Priče, legende i mitove povezane s kristalima i dragim kamenjem mogu se pronaći u drevnim izvorima svake ljudske kulture koja je u povijesti ostavila traga. U slučaju judaizma, na primjer, postoje legende koje govore o kamenu koji je poslužio kao središte za stvaranje čitavog svijeta. Druga se legenda odnosi na "kamen snova" kojeg je Jakov koristio kao jastuk i koji mu je omogućio vidjeti anđele. Sve apokrifne knjige uključuju temu povezanosti između Boga i raznog dragog kamenja. Iznad svega, međutim, mitovi o kristalima odnose se na legendarni kontinent Atlantidu. Divovski kristali pribavljali su Atlantidi moć i koristili se i za vođenje ljudskih misli. U stvari, zloupotreba kristala je ono što je dovelo do uništenja Atlantide. Kristali s posebnim moćima povezani su sa različitim mjestima širom svijeta, poput planine Moriah u Jeruzalemu, gorja Sinai (Zavjetne ploče), Bermudskog trokuta (gdje se nalazi zakopan pod vodom vjerojatno najveći kristal na svijetu), Stonehengea u Engleskoj i drugih sličnih mjesta. Rudnici kristala povezani s ritualnim i svetim krajevima otkrivaju se posvuda po svijetu.

U drevnim su mitovima kristali povezivani s najmanjim i najvećim ljudskim poduhvatima. Sugerirano je kako su možda piramide u Egiptu, Hram u Jeruzalemu, divovski kipovi na Uskršnjem Otočju, zigurati drevnog Babilona i čitavi gradovi Južne Amerike sagrađeni uz pomoć kristala korištenih za rezanje i postavljanje tog divovskog kamenja (biblijski Shamir, na primjer, često je povezivan s dijamantima. U Južnoj Americi su pronađene slike "nadglednika gradnje" koji drže štap s velikim kristalom na vrhu, koji emitira zraku. Moguće je pronaći i mnoge druge priče ovog tipa.)

Međutim, nisu sve priče povezane s graditeljskim poduhvatima! Kristali su se koristili i za najosjetljivije zadatke, uključujući i operacije glave. Arheološka istraživanja su otkrila lubanje koje su bile podvrgnute složenim operacijama. Ponekad su u tim lubanjama pronađeni i ostaci kristala. U Atlantidi, kristali su se koristili za koncentriranje energije na način sličan današnjim laserima. Ti su kristali omogućavali ljudima let, premještanje s mjesta na mjesto pomoću isparivanja, komuniciranje telepatskim načinima, odlazak na astralna putovanja i, u stvari, život vječni.

Drevnim je kulturama bila dobro poznata građa kristala, što se odrazilo u njihovim nastojanjima da tu građu oponašaju u svojim monumentalnim građevinama - piramidama, obeliscima, ziguratima i dr. Pretpostavljalo se da su te ogromne građevine, uz pomoć divovskih kristala, služile kao komunikacijski sustav za čitav univerzum, ali i kao sredstvo kontrole i regulacije klimatskih uvjeta. Jedan dobro poznati mit odnosi se na kapacitet kristala da akumuliraju gotovo beskonačni broj informacija i da služe kao nepresušno spremište znanja. Što je još važnije, kristali omogućuju središnjem spremištu znanja da bude izravno povezano s ljudskim umom, oblikujući tako ljudsko znanje, sjećanja i nade. Znanstvenici tvrde kako kristali čak mogu uskladištiti informaciju o molekularnoj strukturi koja je beskonačna i vječna.

Upotreba kristala od strane pojedinaca počela se, izgleda, razvijati u Lemuriji, "ljudskijoj" verziji Atlantide. Tu su se kristali koristili za svakodnevne potrebe, kao i za akumuliranje znanja, energije te kao obrambena sila za zaštitu od vanjskih prijetnji. Umjesto divovskih javnih kristala korištenih u Atlantidi, ovi koji su korišteni u Lemuriji bili su vlasništvo pojedinaca, razvrstani prema boji i djelovanju. Svojstva boje uglavnom su se upotrebljavala za iscjeljivanje. Svojstva kristala (uglavnom broj vrhova ili kapica) koristila su se za punjenje ili uravnoteženje energije. I tu se prvi puta pojavila mapa čakri i svakom je tipu dragog kamena dodijeljeno njegovo vlastito "područje djelovanja".

U Grčkoj i Rimu - da se pomaknemo k vremenima i mjestima bližim našem području razumijevanja -kristali su se smatrali "ledom bogova". Legenda kaže kako su kristali u Rim pristigli s Olimpa, sjedišta bogova, i predstavljaju očitovanje sunca, onoga što možemo nazvati "individualnim suncem". Tako se osobni kristali mogu koristiti za pojačavanje ili uravnoteživanje svojstava sunca - rođenje, rast, toplinu, hladnoću, vid (uključujući i viđenje nepoznatog) itd.

U Egiptu, vjerojatno zahvaljujući činjenici što je taj narod bio ovisan o Nilu kao izvoru života, upotreba kristala kombinirala se sa vodom. Posude poput izrezbarenih kristalnih pehara i šalica koristile su se za preobrazbu obične vode u svetu ili iscjeljujuću vodu s kristalnim svojstvima. Uz to, Egipćani su, pripremajući medicinske napitke i druge tvari, običavali smrviti kristale i pomiješati ih s vodom. Šamani - nekolicina izabranih u drevnim kulturama, koji su imali moć druženja s višim bićima - koristili su kristale za pronalaženje i ponovno uspostavljanje sklada između ljudi i prirode. Dokazi ovog mogu se pronaći na udaljenim prostorima Dalekog Istoka, Laponije i među Američkim Indijancima. Šamani su kristale koristili kao oko koje može vidjeti tajne prirode, povezati ljude s njihovim Stvoriteljem i otvoriti unutarnje oko pojedinca

"Kristali - upotreba i značenje" Connie Islin

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/cehaja/kristali.html