Ljudi vole meditirati i filozofirati o veličini vlastite slobode, i bezgraničju njihovog iskrojenog svijeta.

Kažem, bezgraničju, jer, zapravo, ipak si negdje postave, zacrtaju granicu, i perfektno balansiraju između pitanja i odgovora, da li su zaista slobodni od drugih, posebno od samih sebe..

Zapravo, kada pogledaju istini u oči, shvaćaju da su toliko bili revnosni, ažurni, u ograđivanju svoje slobodne volje, da su postali MAJSTORI CENZORI..

Svoj život odrađuju strogo poslovno, i uz strogu kontrolu.. Zacrtaju si shemu, i kako koji zadatak ispune, stave si "štrigulicu", znak, kojem u uredu obilježavaju red, do kojeg su došli, ili račun, koji je prošao obračun..

Sve mora biti u savršenom redu: Prvo ću poslušati savjete roditelja (sve savjete), jer su mudriji i stariji od mene, pa ću završiti školu, jer, bez škole ne vrijedim, pa ću se zaposliti, udati/oženiti, roditi djecu, njih podići na noge, odškolovati, jer, i oni bez škole nisu nitko i ništa, pa ću u zasluženu mirovinu, i uživati plodove svoga rada..

Možda onda nađem vremena za duhovni razvoj, jer, prvo treba sve ono prije odraditi, a tada ću biti bliže Bogu..

Da, ali bogu kojeg su nam prenijeli naši roditelji, jer, tradicija je tradicija..

Ne daj bože, podrezati korijenje, koje drži sve sigurno na okupu.

Taj bog je dobar. On će mi pomoći ako sam ja dobar. Ako nisam, sam sam zaslužio, jer ga nisam slušao.. Što god mu više služim, prije će me pustiti u nebo..

On je kao mi. Bio je čovjek, da bi nas razumio, a poslije toga nas naučio, da je patnja u ime njegove ljubavi dodatni bonus kojim smo mu još bliže.

Bog voli biti gore, mi trebamo biti ispod njega. definitivno, jer, bog onda ne bi bio bog, a mi ne bi bili ljudi..

Ljubav, seks, partnerstvo.. Razviju li se jače emocije između dvije prijateljice, ili prijatelja, cijeli sistem se obruši na glavu, jer, bog odobrava samo ljubav između muškarca i žene..

Emocije su tu dozvoljene, nema veze što dolazi do brutalnosti, silovanja i perverzija unutar hetero-veza, i to je prirodnije, nego priznati da se dvoje ljudi istog spola mogu čistije, dublje i vjernije voljeti, nego dvoje ljudi različitog spola..

Sami sebe tada odmah, strogo odvajamo od tih misli i primisli..

Sve izvan nas govori kako treba živjeti.

Sve u nama govori koga trebamo slušati. U ovom slučaju, sebe, i samo sebe iznutra.

A baš od samih sebe, odavno smo pobjegli, i u džungli dobrotoljublja i ograničavajućih savjeta, ne znamo, kako se vratiti kući.

A kuća je zapravo u nama..

Kažemo, uživamo u malim stvarima, a opet si reguliramo, i da su te male stvari u granici tolerancije..

Jer, ne daj bože, pomisliti, da bi se smjelo uživati u velikim stvarima..

Velike stvari nisu dostupne, jer su od nekoga učinjene takvima.

A zapravo, sve nam je dostupno.

Ovo opet ne znači da trebamo prijeći u anarhiju. Ovo znači samo da konačno počnemo razmišljati svojom i samo svojom glavom, a ne onom glavom, koju nam nasade na vrat.

I uvjere nas da je to naša svijest i savjest.

Kada do kraja postanemo iskreni pred sobom, otkrit ćemo čudesne stvari, i napraviti iskorak izvan matrice.

Ukoliko smo dovoljno hrabri da se suprotstavimo okolini, i konačno budemo svoji, do kraja.