Izdao sam komande i naredbe radi njena dobra i zdravlja. Svijetla kojima sam lijeĉio Mariju izmjenjivala su se jedna za drugima. Ljubiĉasta,koraljno-crvena, plava, zelena, žuta itd. Upravo sam prelazio snopom svjetla duginih boja desni bedreni mišić, koljeno, potkoljenicu, kada je Marija u interfon-spiker rekla: - Slavko, eno ga! Svemirski svjetlosni brod!

Pogledam duhovnim okom po istoĉnom dijelu nebeskog svoda i zaista zamijetim svemirsku letjelicu zvonastog oblika kako se polako i sigurno približava k nama. Netko je letjelicom vješto manevrirao noćnim nebom. Svakog trenutka mijenjala je boju svoga vanjskog omotaĉa od lila i ljubiĉaste do zagasito-crvene i đžute boje svjetlosti. Aktivirali su se donji prsteni kojih je sedam na ovoj letjelici. Svaki prsten na vanjskom ili unutarnjem dijelu svemirskog broda svijetlio je drugom bojom svjetlosti: neonsko-bijela, neonsko-plava, neonsko-zelena, neonsko-žuta, a centralni, središnji prsten isijavao je fokusirano sivo-plavu kozmiĉku zraku koja je sa ogromnih nebeskih prostora bila usmjerena sve do nas na Zemlji.

Vidim samoga sebe kako prilazim Mariji, blizu smo, tijesno priljubljeni jedno uz drugo. Sivo-plava kozmiĉka zraka nas odozgo „kupa" svojim zagasitim plavim svjetlom, iskriĉavom magliĉastom koprenom sivo-plave boje. Oboje smo podigli svoje glave k nebu i nebeskom prostoru, sivo-plavoj svjetlosti i letjelici s koje je kozmiĉka zraka upućena nama. Iz koncentriĉnih krugova svjetlost se naglo pojaĉava i gotovo u svim duginim bojama obasjava travnati predio na kojem se upravo nalazimo Marija i ja.

O moj Bože, otvoriše se trokutasti prozorĉići - Saznajte više na http://bioenergija-sockovic.blogspot.com/