Faze Tantričke Prakse

Tantička praksa  se može podijelti u nekoliko faza.

Svi imaju svoje individualne Samskare i svakoga u ovom životu one vode. No, ne možemo poreči da postoje ljudi koji su više nalik životinjama, tj. imaju pojačane nagone i instikte. No, čovjek koji nema Viveku (diskriminaciju) obično je gori od bilo koje životinje. Životinje su prirodna bića i samim tim potpadaju pod zakone prirode i o njima se sama priroda brine i njih ne možemo kriviti zato što ubijaju jedni druge ili zato što bilo šta drugo rade, jer one toga nisu svjesni niti imaju razvijen um pomoćo kojeg bi mogle da shvate zašto se tako ponašaju. Ali ljudi imaju Um i imaju mogućnost razumijevanja i tolerancije i samim tim je razvijeniji od životinje i ima mogućnost da napreduje i da se sam brine o sebi kao i da se brine od drugim ljudima u svom okruženju.

Samim tim čovjek ima mogućnost da ide ka Spiritualnoj Evoluciji i da se drugi da pomaže svijetu na svaki mogući način. Ali znamo da nisu svi ovladali svojom nižom prirodom i stoga je Tantra pokušala da ljudima koji imaju težnju ka Spiritualnosti približi tantričku praksu.

Početna tantrička praksa se zove Pashvacara ili Pashubhava (pashu - životinjska) i ona je namjenjena pročišćenju naše animalne prirode koja je još ostala u nama i vodi s vremena na vrijeme glavnu riječ.

Kako Sadhaka (tragaoc) nepreduje u svojoj Sadhani, pažljivo se rukovodeći savjetima Majstora, on razvija u sebi orgovarajuće ponašanje i život koji ga polako izdiže iz njegove niže prirode ili Animalne prirode i u toj fazi nazivamo ga Viira (herojem).
U ovoj fazi Sadhane učenici moraju biti pod kontrolom Majstora, zbog toga što s vremena na vrijeme prevlada njihva niža priroda i oni zaboravljaju Sadhanu i Spiritualni cilj koji su sebi nametnuli vraćajući se zadovoljenju svojh nižih čula u materijalnom svijetu. Zato je potrebno da je Majstor izuzetno blag, ali postojan. Tj. da stalno ima oko nad Učenikom i da ga motiviše da sve više i više radi na sebi ili upražnjava svoju Sadhanu.

Sarve ca pashavah santi talavad bhútale naráh;

Teśáḿ jiṋána prakásháya viirabhávah prakáshitah;

Viirabhávaḿ sadá prápya krameńa devatá bhavet.

–Rudrayámala Tantra

[U običnim okolnostima svi smo slični životinjama. Kad se spiritualna žeđ probudi u ljudima koji imaju nižu prirodu (više animalne prirode) oni postaju Viire (heroji), i kada se u potpunosti ustabile u Viirabhava fazi, oni postaju Devatas (bogovi). Nauka Tantre temelji se na ovim temeljima. Ljudi se nalaze u različitim fazama, u skladu sa svojim idealima - ljudi niže prirode (ljudi koji su pod jakim uticajem nagona i instikata), Viire (heroji) i Viiravhava (bogu nalik, božanskim). - i polako se penju stepenicama Evolucije. Dobar Majstor prilagođava lekcije u zavisnosti od stepena njihove psihičke i spiritualne evolucije.]

Vaedikaḿ Vaeśńavaḿ Shaevaḿ Dákśińaḿ páshavaḿ smrtam;

Siddhánte Váme ca viire divyaḿtu Kaolamucyate.

–Vishvasára Tantra

[Vaedikacara, Vaesnavacara, Saevacara i Daksinacara su različiti stadiji Pashubhava faze. Vamacara i Siddhantacara su faze Viirabhave i pripada Kulacarabhava fazi.]

Prva faza Pashvacara Sadhane je Vaedikacara. Ona nema neke dublje zahtjeve, ona je pretežno ritualnog karaktera. U očima Tantričkog učenika, Vaedikacara je najniži oblik Sadhane.
Ona je najniža jer ne nadahnjuje učenika da prevaziđe diskriminaciju i razlike.
U sputilnijim fazama Tantre diskriminacija ili razlika u kasti, boji ili socijalnom statusu nije sadržana, tj. Tantra u tim fazama ne razlikuje čovjeka po kasti, boji ili socijalnom statusu. U ovoj (suptilnoj) fazi Tantrik se identifikuje sa Bhairavom ili Bhairavii.

U Ajinanabodhinii Tantri je rečeno:

Varńáshramábhimánena shrutidásye bhavennarah;

Varńáshramabihiinashca vartate shrutimúrdhani.

U drugim Tantričkim spisima također je rečeno:

Ye kurbanti naráh múrdá divyacakre pramádatah;

Kulabhedaḿ varńabhedaḿ te gacchantyadhamám gatim.

[Čak i oni koji praktikuju Tantričku Sadhanu i meditiraju u Bhairavii čakri će, ako zadrže vjerovanje u razlike između ljudi, degradirati sebe na najnižu fazu sadhane.
Oni koji prihavaćaju razlike porijekla i kasti degradiraju sami sebe, i oni bivaju u sljedećoj inkarnaciji prebačeni u životinje (lisice, pse, svinje, crve ili čak u drveće i kamenje). Niko ne može sprečiti njihovu degradaciju. Praksa Tantre je praksa Evolutivne ekspanzije, ne involucije. Oni koji sljepo sljede učenja Veda i vjeruju u umjetne razlike (nametnute negativne ljudske vrijednosti).. npr.: bubnjaju u bubnjeve propagirajući svoju nadmoć, sljede put destrukcije i involucije. Njihova Sadhana je Sadhana neznanja i istrebljenja.]

Gruba i Suptilna Paincamakara (5M praksa)

Mnogi ljudi kritikuju Tantru zbog Paincamakare. Oni ne znaju i ne razumiju čak i ne žele da razumiju osnovni značaj Paincamakare (pet M).

Tantra se može podijeliti na grublje i suptilnije aspekte. Suptilni aspekti Tantre mogu se, također, nazvati Yoga Marga (put joge). Sadashiva je utemeljio oba puta Tantre, tako da ne može biti razlike između njih. U običnim okolnostima kod čovjeka dominiraju životinjski nagoni. Naravno, ovi nagoni nisu uvijek jednaki za sve ljude. Oni koji imaju intezivnije životinjske nagone jure za fizičkim užitcima i takvi ljudi prosto ne mogu odmah sve žrtvovati radi spiritualne evolucije ili spiritualne Sadhane. Oni kod kojih je žudnja za fizičkim uživanjem manja i koji mogu da se lakše suzdrže od fizičkog uživanja, koji je onda pravi način za poboljšanje njihove Sadhane? Što bi oni trebali da rade?

Ako takvi ljudi probaju da na silu kontrolišu svoje umove i ne dopuste im da idu ka fizičkim uživanjima to može za njih suviše opasno i mogu imati katastrofalne posljedice. Psiholozi su dobro znaju kakve opasnosti mogu nastati ako probamo suzbiti te težnje. Oni mogu da održavaju to stanje neko vrijeme, ali oluja koja je duboko unutar njih ne može se kontrolisati cijelo vrijeme i kada ona osnaži i probije van, sigurno će izazvati strahovite posljedice.
Nije nepoznato da oni koji su rano krenuli putem Spiritualne Evolucije kasnije padnu pod uticaj svoje niže prirode. Sjene nemoralnosti pale su preko mnogih muških i ženskih sanjasina ili monaha i monahinja. A razlog zbog kojeg se to desilo bilo je što su pokušali potisnuti svoje najdublje nagone. Mnogi od njih su se pretvarali kako vode moralan život u javnosti, ali su zato u tajnosti prepuštali se nemoralu. A možemo reći da je velik broj onih koji i dalje tako žive.

Praksa Paincamakare ili praksa 5M je formulisana za one ljude koji još uvijek imaju potisnute želje za fizičkim uživanjem.

Glavna ideja prakse 5M je vršenje Sadhane u sredini u kojoj se nalaze. Dok obavljaju ovu praksu oni će ograničiti stepen svoje ovisnosti. Ograničenom upotrebom objekata uživanja oni povečavaju svoju unutrašnju snagu, te će naposljetku uzdići se iznad fizičkih uživanja.

Naprijer. Ovisnik o alkoholu će piti kontrolisano alkohol (vino) kao dio svoje sadhane. Mesožder će kontrolisano jesi meso (ribu) i neće jesti ženke ribe u njihovom periodu mriješćenja.

Na ovaj način ljudi mogu postepeno uspostaviti kontrolu nad njihovom nižom prirodom i nad objektima uživanja. Oni ne vrše nasilno uticaj na svoju nižu prirodu, već se pravilnom sadhanom i upotrebom Paincamakare uzdižu iznad nje i na kraju postaju savršeni Tantrici i Yogiji.