Središte središta...

Vatra nad svim vatrama, koja vodi ka najvećoj vatri.

 Premosnica ka pravilnim otkucajima vlastite volje, put od središta zemlje ka središtu univerzuma.

Krčenje trnja oko dvorca gdje spava uspavana ljepotica.

Ne dolazi princ po nju, koji je još opsjednut sindromom majke, zastao na putu sebeostvarenja..

Po nju dolazi zvijer, koja će se i ljubavika pretvoriti..

Kočijom kojom ati poslušno upravljaju, bez ijedne uzde i jarma.

bez ijednog povika...

Tek snagom upravljanom mislima...

Duša ka Duhu, materija koja tek služi kao čvrsto tlo otisnuća.

Hipokrizija i laži bez pokrića, nametnuti strahovi i grč kajanja radi učinjenog.. blokada na putu, balvan koji potiče revoluciju..

Sve jednom mora negdje proći, nakupine odnosi bujica... Voda..  Vodena vatra koja se opire uskom koritu nametnutih ideja i uobrazilji perfidne igre uma..

Hara...Neka bude... Svjetlost...Istinska vatra... I vidje netko da je svjetlost dobra..Netko nema imena.. Netko gubi svoju moć kad mu izmišljamo ime.. Netko je sve, netko je u svima..

Srce do kojeg dolazimo spojeni venama i arterijama, ploveći krvotokom vlastite probuđenosti i svjesnosti..

Ali prvo...pomičući barijeru i penjući se hrabro, opirući se mlakostima i bezvoljnim Učiteljima koji postoje samo dok ima učenika..

Hara...Volja...Ljubav...Pobjeda... Tek jedan od osvojenih vrhova.. Ali bez novog vraćanja u dolinu..

Pogled u visine traži odvažnost leta bez  krila..