Dobro jutro, ljekovita tišino..
Ja te grlim, svakim djelićem
uzbibane duše moje..
Sve gledam
sve bih voljela da vidim drugačije,
ono što bučno razbija sve igre svjetla:
Negdje, ispod neba prozračnog
vijori čisto rublje na vjetru,
noseći miris cvijeća koje se budi,
dok negdje,
drhtave ruke u vihoru ratnom
zadnjim čistim ručnikom
pokrivaju mrtvo čedo..
Dobro jutro, draga tišino..
Negdje ipak, djeca smiju biti djeca,
čak i u molitvi
i u igri..
A negdje,
leže djeca u travi,
(nikad se podići neće)
kraj svojih plišanih medvjedića..
Apsurd velikih
pobijedio je na tren
nevinost malenih..
Dobro jutro, divna tišino..
Ovaj čudni svijet
nikako da shvati potpunost Božanskog Srca..
Ja ostavljam cvijeće na prozoru
i otkucaje svoje
umjesto glazbe da se čuju iz grudi..
Dobro jutro, tišino, koja riječi ne trebaš..
Da li će danas ostati širom otvorena vrata ljudskih domova
i vjernost prema ljubavi, čekati nas
kada se vratimo sa puteva koji nisu naši?
Ja vjerujem da hoće..
Prva ih ja otvaram,
tek da svijet ne zaboravi
ljepotu sna
koji se zove
život bez tuge i brige..