NEGATIVNI IONI
Mnogo se raspravlja o činjenici da slane kristalne svjetiljke raspršuju negativne ione u atmosferu, što je posebno dobro za ljudski organizam. Ali što su u stvari ti negativni ioni?
I zašto su oni tako dobri za nas?
Svaki atom materije obično se sastoji od dva jednaka broja protona i elektrona; protoni su električno pozitivno nabijeni, a elektroni negativno. Dok protoni ostaju tu gdje jesu, elektronima se dogodi da ih obuzme želja za lutanjem. Često se događa da se elektron spakira i napusti svoj atom. Neko će vrijeme lutati unaokolo, a zatim se odlučiti da se smjesti u neki usputni atom.
Kad elektron napusti svoj atom ili kad se pridruži novom atomu, više ne govorimo o atomima nego o ionima. Atom se pretvara u ion onog časa kad više nema isti broj protona i elektrona.
Atom postaje pozitivni ion kad ga napusti elektron jer su sad njegovi protoni u većini pa prevladava pozitivni električni naboj.
Atom se pretvara u negativni ion ako nekom elektronu mora osigurati dodatno mjesto: drugi m riječima ako strani elektron postane „squatter“ (ilegalni stanar) u atomu, tada su negativno nabijeni elektroni u većini, ima ih više nego protona.
Ideja da bi negativni ioni mogli pozitivno djelovati na žive organizme plod je mnogih slučajnih opažanja ali jednako i strogo usmjerenih eksperimenata.
Već su krajem 18. stoljeća znanstvenici primijetili da statički elektricitet povoljno djeluje na biljke pa je ta činjenica postala misao vodilja mnogih eksperimenata i izuma kroz sljedeće stoljeće. A onda je dvoje njemačkih fizičara, Julius Elster i Hans Friedrich Geitel, ustvrdilo da su ti blagotvorni efekti uzrokovani električno nabijenim česticama koje su nazvali ionima.
Ipak, tek je 1932. američki istraživač dr. Clarence Hansell otkrio da ioni mogu utjecati i na mentalno stanje neke osobe. Otada je bilo mnogo projekata i eksperimenata koje su smislili znanstvenici i psiholozi kako bi procijenili djelovanje negativnih iona na ljudsku fiziologiju i ponašanje.
Profesor J. M. Olivereau Zamijetio je pojačano agresivno i/ili depresivno ponašanje i ljudi i životinja u okolišu siromašnom negativnim ionima. S druge strane, takvo bi se ponašanje značajno smanjilo kad bi u prostoriju ubacili velike količine negativnih iona.
Drugi su istraživači pokazali da okoliš bogat negativnim ionima pojačava vitalne tjelesne procese, usporavajući napredovanje pa čak i potičući preokretanje u zdravlje raznih zdravstvenih problema kao što su bol, depresija, umor, glavobolje i astma.
Profesor Albert Frueger sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyu, dokazao je da su negativni ioni koje proizvode grmljavinske oluje i vodopadi uzrok našeg pozitivnog emocionalnog i fizičkog odgovora na njih.
U Salzburgu, Austrija, dva su znanstvenika dokazala vidljivu vezu između određenih vjetrova koji su nabijeni pozitivnim ionima i agresivnog, patogenog ponašanja.
Smatra se da okoliš koji je zasićen (previše bogat) pozitivnim ionima, i stoga konsekventno siromašan negativnim ionima, uzrokuje mnogo umora, problema s koncentracijom, uzastopne migracijske glavobolje, nesanicu, stalnu razdražljivost i učestala depresivna stanja.
Provedeni su eksperimenti na životinjama koji su dokazali da će okoliš potpuno zasićen pozitivnim ionima (stoga potpuno bez negativnih iona) poremetiti imunosni sustav životinje.
Slane kristalne svjetiljke generiraju postojani neprestani tok negativnih iona, te tako nadoknađuju negativne ione kojih je tako malo u našem suvremenom svijetu.
Proučavanja sugeriraju da bismo imali najviše koristi da smo u okolišu koji ima 1 000 do 1 500 negativnih iona po kubičnom centimetru zraka. U usporedbi s tim dobro je znati da je zrak poslije oluje zasićen i s 2 000 negativnih iona po kubičnom centimetru.
Većinu vremena, međutim, u našem izgrađenom okolišu daleko smo od tog ideala: u malim gradovima općenito nalazimo oko 250 negativnih iona po kubičnom centimetru, a jedva njih 50 u velikom gradu.
Zatvoreni su prostori još manje zdravi. U većini domova nalazimo jedva 100 negativnih iona u kubičnom centimetru zraka; kasnije ćemo vidjeti zašto je to tako.
Unutrašnjost većine automobila i kamiona ima samo 10 negativnih iona u kubičnom centimetru zraka; na čudi stoga da nas duga vožnja toliko zamara! Područja koja su najzasićenija negativnim ionima obično su slabo naseljena: u planinskom području ima 1 500 negativnih iona u srcu crnogorične šume po kubičnom centimetru, a 1 000 u rjeđe naseljenom seoskom području. Ove nam brojke jasno pokazuju što je područje jače izloženo zagađenju zraka to je atmosfera siromašnija negativnim ionima. Ali kao što ćemo vidjeti, prijete nam i drugi tipovi zagađenja.
Slane kristalne svjetiljke pomažu nam ograničiti neke od mana urbanog života time što poništavaju loše djelovanje. Doista su oruđe za zaštitu, čak i da isključite polje magijskog doživljaja iz takve definicije.
Međutim, slane svjetiljke ne samo da poboljšavaju kvalitetu našeg zraka; one doslovno bombardiraju naš organizam negativnim ionima i tako funkcioniraju kao vrlo snažni energizatori. U tom su smislu slične oceanskim valovima koji stvaraju negativne ione putem pojave koju znamo kao plima i oseka, ili poput crnogoričnih šuma koje generiraju negativne ione međusobnim trljanjem njihovih zelenih iglica. U oba slučaja te prirodne sile oslobađaju atmosferu viška pozitivnih iona. I to je uzrok našeg brzog oporavka u takvom podneblju bez obzira na kvalitetu zraka.