Demoni seksualnosti prilaze našoj duši kao zmija. Napola je ljudska i pojavljuje se kao misao-želja.

Demoni duhovnosti silaze u našu dušu kao bijela ptica.

Napola je ljudska i pojavljuje se kao želja-misao.

Zmija ke zemaljska duša, napola demonska, duh, i srodna dušama umrlih. Stoga, isto tako, ona vrvi u zemaljskim stvarima, tako je se ili BOJIMO ili nas tjera neumjerena želja.

Zmija ima prirodu žene. Ona traži društvo mrtvih u vlasti zemaljske čarolije, onih koji nisu pronašli put izvan onog koji vodi u celibat.

Zmija je bludnica.

Ona luduje s vragovima i zlim duhovima; Nestašni tiranin i mučitelj, zavodljiva družini najvećeg zla.

Bijela Ptica je napola nebeska duša čovjeka. Ona bude uz Majku, s vremena na vrijeme silazeći.

Ptica ima prirodu čovjeka, i ona je djelotvorna misao.

Ona je čedan i osamljen, vjesnik Majke.

Ona leti visoko iznad zemlje. Ona iziskuje celibat.

Ona donosi znanje od onih dalekih koji su otišli prije i koji su USAVRŠENI.

Ona nosi našu riječ Majci.

Ona zagovara, ona upozorava, ali ona nema snagu kojom bi se mjerila s bogovima.

Ona je žila sunca.

Zmija ide ispod i svojom lukavošću ona onesposobljava falusnog demona, ili ga tjera. Ona previše popušta podmuklim mislima zemaljskog, mislima koje pužu kroz svaku rupu i svaki procjep s čežnjom.

Zmija, bez sumnje, to ne želi, ali mora nam biti od koristi.

Ona bježi od nas, i tako nam pokazuje put, koji mi s našim ljudskim razumom ne bismo mogli naći.

 

Prezrivim pogledom mrtvi progovore:

Prestani s tim govorom o bogovima i demonima i dušama.

Jer to nam je već dugo vremena znano.