Barem pokušavaju to činiti.

Svaki dan..

Kao u starom filmu, pokušavaju od toga učiniti čak i predstavu, takmičenje, tko će najviše izdržati na nogama..

Ali duša se ne može ubiti..

Pokušavali su to od pamtivijeka.. Sve velike duše, koje su hodale zemljom, ipak su uvijek ostale pobjednici..

Isus je imao plemeniti cilj, u ljudima oživjeti ljubavlju, baš tu besmrtnu dušu, koja je bila zarobljena silnim nametnutim zakonima.

Pa su onda neki vidjeli, koliko je dobro, učiniti ga svecem, mučenikom, da bi mogli ljudima manipulirati, i ponovo ih zarobiti svojim licemjerjem i pohlepom.

I tako njihova zamisao traje tisuće godina..

I još traje..

Jer se iluzija dobro maskirala u božanske haljine i drži svojom rukom obećanja, da jedino ona daje život, i oduzima ga, po potrebi..

Gdje su deklarirani sveci i imenovani bogovi, tu ćemo sigurno zalutati, i nikad pronaći svoj put nećemo.

Bijah i ja dugo u tom oceanu, kojem se obala zagubila.

Od početka  uvijek birah čudesne neke svećeničko-monaške živote..

I svaki život sam odživjela sa srcem.

Tragajući za istinom..

Od malahitnih podova predivne Atlantide, do zelenih šuma i klifova Irske, gdje sam pratla suncostaje, i prolazak zvijezda preko neba..

Koračala Lisieuxom, otkrivajući polako mali put vjere kroz debele zidove samostana, i po prvi puta sretala se sa licemjerjem onih, u koje sam najviše vjerovala da žive za Onoga, radi kojega su se zatvorile u rešetke..

Koliko dugo je to učenje trajalo..

I konačno, u ovom životu, mogu prijeći u drugu učionicu..

U meni sada svi proroci i Mahatme, nalaze utočište.. Buddha se smiješi svojom savršenom spoznajom slobode, Isus svojom potpunošću ljubavi, Muhamed svojom čvrstoćom tla pod nogama, i mnogi drugi, koje i ne trebam imenovati, a ostali su živi, oslobođeni svih nastojanja da se zarobe u nečije zamisli i pokušaje vladanja drugima..

Sada nam pokušavaju nametnuti neke nove, vanzemaljske spodobe, koje navodno mogu sve, pa i dušu ubiti..

Sve to ostaje samo priča.. Zastrašivanje bez osnove.

Nešto što je oduvijek bilo neotkidivi dio Vječnoga, ne može se niti spoznati do kraja, niti uništiti, dok se ne vratimo u to Jedno, i ne pogledamo se sa tim jednim, Oči u oči..

Zapravo, pogledali smo se tisuću puta, uvijek, kad bi završili jednu etapu putovanja, ali smo to nekako uspjeli zaboraviti..

Jer nam od rođenja pokušavaju obrisati sjećanja na te susrete..

Ali, kada se amnezija povuče, ostaje čista Istina, obučena u ljepotu.

I tada dobivamo nezamislivu snagu.

I shvaćamo da duša uvijek  ostaje pobjednik.

Svoj čarobni ples će otplesati do kraja, i na nogama...