest O NEČEMU isključena i JA je postpuno apsorbovano u sebe, bez znanja o Sebi, bez poimanja Sebe.. itd.. itd..
Mi možemo pričati o JA Svjesti koja se pojavljuje pre svega ostalog. A to je slično osjećaju kada se ujutro budite. Prvo izlazite iz Apsorbovanog JA u Svest, nakon toga pojavljuje se Individualno JA ili Sopstvo i tek tada vi doživljavate svijet kao svijet kojem VI kao JA Jesam svjedočite.
Pravo ili Istinsko JA koje vi Jeste jeste kao da ste osjećaj JA Jesam sabili u jednu malu tačku u jedan mali atom.. tolika je silina tog Istinskog JA.
Recimo ovako.
U Nirvikalpa Samadhiju nema svjedočenja, vi ste u potpunosti stopljeni sa JA i u tome nema pojavnosti, privida, sna, misli, emocija, niti bilo čega. To je sabijenost u JA APSOLUTA. Savikalpa Samadhi jeste trenutak kada se desilo ispoljavanje Nirvikalpa JA ili Ja Apsoluta u pojavnosti. I čak i za to JA mi možemo reći da je ono Pojavno JA, ne naše Istinsko JA. Ono je početak sna. Jer San ili ti Iluzija ovog cijelog univerzuma mora da ima Pojavno JA ili JA Svest u kojoj se javlja svjedočenje svijeta, iluzije, privida ili bilo koje druge misli, emocije.. ili tome slično i Ono mora imati Kvalitete pomoću kojih se ispoljava.
Kada se kaže da je Ljubav stanje Apsoluta to obično znači da je taj koji je to rekao tek dodirnuo JA Svest. Ne Istinsko JA. U Istinskom JA nema ni ljubavi, ni radosti ili tome slično. Ne zato što te osobine ili kvalitete JA ne postoje, već zato što NEMA NIKOGA KO BI osjetio te kvalitete. Kvalitete se osjećaju tek u Saguna Brahmanu. U Nirguna Brahmanu nema nikog ni ničeg što bi svjedočio bilo koji kvalitet. Kvalitete nastaju tek na nivou Saguna Brahmana.
Za Saguna Brahmana mi možemo reći da je uzrok postojanja JA Jesam osjećaja. U Nirguna Brahmanu se gubi svaka identifikacija i mi to uslovno zovemo JA. U Nirguni nema ni pokreta, ni vremena, ni prostora, ni oblika.. ni.. ni.. ni.. već sama Svest apsorbovana u Sebe ili ti u nečem što bismo nazvali Mir - odusustvo svega poznatog.
Pozdrav
Bhairava
irida
bglavac
