Taman se malo smirila energetska situacija, aura čista, samo tako, kad evo ti opet raznoraznih teta i entiteta...

Oni koji ne vjeruju u vampire, imaju punu kuću češnjaka, ono- ..nek se nađe:."

A oni koji znaju za njihovo postojanje, znaju da tu ni češnjak, ni križevi, ni sveto pismo ne pomaže...

Pomaže samo vlastiti osjećaj, i dobro izbrušena intuicija...

A najviše pomaže- jednostavno, ne razmišljati o njima, dok ti se ne pojave blizu kruga...

Čitam dobru knjigu  Denisa Kotlara :" Mala studija o nevidljivim ljudskim i neljudskim entitetima i utjecajima"..

Ono čisto, da se informiram, jer desilo mi se par puta, da sam vidjela neka bića u njihovom stvarnom obliku.. Najtužnije je, što su ti likovi naizgled bili lijepi, prelijepi, no...prepuni silne želje za kontroliranjem drugih, što bi na kraju prelazilo totalnu dominaciju i prikačenost kojoj se je ponekad teško odhrvati..

Napominjem, kada jedna osoba traži ljubav, druga joj uzvraća, bez pokušaja uzajamnog kontroliranja... ali kada jedna osoba traži grozničavo ljubav, a ništa ne vraća, to se zove čisti vampirizam..

Nisam ništa novo rekla.. No, u knjizi se nabrajaju svi entiteti, koji se mogu prikačiti, čak i na daljinu, astralni ostaci, demoni svakakvih vrsta, mali i veliki, ali i mogućnost razlikovanja istinske nakačenosti, i karmike, iliti nekih dugova, koji nas psihički opterećuju i nisu ponekad ugodni, dok ih ne otkrijemo i ne uhvatimo se u koštac sa njima..

Prije nekoliko godina, pala mi je napamet jedna misao, i kad sam je izrekla svećeniku, umalo me nije zapalio na lomači.. Rekoh mu: "Zar nema nikako za vraga šanse, da shvati, koliko je zapravo divno biti u svjetlu?"

I tek sad u ovoj knjizi nalazim odgovor na moje pitanje. Citiram:

"demoni, koji su natjerani na potpunu poslušnost, i žive u mračnom zatočeništvu, zapravo su prevareni, na tri načina:

Prva obmana je, da ne znaju, da kao stvorena bića nose u sebi Božansku iskru (Svjetlo), bez obzira što su posrnuli anđeli. Nadređeni su ih uvjerili da u sebi ne mogu naći ništa osim tame. Jednom, kada povjeruju da nemaju Božnsku iskru u sebi, počinju vjerovati da mogu biti poništeni, i vjeruju da im Svjetlo može nanijeti štetu.

Uvjereni su da u potpunosti mogu biti uništeni, i u pravilu, boje se Svjetla. naravno, ako se klone Svjetla, tako ništa o njemu neće saznati, i obmana je potpuna..

Njihovo postojanje se svodi na puko preživljavanje pod stalnim pritiskom i strahom da neće biti poništeni.."

Ne govorim ovo iz pukog sažaljenja, već zato, da naglasim tu šikaru i Džunglu raznoraznih nevidljivih entiteta koji se vrzmaju oko nas...

Svi imaju priliku pogledati i progledati, Svjetlo je svima dostupno..

Ali treba biti na oprezu...Biti upućen u mnoštvo života izvan ovog jednog, našeg, i što je najvažnije, pravilno se postavljati, bez ikakvog straha...

Nama mogu vladati drugi, samo ako dopustimo sebi spoznaju da sami nemamo snage za borbu protiv tame..

Kada kažem protiv, mislim na one, neprijateljski nastrojene entitete..

I još jedna zanimljivost:

U ustanovi gdje radim, već dugo je jedna baka, kojoj svaki dan, više puta na dan dolazi sin..on ima suprugu, unuke, ali, taj odnos prema majci je svima zapeo za oko, kao bolestan,  To izmjenjivanje nježnosti, masaže, i druge stvari, tu bi se psihijatar zamislio..

Majka ne može hodati, ali ima totalnu kontrolu nad sinom..  Inače, ona ne podnosi sunce, totalno je bijela, poput voska, gotovo prozirna.

Pomislila sam jednom..ah...klasični vampirić, no, njihov problem.. Nije ni na mom odjelu, ali je ponekad obiđem i pozdravim..

No, neki dan, dođe taj njen sin i traži za sebe od šefa, tekući jod.. Ljekarna nije radila.. Pa pokaže tijelo ispod majice ,i ruke.. Rana do rane, kaže imao je operacije, karcinom kože, sunce ga ubi... Skoro da se živ rastapa...

Pa vi recite da nisam u pravu?

Ne znači da su svi koji imaju karcinom kože vampiri, ali ovo je više nego očito...

a opet, niti sam se uplašila, niti išta rekla..

Poklonjena mi je mogućnost da raspoznajem entitete i svako biće poštujem..

Ali neke udaljim od sebe, jer vidim da je tako potrebno..

Niti jednoga ne mrzim.. Čudno, ali posmatram ih pažljivo, iako sa pristojne udaljenosti.. Pratim kod nekih želje i čežnje za promjenom, ako vidim, ali se ne približavam, dok ne vidim da mogu..

Ponavljam: stvar je osjećaja... Ne smijemo se niti plašiti, niti biti ludo hrabri, pa "istjerivati demone" na svoju ruku...

Na nama je samo da svoju auru redovno provjeravamo i čistimo.. Poput svakodnevnog čišćenja kuće ili stana u kojem živimo..

Jer osim fizičke, postoji i energetska higijena.. Zapustimo li se, postajemo meta svim mogućim sisačima i jedačima..