Jedna malena djevojčica, uporno je pravila kule u pijesku..Svaki puta, kad je napravila, pojavio se netko, tko je srušio te kule..A ona je uvijek sa smješkom pravila nove, ne odustajući, sa osmjehom na licu..Sve je to promatrao jedan čovjek,i nije izdržao da je ne upita: "Malena, kako uspijevaš biti toliko uporna? Ja  bih već odavno odustao od pravljenja nove kule.."

Djevojčica mu odgovori:" Svaka moja kula koju sazidam, zove se LJUBAV..Koliko god je rušili, ja ću je ponovo napraviti. Nije pijesak ono što je rađa uvijek nanovo, nego moja vjera u tu Ljubav koja će jednom ostaviti tu kulu cijelom..