U dosadašnjem razgovoru primjetio sam da radiš razliku između Majstora i Učitelja, zašto? I drugo, jeli potrebno da svaki tragaoc ima Učitelja? Zašto ja, naprimjer, ne bi mogao sam da radim na sebi?


Majstori su ljudi koji direktno upućuju učenike na njih same. Na stvarnost oko i unutar njih. Majstor je čovjek koji ne priča priče o bajkovitim probuđenjima i putu do njega. Iako su možda prošli nekim tradicionalnim putem, oni njima samima ne pripadaju. Ne robuju zakonima društva, niti duhovnim zakonima i principima. Samostalni su. Autentično svoji. Svjedoče ono što znaju i prenose to na svoje učenike.
Učitelj sa druge strane najčešće pripada nekoj tradiciji, i sam ne mora da ima to znanje. On uči učenika tradicionalnom putu koji i sam prolazi i kojem i sam pripada. Naravno imamo učitelja koji ne pripadaju tradiciji i nekom određenom putu, kao što imamo i Majstora koji pripadaju i tradiciji i putu.
Osnovna razlika je u tome da učitelj uči. Majstor odučava. Majstor zna da ono što ti Jesi, nema potrebu za ničim do odučavanja od svega što si naučio. Odvezivanja od unutrašnjih i spoljašnjih veza koje te zarobljavaju.
Razlika u kojoj koristim te dve riječi je baš u tome. Majstor odučava. Učitelj te uči, dodaje.

Da bi čovjek bio spreman za rad na sebi on mora imati Majstora. Pazi naglašavam za RAD NA SEBI. Ne po sebi. Ti ne možeš raditi na sebi ako ne poznaješ to sebe. Na čemu bi radio?
Ličio bi na većinu duhovnjaka sa Učiteljem i bez njega koji su pročitali ili čuli za nekoliko termina i na već postojeće sebe ljepili raznobojne bombončiće jer im se sviđa ono što ti bomboni predstavljaju. Rad na sebi prevazilazi misaone špeklacije o takozvanoj potrebi dodavanja vrlina, kičenja šarenim perjem duhovnih pretpostavki. Dok ne znaš što je to što Jesi, ne možeš sam raditi na sebi. Jer neznaš na čemu bi to radio!
To ti je kao ona priča koju svi tako vole da prepričavaju o kraljeviću koji je bio prosijak. Sve dok nije naišao u svom peosijačkom hodočašću na kraljevog prvog ministra, on nije ni pretpostavio da je kraljević. Kada mu je ovaj to rekao, jako brzo je promjenio ličnost prosijaka i krenuo da se ponaša kao kraljević. Ista stvar ti je i u duhovnosti. Kada naletiš na Učitelja, bićeš prosijak koji je umislio da je kraljević. Kada naletiš na Majstora bićeš Kraljević koji je umislio da je prosijak.
Majstor te vodi direktno ka sebi, smislu tragalaštva, ne zamara te pričama o kraljevstvu božijem, smislu besmisla, taštini praznine i sličnim terminima za naivne. On ti jasno i glasno kaže da si ti Apsolutna Svijest ili jednostavno ti kaže da si ti Svjesnost koja je zaboravila sebe. Uslovno govoreći, zaboravila. Tačnije bi bilo Svjesnost koja je obuzeta svim ostalim beznačajnim stvarima i zbog njih ne vidi i ne poznaje ko ona Jeste. I sve što treba da radiš jeste da sa sebe zbaciš odjeću prosijaka. Odjeća prosijaka je sve ono što nisi Ti. I što je najbitnije, nikada te neće vezivati za sebe. Ti možeš sa njim i živjeti ali uvijek će ti davati do znanja da je on samo putokaz, prst koji pokazje na mjesec. Ne i sam mjesec. On je tu dok ne naučiš hodati. I s njim i bez njega ti si taj koji treba putovati, ti si taj koji je cilj, ti si taj jedan Jedini u mnoštvu oblika i sam si sebi i Majstor i učenik.
On od tebe ne traži da mu se diviš, da mu iskazuješ bezpotrebna poštovanja, klanjaš mu se, pereš mu noge u mljeku, ili šta već. On ti je najbolji prijatelj, ali i najgori neprijatelj.
Učitelji sa druge strane, u smislu riječi koje sam gore rekao, su ljudi koji od tebe zahtjevaju da poštuješ pravila, zakone, redovno meditiraš, prete ti karmom ako si neposlušan, moraš da sljediš zadanu sadhanu i nimalo od nje ne odstupaš. Tako da imaš dojam da si zombi ne živi čovjek. Kod njih postoji hijararhijski odnos.
No, dobra strana Učitelja jeste što oni djeluju na horizontalni napredak. Mislim tu prvenstveno na podizanje kolektivne svjesti. Oni rade sa masom ljudi, i nemaju prosto vremena da sa svakim provode određeni dio vremena nasamo. Njiima je cilj da što više ljudi usvoji neke od duhovnih postavki i generalno utiču na kolektivnu svijest čovječanstva.
Za razliku od njih, Majstori rade sa malim brojem ljudi i to uvijek vertikalno, probijajući ograničenja i granice koje smo sami sebi postavili. Njiima je cilj čovjek ispred njih. Ne čovječanstvo, barem ne direktno. Majstori direktno djeluju na svaki segment tvog života jer sa njim provodiš mnogo više vremena nego da si dio grupe od par hiljada učenika. Na taj način on ima uvid u tvoj život i može lako i brzo da ti pomogne da ga menjaš.
Na ovoj planeti imaš masu Učitelja. Ali jako malo Majstora. A i oni koji to jesu, najčešće su skriveni od očiju javnosti.
Njihove metode društvo ne može prihvatiti. Čak ni veoma spiritualno društvo. Oni sami ne robuju tim zakonima i spremni su ih prekrišiti u svakom momentu ako će to pomoći učeniku da se razbudi.
Kada bi ih dijelio na metode. Rekao bih da je Učitelj afirmativni metod. Majstor je destruktivni i negacijski metod. Sve što nisi ti on negira i "uništava" dovodeć te direktno do uvida u ono što ti Jesi.


Kako mogu prepoznati Majstora, mislim kako mogu znati da je on Majstor, a ne neki prevarant?


Ne možeš.
Nemaš unutršnji "aparat" koji bi prepoznao Majstora. Učitelje ćeš lako prepoznati. Ograničeni su zakonima, propisima, predstavljaju neke od škola, ponašaju se onako kako to i od tebe zahtjevaju.
Majstor ne.
Mi prosto nemamo kako da ih prepoznamo. Samo Majstor Majstora može prepoznati. Učenik može samo na jedan način. Ali tu nije riječ o prepoznavanju, mislim na trenutno viđenje.
Ako je ono što ti je rekao, praktično i pomaže ti u životu, onda je moguće da je ispred tebe Majstor. Ništa od tebe neće u početku zahtjevati. Pitaćeš, dobićeš odgovor. Ako odgovor isprobaš i on djeluje postoji mogućnost da je on taj.
Nikako ne prosuđuj o Majstoru putem izgleda, riječi koje koristi,načinu na koji se ponaša, jer ćeš pogrešiti.
Eventualno, ako si dovoljno senzitivan, osjetićeš vibraciju u sebi. Kada si kraj njega, svjest će prirodno da ti se proširi. Močićeš da budeš mnogo pažljiviji, puniji energijom, ispunjeniji sa osjećajem da je sve OK i spontanom radošću. Njegova svijest i energija djelovaće na tebe, bez obzira htio to ili ne.
I nijednim gestom, riječju, mišlju, emocijom nećeš se osjetiti manjim od njega. Niti će on to izazivati kod tebe na ni jedan način.
Većinu dohovnih tragaoca Majstor će odbiti, jer ne izgleda niti se ponaša na predstavljeni duhovni način. Ne odgovara ni jednom kriteriju koji je zadat.
On može biti bilo šta. Vodoinstalater, novinar, zidar, tapetar, automehaničar... bilo šta. Al najmanje će ličiti na duhovnog učitelja.
Biti duhovni učitelj zahtjeva da te svi prepoznaju kao učitelja. Ponašanje, izgled, zaleđeni osmjeh na licu, milozvučne riječi, naranžasta haljina (nije obavezno), brojanica, kod većine je obavezan i stomačić i još masu dijelova koje viđaš svaki put kada sretneš nekog učitelja.
Kod Majstora ne.
Možda će te ganjati sjekirom kada te ugleda, možda će ti tražiti basnoslovne cifre novca, možda i život u zamjenu za njegovo učenje, i ko zna šta još. Sve u smislu da te provjeri. Zrelog učenika neće omesti ništa da provjeri da li je to njegov Majstor ili ne. Biće spreman na sve. I samo takve učenike on će prihvatiti. Ostale prepušta duhovnom školovanju duhovnih učitelja dok ne sazriju.

Nemoj se zavaravati.
Ono što Majstor jeste, nema veze sa njegovim umom. Ono što Učitelj jeste, s druge stane, jako je vezano za um s kojim se ispoljava.
Da bi vidio Majstora, moraš imati oči Majstora. Jer ono što znaš o sebi, vidiš u njemu.
To ti liči kao da šetaš punim korzom ljudi, i iza svakoh očiju vidiš sve ono što nije, ličnost, kao neki zid. I odjednom naletiš na nečije oči iza kojih se prostire Univerzum. Nepregledna Svjesnost koja nema granice. Ali ta nepregledna svjesnost nije bez kristalizacije, tj. ona jako dobro zna ko je ona. Tada se dešava prepoznavanje. On sebe vidi u tvojim očima, ti sebe u njegovim. Tako se vide dvojica Majstora. Kao da su dve svjesne praznine naletile jedna na drugu i spoje se u saznanju da one Jesu.
Dok to ne budeš nećeš moći prepoznati.


Kako neko postaje Majstor, ili Učitelj? Je li presudno da on mora biti probuđen ili Majstor i Učitelj može biti neko ko je nekoliko godina služio pod nekim Majstorom, ili školom? Neko mi je jednom rekao da Učitelj nužno ne mora biti probuđen da bi učenik imao koristi od njega?


Zanimljivo pitanje.
Pravi odgovor samo ti možeš dati. Jer tamo gdje je nastalo pitanje tu je i odgovor. Za mene samo je Apsolut Majstor. Sve ostalo je samo putokaz. Želim ti reči da je ono što je Majstor ili Učitelj u tijelu, samo Apsolut koji je ispoljan kroz to tijelo i um. On je jedini Majstor, jedini Učitelj, ali i jedini Učenik.
Majstor se ne postaje. Učitelj koji ispoljava školu kroz svoj rad možeš postati, ako sljediš i sprovodiš u djelo ono što škola zahtjeva. Majstor ne.
No, za sada ćemo te razlike zanemariti.
Niko te ne proglašava Majstorom. Niti ti postaješ Majstor. Ili to jesi ili to nisi. Nema sredine. Nema puta ka tome.
Jednostavno to jesi. I tu sve počine i tu sve završava, ali možemo razgovarati o finesama.
Majstor ili Učitelj, nužno ne mora biti probuđen. Ali mora znati što priča i sam raditi praksu koju ti savjetuje da radiš. Svako ko može biti makar i jednu sekundu svjesniji, jedan posto otvoreniji i iskreniji od tebe, može ti biti Majstor ili Učitelj. Jer ti možeš učiti samo od čovjeka koji je barem korak ispred tebe na putu ka sebi. Iako kada postaneš učenik ti učiš od bilo čega. Jer učenik je kvalitet, ne dodatak imenu u vidu profesije.
No, da li Majstor ima osjećaj da je Majstor?
Da li Učitelj ima osjećaj da je Učitelj?
Da li istinski Učenik ima osjećaj da je istinski Učenik?
Na sva tri pitanja odgovor je, NE!
Majstor nije nimalo različit od bilo koga. S tim što je ispred tebe Majstor, ne znači da je ispred svoje žene Majstor. Za nju on je samo njen muž, možda i otac njihovog djeteta. Ona nema osjećaj da je on Majstor, bez obzira da li se oko njega nalazilo hiljade učenika.
Možda se pitaš zašto i kako je to moguće?
Majstor je na neki način titula. Dodatak imenu. Imenovanje. Identifikacija.
Niti jedan Istinski Majstor a ni Učitelj i Učenik neće se identifikovati sa ulogom koju igra.
Za njih kada su u odnosu sa svijetom oko sebe, da tako kažem, može postojati identifikacija u vidu da za sebe kažu da su Učitelji, Majstori, Učenici ili ko zna što, ali za njih same to nema nikakvog značaja.
Drugi ljudi te na posredan način čine Majstorom, jer od tebe uče ili ti učiš od nekog od njih i tog nekog zoveš Učiteljom. Oni ti daju identifikaciju.
Kada sam sa sobom mentalno pričaš, da li sebe zoveš imenom ili se jednostavno odazivaš na misao koja teče na tvom mentalnom ekranu?
Sigurno ne.
Ni Majstor sam sebe ne zove "Hej Majstore, šta ima?".
On je prosto samo ono Što Jeste ispoljeno kroz tijelo i um. To tijelo ima ime, um koji razmišlja i osjeća, ali on sam je sa njima prekinuo sve identifikacije.
Što je neposredno i cilj rada na sebi. Prekinuti identifikacije sa svim onim što nisi ti.
Ako je takav čovjek ispred tebe, veruj mi imaš što naučiti od njega. I on je Majstor za tebe. A ti za njega Učenik. No zapamti, ako se identifikuješ sa tim da si Majstor ili Učenik znak je da si "pao" ponovo u dualnost uma.
Naravno najbolje je da te uči čovjek koji je imao direktno iskustvo sebe. Kada kažem iskustvo to govorim samo zbo sporazumjevanja. Nije riječ o iskustvu. Jer ono što ti Jesi nije iskustvo. Ti sam sebe ne možeš iskusiti.
Ti možeš to biti, jer to Jesi.
Kada Jesi, ali kada Nisi, ti znaš da si to ti. Jer ti u sebi sadržiš sve krajnosti koje se susreću u Jednom. Jer iz njega i izviru.
Majstor je svjestan toga. On zna da on to Jeste. I samim tim identifikacije koje mu učenici dodjeljuju kod njega ne igraju nikakvu ulogu. On je ono Što Jeste. I to je i sa tobom, i sa ženom, sinom, kćerkom, šefom ili radnikom na poslu, ili kuratko svugdje i u svakom momentu.
Naravno i Majstor može upasti u iluziju odvojenosti, naročito ako nije do kraja osvjestio sve svoje dijelove uma. Ali čim krene identifikacija sa nečim, čim se desi "pad", on će se osvjestiti da je uletio u identifikaciju, i baš to ga čini Majstorom. On smije da sebi dopusti da bude i da ne bude. Jer Zna, da je i kada Jeste i kada Nije, sam Izvor, Apsolut.
To je razlika između tebe i Majstora ili Učitelja. I to je jedina razlika. Ali ni ta razlika nije do vijeka. I ti Jesi baš to što i on Jeste. No, to sada ne znaš. I zato ti treba Majstor.
Možda ćeš u nekom trenutku života sa njima primjetiti kada sjedite u kafani i pijete kafu, on je skoro pa kao i tvoj svaki kolega, kao i svaki drugi čovjek. Nema potrebu ispred tebe igrati ulogu Majstora. Dapče, njegove uloge su završene ili se završavaju.
Iako često mi nalećemo na ljude koji po cijeli dan, cilog života igraju te uloge. I te uloge su njihovi zatvori.
To je kao da bi sam sebe morao podsjećati po cijeli dan, cijeli život: Ja sam čovjek, Petar Perić, imam ženu i jako sam ozbiljan i odgovoran.. i slično.
Zamoriš se.
Problem sa imitatorima jeste u tome, što ti oni cijelo vrijeme jasno pokazuju ko je ko u igri Učenik - Majstor.
Za Istinkog Majstora, to je samo igra. Igra koju svjesno igra za razliku od tebe i njegovih učenika.
Ja ti ne mogu opisati koliko je to jednostavno, kao što ne mogu opisati miris ruže.
Omiriši taj odnos, pa će samo pitanje izazvati osmjeh na tvom licu.
I nićeš se nimalo zamarati sa tim, ko je ovaj ili onaj, jel Majstor ili ne.
Prosto je. Imaš li šta naučiti od tog čovjek?
OK.
Nauči.
Nemaš, ne osjećaš vibraciju, nisi suguran u ono što vidiš, osjećaš nepovjerenje??
OK.
Otiđi od njega.
Prosto.
Kao disanje. Nema puno mudrosti oko toga.

Problem je što smo mi ljudi skloni idealizacijama. Idealizujemo sve na što naiđemo, tako ni taj odnos između Majstora i Učenika nije oslobođen toga.