Jučer sam taman sišla sa krova, neka sitna kiša me potjerala, u želji da nastavim moje pisanje i razvijem konverzaciju, kad ono- sutra malo..

Tema je ili škakljiva, čak više nego kad se o sexu radi, ili toliko tabuizirana, da su se svi pred kišom povukli u sigurna skloništa...

Zašto svuda osjećam tu famoznu dozu straha?

O čemu god razmišljam, svuda vidim utkan strah, kao paralelu sa osobnom neograničenom slobodnom voljom, koja bi trebala isključivati strah...

Chanelling je koristan, ako smo dovoljno svjesni i sigurni u Božansku Ljubav, i samim time i sposobnost da budemo poput Oca, Bogovi za sebe ali bez doze oholosti i samovolje..

Ponavljam, zamaraju me selektiranja i posrednici, da bih došla do mjesta, gdje Ljubav caruje...

Zamaraju me denziteti i entiteti, koji imaju gotove recepte, kako se izliječiti od bolesti, nazvane slobodna volja, i kako ozdraviti i postati prilagođen i poslušan...

Na ovaj divan planet dolaze stalno predivne duše, Učitelji koji me nadahnjuju, ali se ni jednom ne priklanjam.. Sjedim jedno vrijeme, upijam mudrosti koje moja duša u tim trenucima treba, i kad se napunim, idem dalje..

Tako ja gledam Učitelje i Mudrace... Niti jedan me neće osuditi i povući za rukav, da se vratim, jer, on ili ona je jedini u pravu..

Svi su u pravu.. Svatko ima dio Svemoćne Božanske Vatre, ali su svi samo iskre, dio Svjetla kojeg još uvijek ne možemo shvatiti potpuno..

Bilo je pokušaja manipuliranja Božjom Ljubavlju, reklo bi se, pokušaja krađe, uzimanja moći, da bi se ljudima moglo vladati..

Pojavili su se mnogi, koji su pokušali to promijeniti... Isus, kao prvotni Učitelj, kao onaj koji je želio približiti srca Srcu... I što se dogodilo?

Opet su ga usvojili oni koji sa Njime i Njegovim poslanstvom veze nisu imali..

Pretvorili su ga u oruđe manipulacije, simbol žrtve i patnje, ne bi li tako malo zataškali Istinsku Božansku Ljubav, kojoj žrtva i patnja nije potrebna, samo svjesnost i hrabrost, vjera u potpunost Ljubavi, koja sama po sebi ljude oslobađa okova, i čini ih potpunima..

Slobodna volja ne postaje anarhija, ako je ispunjena ljubavlju- ali ljubavlju koja se piše velikim slovima...

Od svih tih pokušaja da me se odvrati sa staze Istine, ponekad me zaboli glava..

Ali ostajem na nogama..

Iako me vrtoglavice uhvate...

Kao što rekoh prijateljici- nema te zadrške, koja će zaustaviti moje korake prema naručju Onoga, koji me voli baš onakvu kakva jesam..

I ne trebam skinuti cipele kad mu prilazim... Trčim bosa, prašnjava i zaigrana od silnih života i učenja u prašini...  Pravo u Njegove ruke..

Bez straha i bez oklijevanja...